O krkanima i akademicima, ili zašto nam više nema spasa

Virus i svećenici, svećenici i policija, policija i novinari, svećenici i novinari, virus i HDZ, krkani i maniri, huligani i zdrav razum, Uskrs i tuga.

Koji god par odaberemo, nećemo pogriješiti, makar postoji samo jedan bitan zaključak: vjerovali smo da će kriza s koronom od nas napraviti bolje ljude, solidarnije, susretljivije, poniznije, razumnije i suosjećajnije. Čak je u početku to izgledalo tako, da bi se ovog tjedna s treskom urušilo. Očito nam nema pomoći.

Ni policiji koja u svojim redovima ima rabijatne krkane bez sposobnosti da uopće artikuliraju što rade i žele postići, nego mahnitaju uživo pred kamerama, da bi se njihovi šefovi kasnije javno ispričavali. Policiji koja građane privodi bez povoda, a na uvrede svećenika odgovara s 'Bog je ljubav', pa još pušta da se otvoreno krše svi mogući zakoni i propisi sve dok ne nastradaju nevini. Kratkoročno novinari, a za tjedan ili dva po statistikama korone na Sirobuji i oko nje vidjet ćemo koliki je ukupni broj žrtava.

Ni onoj nekakvoj policijskoj udruzi koja je graknula u zaštitu jednog svog neotesanog kolege, a gromoglasno šuti kada svećenik cijelu hrvatsku policiju naziva 'jugomilicijom'.

Ni Crkvi, instituciji staroj dvije tisuće godina, koja se u istom tjednu dva puta javno ispričava i ograđuje od jednog svog provincijskog pastira, dozvoljavajući da svojim poremećajem efektno zasjeni preostalih tisuću i pol svećenika koji se u ovim nesretnim vremenima ponašaju normalno, racionalno, ljudski i kršćanski.

Ni spomenutom svećeniku koji ne zarezuje papu, biskupe, stručnjake, znanost, zakone i zdrav razum. Misli da je mučenik, a zapravo bi bio vrijedan žaljenja samo da njegova djela nemaju obilježje bioterorizma. Proklinjanje na Uskrs njegova je stvar, eto mu tamo. Očito on tako slavi blagdane.

Ni onim maskiranim akademicima koji su, kao, stali u njegovu obranu povezavši ga s ustašijom, pozdravom Za dom spremni i parolom 'Novinari crvi'; u ovom slučaju imamo tek dokaz da kurikularna reforma još uvijek ne daje ama baš nikakve rezultate.

Ni novinarima koji rade svoj posao i trpe da ih napucava tko god hoće i kako god stigne: u gradu i državi poput ovih naših, zbilja bi trebalo odustati od iluzija i jednostavno pustiti sve da ode niz vodu. Čemu uopće trpjeti?

Nismo zaboravili grad i gradonačelnika, županiju i župana: oni su se jučer oglasili tek bijedno sročenim općenitim priopćenjem, nepotpisanim i kukavički skrivenim iza kriznog stožera, što je zapravo dokaz da nas više nitko ne vodi i da svi mogu raditi što god im padne na pamet.

Ni spomenutom kriznom stožeru koji navodno nije mogao predvidjeti što će se u gradu događati za Uskrs. A svi su znali, trebalo je samo baciti oko na don Delaševe izjave danima i danima ranije. Ali eto, pokazali su da uspješno mogu zatvoriti Marjan.

Na koncu, nema nam spasa ni kao društvu, kad se na sve navedeno doda i ona kloaka u internetskim komentarima.

Ne, spasa nema ni za koga, ni za što. Jedino možda za HDZ, koji više ne mora objašnjavati otkud Ivan Škaričić na čelu doma umirovljenika i tko je kriv za propust koji bi nažalost mogao rezultirati desecima mrtvih. U izvanrednim okolnostima ta ekipa uvijek se nekako snalazi i prosperira.