PREGLED TJEDNA: Nitko nema pojma ni o čemu

PONEDJELJAK Čogelja

Neobičan proplamsaj hrabrosti - a moguće i ludila - dogodio se kod dožupana Stipe Čogelje, HDZ-ovca koji je izvisio u svim mogućim kombinacijama za mjesto župana i sada se mora zadovoljiti s pozicijom prve pratilje Blaženka Bobana još pune četiri godine.

Naravno, sve to u slučaju da ista ova ekipa ponovno pobijedi na izborima, u što ni u samom HDZ-u više nisu nimalo sigurni pa se očito zauzimaju pozicije za kasniji unutarstranački obračun.

Čogelja, dakle, možda nije sasvim lud - ali nije se na kraju pokazao ni previše hrabrim.

'Blaženko Boban i Ante Sanader moraju otići ako žele dobro HDZ-u', rekao je između ostalog u dva vrlo otvorena intervjua koja je dao u razmaku od samo tri dana, u kojima je između redaka Bobanu zamjerio 'staro članstvo' u HNS-u sve do 1995. godine - dok je njega, sjetit ćemo se, otac upisao u ovu partiju kad je napunio tri godine života - a onda sasuo dodatnu paljbu i de facto pozvao na juriš protiv 'starih struktura'.

Samo dva mjeseca uoči izbora.

Samo dan kasnije, međutim, muda su mu netragom nestala pa je svoje vlastite riječi proglasio 'rekla-kazala pričama' i 'medijskim napisima', a čak se javno zakleo da 'rame uz rame s Blaženkom Bobanom kroči u budućnost'. Mašala.

Premda postoji osnovana sumnja da Čogeljini istupi nisu impulzivni, te da svakako nisu namijenjeni široj publici nego baš HDZ-ovcima među kojima on itekako dobro kotira, njihov rezultat svakako se izrodio u fijasko.

Kojega je bilo neugodno i slušati, i gledati.

UTORAK Ninčević

Možda još neugodnije bilo je promatrati obranu Ivane Ninčević Lesandrić, kandidatkinje za županicu koja se po svemu sudeći zbilja pretvorila u najozbiljniju alternativu Blaženu Bobanu i HDZ-u: u slučaju njene bespravne gradnje ova se nesretnica pokušava prikazati još neupućenijom i neinformiranijom nego što jest.

A već je poprilično neupućena i neinformirana, toliko da čovjeka bude strah zamisliti kako bi to izgledalo kada bi doista preuzela kompletnu županiju.

Ovog tjedna uhapsili su joj muža - i to ne zbog bespravne gradnje, nego zbog sumnje da je preko veze dobio dozvolu za njeno iznajmljivanje. A koliko god se ona zajedno sa svojim političkim pokroviteljima Puljkom i Ivoševićem trudila dokazati da 'nije riječ o mitu', pa je onda valjda prihvatljivo nabaviti i koristiti falsificirane dokumente, radi se o kriminalu koji je od mita možda i gori.

Šuplja joj je obrana i da 'nije morala znati što joj radi svekar', jer je kuću bespravno izgradio njen muž kad su već bili vjenčani, a i ona sama prijavila ju je u svojoj imovinskoj kartici. 

A i posve je besramno njeno izigravanje neukosti iako je vrlo jasno da su Lesandrići gradili bespravno, podnosili neobične prazne zahtjeve za dozvole za koje su znali da ih ne mogu dobiti, a na koncu i dobili rješenja za iznajmljivanje na koja nisu mogli imati pravo. Pa još na tome godinama sasvim fino zarađivali.

Hitra akcija kompletnog državnog represivnog aparata zbog barem naoko bagatelnog slučaja sasvim je druga priča: jasno je da se u ovom slučaju radilo po političkim instrukcijama, ali nije sporna sama akcija hapšenja - nego isključivo nevjerojatna brzina kojom je razvijena, taman da se sve zakuha netom prije izbora.

Ivana Ninčević Lesandrić trebala je biti svjesna te mogućnosti još puno prije nego što se odlučila kandidirati, što također služi kao dokaz njene aljkavosti i političke kratkovidnosti.

Sad kad je ipak dobila ono što joj je nedostajalo, a to je vidljivost u javnosti, preostaje joj jedino preobraziti se u neku vrstu ženskog Mira Bulja - lupetati što joj padne na pamet i vrištati 'Ne-će-te!'. 

Nema puno smisla, ali ne zvuči loše za raju.

SRIJEDA Budimir

Apsolutno najspektakularnijom osobom tjedna ponovno se ipak pokazao Ivica Budimir, potpredsjednik splitskog HDZ-a koji ne želi dati ostavku i šef Hrvatskih cesta koji je blaženo nesvjestan da mu je ta fotelja već izmakla. Samo se čeka da Plenković da mig, pa stvar bude operacionalizirana.

Budimir - u HDZ-u hvaljen kao vrlo sposobni i stručni inženjer građevine, jedan od neupitnih autoriteta na tom polju - politički i reputacijski pokopan je nakon što je građevinska inspekcija definitivno potvrdila da je gradio bespravno.

Ni glavni državni inspektor Andrija Mikulić nije to uspio sakriti, koliko god je htio.

Budimirova reakcija na to je antologijska: 'moja obitelj nije znala' da se kući ne smije dodati kat viška, 'moja obitelj nije znala' da se garaže i bazeni ne mogu graditi na drugim česticama koje se nalaze u zelenoj zoni, 'mojoj obitelji je žao što se nismo bolje informirali' i slično.

Pod pojmom 'moja obitelj' valjda podrazumijeva vlastitu djecu na koju je prije samo šest mjeseci prepisao obiteljske nekretnine, što bi onda trebalo značiti da bi ona trebala preuzeti krivnju za bespravnu gradnju koja se događala godinama ranije, dok su još bili maloljetni. 

A to dosta govori o ljudskom profilu Ivice Budimira.

Njegove profesionalne karakteristike, pak, mogu se podvesti pod samo jednu od dvije opcije: ili je u očajničkoj borbi za fotelju direktora velike javne tvrtke on prijesno lagao - što, priznajemo, za jednog HDZ-ovca ne bi bilo nevjerojatno, u najmanju ruku.

Ili predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, tvrtke koja raspolaže s milijardama eura i političar koji se u Gradskom vijeću nije ustručavao nadmeno soliti pamet svima oko sebe kada je recimo riječ o urbanizmu ili javnim investicijama, zbilja nema pojma ni kako se gradi kuća.

ČETVRTAK Kerum

Ne znamo što točno kazati o profilu Željka Keruma koji je, kako se ovog tjedna otkrilo, nakon jedne prometne nesreće na sebe preuzeo odgovornost i potpisao da je vozio - da bi, kada je stvar došla na suda, pokušao dokazati da nije vozio on, nego baš žena.

Tko je doista bio za volanom, nemamo pojma - ali evidentno je da je gospodin Kerum lagao ili pred policijom, ili na sudu.

Na nešto dubljoj razini posve je porazno saznanje da kandidat za gradonačelnika i čovjek koji se bezuspješno pokušava predstaviti kao odgovoran političar vozi automobil dok su mu na snazi čak dvije odluke o oduzimanju vozačke dozvole, da je iz sudske presude vidljivo da je sposoban u samo tjedan dana napraviti desetak ozbiljnih prometnih prekršaja, a da je na koncu sposoban i skupiti dvanaest negativnih bodova, što nije neozbiljno postignuće za bilo kojeg građanina.

I da bi ih dobio još, samo da je u tom trenutku uopće imao vozačku dozvolu.

Kerumova sreća je da policija prije dvije ili tri godine, kada se sve to događalo, nije trenirala strogoću kojom danas trpa u zatvor recidiviste, a naša je sreća da je ipak ispao iz forme i nema suvislijeg i originalnijeg opravdanja za svoje vratolomije od onoga da 'nije imao pojma' o oduzimanju vozačke.

Ako nam trebaju političari koji ni o čemu 'nemaju pojma', dovoljni su nam Ivana Ninčević Lesandrić i Ivica Budimir.

PETAK Spaladium

Samo dan nakon što je Gradsko vijeće na svojoj posljednjoj sjednici ovlastilo gradonačelnika da na licitaciji za kupnju Spaladium Arene može ići do najviše pet milijuna eura - što je neobično konzervativan pristup koji Gradu Splitu smanjuje manevarski prostor, ali baš to su tražili gradonačelnik Ivica Puljak i njegov zamjenik Antonio Kuzmanić - s poštenom i hrabrom odlukom javio se stečajni sudac Velimir Vuković.

On je odbio zahtjev dviju velikih banaka da se obustavi proces prodaje Spaladiuma i tako zapravo otvorio put da se ovaj problem riješi jednom za svagda.

Izvjesno je da se upravo Gradu jedinome isplati preuzeti ovaj objekt jer bi u tom slučaju mogao odmah krenuti u konačno raspetljavanje čvorova oko nastavka gradnje cijelog kompleksa u Lori, pa je to možda vrijedilo još kojeg milijuna iz gradske blagajne.

No dobro, ako zato i izvisimo na licitaciji, to će samo značiti da je neki privatnik - pa makar i oni bliski Pripuzima - pronašao neku svoju računicu po kojoj će isplatiti svoja ulaganja u roku od 13 godina, nakon čega dvorana ionako prelazi u gradsko vlasništvo.

I jedan i drugi scenarij, međutim, zacementirat će jednu činjenicu: ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojemu banke nisu uspjele oderati kožu građanima i u kojemu će morati kusati kašu koju su same zakuhale.

SUBOTA Propaganda

I župan Blaženko Boban i gradonačelnik Ivica Puljak ove su lijepe sunčane subote poprilično besramno zloupotrijebili javne resurse: prvi je svoju putujuću karavanu 'Pravo misto' dovukao nasred Rive i nakon niza gradova i sela svoj propagandni šator otvorio i za Splićane.

Drugi je, pak, na vrhu Marmontove razvukao gigantski i skupi ekran, a oko njega posijao desetke plakata kojima reklamira svojih '1200 projekata' - pa makar se radilo o špinama, kontejnerima, nadzornim kamericama ili velikim investicijama koje su još uvijek u vrlo, vrlo apstraktnoj fazi.

I jedan i drugi potez, moramo priznati, relativno su simpatični - a bili bi još simpatičniji da nisu ušli debelo u termine predizborne kampanje.

I da su, kako pristojnost nalaže, umjesto našom lovom plaćeni s računa HDZ-a i Centra.

NEDJELJA Zoričić

Nezavisni kandidat Ante Zoričić ovog tjedna ponovno ide kontra struje i umjesto dosadnog ali 'klikabilnog' inzistiranja na trivijalijama, otvara novu važnu temu: prozvao je župana Bobana i njegovu administraciju zbog najmanje 79 špilja i jama zatrovanih smećem i lešinama, odnosno zagađenja koje se slijeva direktno u vodu koju pijemo.

Zoričić je kontaktirao speleologe i udruge koje su upućene u problem, mapirao sve špilje, došao do saznanja da se situacija pogoršava iz godine u godinu i potom se s golemim plakatima pojavio ispred Županije s jednostavnim pitanjem: kojeg vraga vi uopće radite i kako trošite našu lovu?

Ovog kandidata - po tome kako se priprema za svoje nastupe i kako mu kampanja uopće izgleda -  sasvim sigurno nećemo slušati kako izgovara bedasta opravdanja da nešto 'nije znao'.