PREGLED TJEDNA: Napokon, malo ambicije

PONEDJELJAK Pad s Marsa

'Rekao sam Butkoviću da ćemo ovaj mandat baš posvetiti Splitsko-dalmatinskoj županiji jer treba riješiti nekoliko prometnih čepova', s Marsa direktno u Split, sjedište njegove 'dinarske Hrvatske', ovog tjedna sletio je premijer Andrej Plenković.

Puna dva dana zajedno s Olegom Butkovićem vrzmao se po gradu i valjda pokušavao stvoriti dojam da njegova vlada ne zapostavlja i ne zlostavlja Split barem kad je riječ o državnim ulaganjima i prometnoj infrastrukturi. Spomenutom Butkoviću bilo je vidljivo neugodno, čak se u jednom trenutku krenuo otresati na novinare, no to je donekle razumljivo.

U svom trećem ministarskom mandatu, naime, nije napravio ama baš ništa na 'strateškim državnim projektima' u Splitu i okolici, koje je i sam proglasio 'apsolutnim nacionalnim prioritetom', niti će ijedan od njih biti dovršen prije 2030. godine. Prigradsku željeznicu do aerodroma, kojom smo se po obećanjima trebali voziti već dogodine, nitko više ni ne spominje.

Dok stotine tisuća ljudi ovdje krepavaju u svakodnevnim i cjelogodišnjim gužvama, ministar prometa upravo dovršava sto milijuna eura vrijednu obilaznicu svog sela Novi Vinodolski.

Ali eto, sada će se ovom dijelu zemlje Plenković i Butković 'posvetiti' - još preciznije, 'baš posvetiti'. Mašala. 

Pretpostavljamo da će, kao na Širini prije nešto više od dvije godine, organizirati još poneko lažno otvaranje radova.

UTORAK Park

Najnoviji tehnološki park u Hrvatskoj ujedno je i najveći, nalazi se na Dračevcu i rezultat je, napokon, nadpolitičkog i transmandatnog pothvata. Jednog od rijetkih u Splitu.

Toliko je ushićenje vladalo na otvaranju ovog kompleksa da su čak i Andrej Plenković i Ivica Puljak na sat vremena uspjeli zatomiti netrpeljivost i barem kurtoazno zahvaliti i čestitati jedan drugome. 

Obojica su u svojim govorima kao prvu zaslužnu osobu spomenuli bivšeg gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu koji je sjedio u prvom redu, kao što ga je Puljak u zadnjih godinu dana spomenuo valjda pedeset puta, ali Opari ni to nije dovoljno da prestane s već pomalo nepodnošljivom kuknjavom - ovog tjedna je, primjerice, sarkastično objavio da je Tehnološki park 'pao s neba'. 

Nije jasno što bi još trebalo napraviti i čime bi gospodin napokon bio zadovoljan. Spomen ploču, spomenik? Da možda cijeli kompleks nazovemo po njemu?

Poprilično neobično ponašanje bivšeg gradonačelnika, pogotovo znamo li da on sam u pozitivnom kontekstu nije ni izustio ime svog prethodnika Ive Baldasara čak ni kada se kitio projektima koje je od njega naslijedio - istina je da je bilo malo takvih primjera, ali evo, sanacija Karepovca pada nam na pamet.

Kako bilo, Tehnološki park na Dračevcu splitska je vijest tjedna, mjeseca i godine, a jedino što bi nas od toga više moglo obradovati bila bi najava da se uskoro kreće i s njegovom drugom fazom, tko god taj posao radio.

Jer bi to značilo da će jednom kada turizam klekne ili barem čučne - a hoće, nažalost - ovaj grad imati barem jednu čvrstu točku za koju se može uhvatiti.

SRIJEDA Buna

Garaža na Splitu 3, još jedna za koju je projekt naslijeđen od prethodne vlasti, napokon je dovršena i otvorena, a ovog tjedna objavljen je i skori početak gradnje još nekoliko njih. U tom segmentu ova gradska vlast zbilja drži respektabilan ritam, radi se.

No, da oči uvijek treba držati otvorene lijepo su nam potvrdili stanovnici Sućidra koji su digli malu bunu zbog projekta u Kukuljevićevoj ulici. Gradonačelniku Puljku isprva je bilo 'smiješno' slušati i gledati građane kako prosvjeduju, čak im je poručio da 'ako ne žele garažu, njemu još bolje', da bi se na koncu ispostavilo kako su ljudi bili u pravu.

Zbilja im je predstavljena betonska grdosija od garaže koja je narasla za cijeli jedan kat u odnosu na smjernice koje je predstavila gradska uprava, umjesto da se spušta pod zemlju ona se diže uvis.

Jer, eto, tako bi bilo jeftinije.

U ovom slučaju, dakle, za razliku od onog bizarnog događanja naroda na Brdima, bunt je zbilja imao smisla. Pa makar garaža na Sućidru nikad ne niknula.

ČETVRTAK Projekti

Drugi najvažniji događaj tjedna, mjeseca i godine - nakon spomenutog otvaranja Tehnološkog parka - jest početak ozbiljnog i sustavnog rada na šest velikih gradskih projekata - od Istočne obale i Kopilice, preko Starog placa, Poljuda i Brodarice, pa sve do Duilova. 

Za svaki od njih izrađene su 'programske smjernice, a sada slijedi kratka javna rasprava nakon koje se raspisuju urbanistički natječaji - svakih dva mjeseca, projekt jedan.

U ovoj inicijalnoj fazi sve skupa, dakako, doima se poprilično nebulozno, a katkad i pomalo redikulozno: nabrajaju se muzeji, šetnice i luke, stadioni i kolodvori, parkovi i garaže, licitira se milijardama eura i javni prostor zasipa skicama, kartama i vizualizacijama. Niti se objavljuju rokovi, niti se zna tko bi sve to skupa trebao (i mogao) platiti.

No treba reći da inicijalna faza upravo tako treba izgledati: radi se o proceduri koja je za velike gradske projekte predviđena još GUP-om iz 2005. godine i koju ama baš nijedna gradska vlast od tada nije pokrenula za ama baš nijednu od ukupno jedanaest velikih zona razasutih diljem grada.

Da, trajat će sve to skupa. I da, filter vremena bez sumnje će eliminirati barem neke od grandioznih projekata koje je Puljak ovog tjedna najavio.

No s druge strane, da bi se bilo što od najavljenog ostvarilo, treba proći period u kojemu će se javnost sprdati s 'crtkarijama' i treba strpljivo raditi barem nekoliko godina. Ivica Puljak i njegova administracija ovotjednom objavom jasno su postavili ambiciozne ciljeve za idući mandat.

Tko god u Banovini bude sjedio.

PETAK Smeće

No u svakodnevnom funkcioniranju grada glavni problem i dalje je otpad, koji se ovog ljeta - ali i ne samo ljeta - čudesno gomila na ulicama. 

I pritom baš nitko nema pojma koji je tome razlog: je li problem u bolovanjima u 'Čistoći', tihom štrajku njenih radnika, lošoj organizaciji posla, smanjenom broju odvoza otpada, nedostatku mehanizacije, osjetljivom trenutku prelaska na polupodzemne spremnike, građanima koji se ponašaju kao da se njihovo smeće njih ne tiče - u čemu je zapravo problem, zaboga?

Pretpostavit ćemo da se radi o kombinaciji svih navedenih faktora - ali samo pretpostaviti jer je direktor 'Čistoće' Ivica Karoglan, jedan krajnje neobičan lik, odlučio potpuno ignorirati javnost i medije. Naprosto ga nigdje nema.

Što je donekle razumljivo jer je sa svakim ranijim istupom sam sebe ukopavao.

Njemu nadređeni Ivica Puljak, kojemu su ranije usta bila puna 'čišćenja grada' i 'povećanja stope odvajanja otpada za jedan posto svakog mjeseca', sada sve češće svaljuje krivnju na građane i najavljuje kažnjavanje neodgovornih.

Što je također legitimna strategija - ali netko na tome mora napokon početi raditi.

SUBOTA Lećevica

Gdje ćemo s tim pustim otpadom, pa makar ga nekim čudom i počeli masovno odvajati i razvrstavati, još uvijek nitko nema pojma: Karepovac je blizu čepa, a Lećevica ni blizu kraja - dapače, punih 19 godina od osnutka ove firme još uvijek su u fazi 'prilagodbe dokumentacije'.

I još ih je premijer Andrej Plenković ovog tjedna nagradio za takve uspjehe s dodatnih par milijuna eura.

Kad za godinu ili dvije dođe do potpunog kolapsa cijelog sustava, samo nam jedna opcija preostaje: istovariti smeće pred zgradu Županije.

NEDJELJA Snimanje

'Građani imaju pravo na javnom mjestu snimati policiju i njezin rad, a policajci ih imaju pravo jedino zamoliti ih da se udalje ako ometaju njihovu intervenciju', krajnje jednostavno i precizno govorio nam je donedavni šef splitske policije Slobodan Marendić, kada smo razgovarali o jednoj policijskoj svinjariji na splitskim ulicama.

A kako to izgleda u praksi?

'Šta ti snimaš, nije ti ovo Švicarska', povikao je policajac evidentno nedužnom Antoniju Šumeri da bi ga potom strpao u kombi zajedno s navijačima ranije uhićenim oko Poljuda, pa svima skupa bacio suzavac i pustio da se guše dvadesetak minuta.

Samo zato što je na javnoj površini snimao njihovu intervenciju.

'Nije ti ovo Švicarska', kazali su mu u policiji kada im je pokušao pokazati dokaze svoje nevinosti, pa i snimke koje je napravio mobitelom. 

Dakako da nije - u istoj toj Švicarskoj samo te snimke bile bi dovoljne da netko od policajaca dobije otkaz, a u Hrvatskoj čak ne mogu spasiti ni nedužnog čovjeka od tri tjedna zatvora, od 'mjera opreza' koje mu uništavaju život u civiliziranoj Europi, na koncu ni od optužnice da je, valjda snimanjem policijske intervencije, zapravo organizirao masovne nerede.

Da, shvatili smo poruku policije u ovom slučaju: Marendić može pizditi što hoće, mi ćemo po svom.