PREGLED TJEDNA: Nije lako pojesti milijun kuna godišnje...

PONEDJELJAK Nacionalna sramota

Ako postoji jedan vidljiv i bolan dokaz nesposobnosti (barem) zadnje dvije vlade, a bogme i saborskih zastupnika koje uredno šaljemo na vrlo pristojne plaće, dnevnice, troškove i apanaže u Zagreb, onda je to valjda cesta od Splita do Omiša. Nije to samo nacionalna sramota - to da se skoro pola milijuna građana i tri puta više turista maltretira na bijednom i prezagušenom komadiću asfalta na kojemu gube vrijeme, živce, zdravlje i novac - već i svakodnevni podsjetnik na kriminalan nerad naših dalmatinskih zastupnika.

U ovom slučaju svi argumenti su na njihovoj strani: od količine prometa, preko nenamjenski potrošenih stranih kredita, do činjenice da se obećanja o izgradnji ceste sustavno i bezobrazno krše još od doba Ive Sanadera. Sve je tu, uključujući i famozni tunel iz ničega u ništa, a oni i dalje mutavi.

Ovog tjedna oglasio se barem splitski HSLS, stranka koja uz Marijanu Puljak jedina sustavno upozorava, napominje i dosađuje na ovu temu, pa je - možda zato što rijetko kada odlučuju, pa rijetko kada mogu zabrljati - javno pozvala zastupnike da dokažu kako ne trošimo milijune na njih baš potpuno uzalud.

Gospodo, hoćete li barem beknuti?

UTORAK Prvi milijun

Splitski gradonačelnik Ivo Baldasar bekne svako malo, ali životinje koje se tako glasaju bogme ne prolaze dobro u srazu s njim. Samo u 2014. godini - dakle, svojoj prvoj punoj godini mandata - na ručkove, darove i službene kartice potrošio je preko milijun kuna. Mašala.

To je duplo više nego što će Turistička zajednica ove godine potrošiti na sve gradske manifestacije zajedno, ne računajući one koje imaju poseban status i nekim čudom uvijek idu istim organizatorima i udrugama.

Uglavnom, gradonačelnikovom žlicom, vilicom i kreditnom karticom protutnjalo je skoro sto tisuća kuna mjesečno. Odnosno jedna minimalna radnička plaća dnevno, i petkom i svetkom.

Moglo bi se malo manje papati, ako ništa bilo bi zdravije.

SRIJEDA Karta buke

A skoro sto tisuća naših eura potrošeno je na 'kartu buke', dokument koji je zahvaljujući bizarnim propisima svaki grad dužan napraviti. Nema on prevelikog smisla ili koristi - jer obično samo konstatira da je najveća buka uz najveće ceste - ali, eto, neka ga u ladici.

Uostalom, već imamo skoro jednaku kartu buke staru skoro sedam godina. Eno je na internetu, ukiselila se čekajući da se napravi nekakav konkretan plan kako buku smanjiti. Kojeg nikada nismo dobili.

Uglavnom, potpuno bez veze. Bilo bi korisnije da je Baldasar pojeo i ovu stotku. 

ČETVRTAK Girine usluge

A gradonačelnikov trbuhozborac Ivica Grubišić zvani Gire, gradski vijećnik sa Sirobuje koji je još prije tri godine prepoznao svu raskoš i genijalnost Baldasarove vizije pa se stavio u njegovu službu, opet nešto prtlja oko stranačkih izbora u SDP-u.

Nit' je komu jasno kakav je smisao Girinog čestog lamentiranja o tuđoj stranci - osim, naravno, što time valjda zamišlja da čini golemu uslugu šefu Ivi - niti ima tu čega smislenog, osim činjenica koje više ili manje znamo. Recimo, da je Milanovićeva vlada 'podmetala klipove Splitu'.

Što je, kad malo bolje promislimo, samo još jedan argument da se što prije riješimo gradonačelnika. 

PETAK Hrabra inteligencija

Javio nam se i Gojko Čepo, i to povodom dosta redikulozne akcije 'splitskih studenata' koji su neustrašivo, riskirajući svoj život i ugled, po kampusu polijepili nekakve letke u kojima brane ministra kulture. Nema što, takvih revolucionara  koji prkose oporbi i agitiraju za vlast ne bi se postidili ni pravi nenarodni režimi. Hrabra inteligencija.

Uglavnom, Čepo se javio i u nekakvom pisamcu fino upakirao tvrdnju da se radi o snagama uvezenim iz inozemstva, 'zavičajnoj udruzi' koju je on locirao negdje u studentskom domu. Iako je dokazano da i Split ima solidnu količinu svojih vlastitih budala, ali neka.

No ono što je u Čepinom obraćanju javnosti bilo najzanimljivije jest njegov potpis. On je BIVŠI gradski vijećnik, BIVŠI studentski aktivist, BIVŠI studentski predstavnik, BIVŠI potpredsjednik Sveučilišne udruge i BIVŠI urednik sveučilišnog lista.

Mogao je biti precizan do kraja i objasniti da je zahvaljujući svojoj angažiranoj mladosti danas uhljebljen u Vodovodu i kanalizaciji. Čisto da pokaže dobar primjer sadašnjim studentskim aktivistima.

SUBOTA Kerumova osveta

Dobar primjer pokazao je i Željko Kerum: u četiri godine do Sabora je navratio samo dvaput, izgovorio je tek onu jednu jedinu famoznu riječ 'prisežem', a evo će još punih godinu dana guštati u saborskoj plaći.

Kaže da se na to odlučio jer se želi osvetiti onima koji su mu pakostili, a mi ne možemo nego čestitati. Ako njega i jesu zajebali, treba biti umjetnik za ovako zajebati birače.

NEDJELJA Brutalna pljačka

Hajduk nam je opet opljačkan, ovaj put baš brutalno, bezobrazno i krvnički, ali još uvijek čekamo reakciju politike. Ako ništa, onda barem koju riječ onih glavešina koji su prije samo tjedan dana paradirali na proslavi stotinu i petog rođendana, kleli se u bijelu boju i prosipali latice u želji dodvoriti se vrlo vidljivoj vojsci od 23 tisuće članova.

Nekako su zašutjeli i oni koji nas zadnjih par godina maltretiraju svojom navodno silnom zabrinutošću za klub kao vrijednu gradsku imovinu. Valjda im više nije zanimljivo kad se ne na Poljudu ne krade, ili možda misle da sustavno masakriranje Hajduka ne nanosi neku značajnu štetu, pa ni financijsku?

Ostalima koji teško preživljavaju ruganje na terenu i izvan njega, pa u sebi gomilaju kombinaciju bespomoćnosti, frustracije i mržnje, barem jedna poruka ohrabrenja: proći će i ovo. A ako stvari idućih dana i mjeseci kojim slučajem krenu u radikalnom smjeru, nitko više neće moći ništa prigovoriti.

Nije da se nije pokušalo na miran, pristojan, civiliziran i kulturan način.