PREGLED TJEDNA: Napokon nešto i od Tomislava Šute

PONEDJELJAK HDZ

'Dobrodošli u Split!', teatralno je objavio bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara, valjda misleći da je otkrio senzacionalan podatak da mjesec dana uoči početka Splitskog ljeta - i to njegovog jubilarnog sedamdesetog izdanja - još uvijek nije objavljen ni program ove važne manifestacije.

Da, zbilja se radi o barem naizgled nevjerojatnom propustu: niti znamo koje predstave će igrati, niti gdje će se održati, niti smo još uvijek u mogućnosti kupiti ulaznice za njih. Oparin prigovor zapravo je potpuno na mjestu, ali kud baš on da ga iznosi?

Jer upravo u njegovom mandatu, kako ga je promptno poklopio Bojan Ivošević, program Splitskog ljeta ama baš nijednom nije objavljen ranije. Baš ni u jednoj od te četiri gradonačelničke godine ni mjesec dana uoči festivala nismo znali ni koje će predstave igrati, niti gdje će se održati, niti smo mogli kupiti ulaznice za njih.

Na jednoj razini zbilja se možda radi o amaterskom pristupu važnoj kulturnoj instituciji, samo pet godina mlađoj od svog dubrovačkog parnjaka, iako treba reći da se u slučaju Splitskog ljeta radi o festivalu koji se organizira uglavnom angažiranjem 'kućnih snaga iz HNK, bez velikog državnog novca i bez desetaka zaposlenih isključivo za tu svrhu.

No u Oparinom slučaju ipak je znatno zabavnija politička dimenzija njegova istupa: ona, naime, dokazuje da splitski HDZ naprosto još uvijek nije pronašao protuotrov za Puljka i Ivoševića. 

Zasad se sve svodi na njihovo konstantno i slabo strukturirano graktanje na svaku bezvezariju, koje uglavnom proizvodi kontraefekt, pa im se poput bumeranga vraća direktno u glavu.

UTORAK SDP

HDZ je, dakle, u banani - a splitski SDP, odnosno ono što je od njega ostalo, kašljuca. 

Preciznije, hropće.

Ovog tjedna svjedočili smo još jednom otužnom obračunu između bivšeg i sadašnjeg predsjednika splitskog ogranka ove stranke, Damira Barbira i Davora Matijevića - jednoga koji je nekritički pohrlio u zagrljaj Ivici Puljku i postao njegov žetončić, drugoga koji je koaliciju s Puljkom rasturio zato što je, također nekritički, sabotirao ama baš svaki potez vlasti. Pa čak i one koje bi podržala i razumna oporba, a kamoli netko tko se tada nazivao 'programskim partnerom'.

Barbir i Matijević su se, dakle, u mučnom obiteljskom razvodu ovog tjedna ponovno javno klali oko krađe glasova i zaštićene stranačke baze podataka, oko toga tko je bliže oltaru i uživa političku protekciju i tko ruši svoju partiju i svoj grad, a čuli smo i jednu zanimljivu optužbu da je ambicija SDP-a bila nakrcati svoje članove na javne sinekure - pa čak i namjestiti poslove nekim osiguravajućim kućama od kojih se, eto, s pozicije vlasti mogao ubirati zub. Mašala.

No dobro, obojica glavnih aktera priču su zaključili najavom da se 'više ne žele spuštati na tako nizak nivo', pa tko smo mi da dalje čeprkamo?

I koga to, zapravo, uopće zanima?

SRIJEDA Studenti

U neobičan obračun ovog tjedna upustili su se i splitski studenti, ili barem oni koji se studentima predstavljaju: kompletnu divnu kamenu fasadu i ulaz zgrade Filozofskog fakulteta išarali su parolama koje bi, valjda, trebale biti simbol potpore Palestincima. Uz dosta prostota.

'Rich kids problems', reći će netko prvoloptaški, premda to možda i ne mora biti točno.

Možda se u studentskim redovima zbilja rađa aktivizam, ili neki od njih barem pokušavaju pratiti svjetske trendove pa se na lokalnom nivou oglašavaju o globalnim problemima, no primijetit ćemo da u svakom slučaju poprilično zaostaju.

Jer, Hrvatska je još uvijek slobodna zemlja i ama baš nitko im ne brani da istupe javno, da argumentiraju svoje stavove, na koncu i da pokrenu kakve proteste ako zaista vjeruju u ono što zastupaju, umjesto da pod okriljem noći sprejevima šaraju bezvezarije. 

Ovako su komotno mogli pozvoniti na parlafon i uteći, efekt je poprilici jednak.

ČETVRTAK Psihijatar

Saga o nesretnim zlostavljanim psima na Duilovu ovog tjedna dobila je još jedan nevjerojatno morbidan nastavak zahvaljujući novinarima emisije 'Provjereno' koji su otkrili da su četiri nesretne životinje u formalnom smislu - mrtve.

Preciznije, otkriveno je da su ih na papiru eutanazirali u jednoj veterinarskoj ambulanti u Poreču, a da su u stvarnosti živi - doduše ne i tako zdravi - usred Splita, u stravičnom kompleksu u kojemu ih je mučio i za borbe pasa uzgajao ni manje ni više nego jedan psihijatar.

Koji je još prije tri mjeseca zaradio kaznenu prijavu, no eno ga i danas na svome radnom mjestu, uredno liječi najteže oblike duševnih bolesti i smetnji.

Kakav nam je sustav, trom i neredan, ostat će tamo valjda sve dok ne počne vezati ljude lancima, pa i njih uzgajati za borbu.

PETAK Jugoplastika

Dobra vijest ovog tjedna stiže s Gripa, gdje je nekadašnja 'Jugoplastika' nakon dugih deset godina napokon izašla iz predstečajne nagodbe - odnosno pošteno, koliko je taj proces uopće pošten, vratila sve svoje dugove i štono bi se reklo, stala na zdrave noge.

Ovaj pothvat valja cijeniti između ostalog i zato što konkurenciji - a to je Cibona, desetljećima povlašteni klub koji je u nezasitnoj želji za dominacijom de facto uništio hrvatsku košarku - predstečajna nagodba nije uspjela, pa sada po tko zna koji put očekuje politički mig i poguranac u obliku javnog novca kako bi uopće ostala na životu.

Ima nešto  zadovoljavajuće u činjenici da se u splitskom sportu u ovakvim primjerima radi pošteno, pa makar ponekad i na vlastitu štetu.

Dugoročno se to naprosto mora pokazati jedinim ispravnim. 

SUBOTA Šuta

Šef splitskog HDZ-a Tomislav Šuta, ajde da i njega jednom pohvalimo, otišao je direktno u ured ministra prometa Olega Butkovića da bi - barem kako indiskrecije govore - i po partijskoj liniji upozorio da je višegodišnje zlostavljanje i zaobilaženje drugog najvećeg grada u državi kada je riječ o prometnoj infrastrukturi postalo potpuno neodrživo. 

Jer od famozne sjednice Plenkovićeve vlade u Splitu i pompozno predstavljenih nekoliko prometnih 'strateških državnih projekata' nije realiziran - dapače, gotovo pa ni započet - ama baš nijedan. Dok nam sa svih strana, a posebno iz Rijeke i Zagreba, pristižu vijesti o neobično ubrzanoj proceduri ulaganja stotina i stotina milijuna državnih eura u ceste, mostove, nadvožnjake i pruge.

Baš ovog tjedna, recimo, objavljeno je da po kratkom postupku kreće nadogradnja zagrebačke obilaznice u duljini od skoro trideset kilometara s dva na tri traka. Obilaznice koja ima podjednak promet kao i ono nesretno križanje u Stobreču, gdje čak i kozmetičko, paradno i jeftino šminkanje traje, evo, već pune dvije godine.

Šutina intervencija kod Butkovića, dakako, najvjerojatnije je politički motivirana jer je valjda i prosječno neinformiranom Dalmatincu dosad već kristalno jasno da ga baš HDZ drži prometno izoliranim, no potez je svejedno za pohvalu. Još je zanimljivija njegova inicijativa da se promijeni zakon koji bi i gradovima omogućio ono što država odavno radi - dakle, da svoje ceste gradi odmah, a s otkupom zemljišta se bavi naknadno.

Bogme, uspije li to izboksati i tako zapravo otkočiti desetke važnih splitskih infrastrukturnih projekata, treba mu odmah dodijeliti nagradu grada.

Motivima usprkos. 

NEDJELJA Kerum

Točno godinu dana uoči lokalnih izbora, kako to obično biva, aktivirao se Željko Kerum.

Prema njemu se može namjestiti kalendar: baš kao što zvuci štemanja i miješalica označavaju proljeće i pripremu turističke sezone, tako nam Kerum - obično s kakvom naoko ležernom objavom o domaćim krumpirima, maslinovom ulju ili pršutu - nepogrešivo precizno daje do znanja da je predizborna kampanja pred vratima.

Ovaj put javio se iz svog nekad nelegalnog, a naknadno legaliziranog OPG-a u Kaštelima, no dobro, taj čovjek ionako se rijetko zamara procedurama, propisima i pravilima...