Obećali su da će biti natječaji za zapošljavanje, ali ne i da ih neće namještati

PONEDJELJAK Okolnosti

'Bilo je i subjektivnih i objektivnih okolnosti, kada nismo imali podrške ni na nacionalnoj razini, ali ne možemo ni sebe eskulpirati od birokratskih zavrzlama.'

Eto tako, ufino, zvuči obrazloženje župana Blaženka Bobana za gotovo petnaestogodišnji nerad na projektu centra u Lećevici, gdje je dosad usuto 30 milijuna kuna za još uvijek ništa. Baš ništa. Odlagališta diljem županije ubrzano se bliže svome kraju, smeće će se iz svih gradova i općina preusmjeriti na Karepovac i ondje trpati valjda dok ne eksplodira zajedno sa Splitom.

Bit će zanimljivo tada pronaći Bobana i zamoliti ga da ponovi kako 'ni sebe ne može eskulpirati od birokratskih zavrzlama'.

Ovog tjedna dobili smo i službeno objašnjenje kamo je otišlo spomenutih 30 milijuna kuna: 'to je rashod zaposlenih'. Mašala.

Onda je valjda sve u redu.

Boban i njegova garnitura samo su zadnji u nizu odgovornih za tešku blamažu oko Lećevice, koja će se u roku od godine ili dvije evidentno izroditi u realnu opasnost za javno zdravlje skoro pola milijuna ljudi; grijeh bi bio ne spomenuti Zlatka Ževrnju prije Bobana i Antu Sanadera prije Ževrnje. Svi zajedno demonstrirali su smislenost postojanja županije, koja se otprilike može svesti na onu rezignirajuću frazu iz kakvog filma:

'You had one job…'

UTORAK Milijarde

Javna ustanova Rera, dakle razvojna agencija Županije, javno se pohvalila s ni manje ni više nego 61,26 milijardi kuna 'projektnih prijedloga'. Dakako da zvuči nevjerojatno kad znamo da su u prošloj godini, po vlastitom izvještaju, dosegnuli otprilike 0,6 posto tog iznosa 'na projektne aktivnosti koje se odnose na županiju'.

Zakukuljene brojke i mutne fraze o 'projektnim prijedlozima' - što u kontekstu europskih projekata i novca zapravo ne znači ništa - služe valjda kako bi se opravdala druga, puno konkretnija brojka koja je također predstavljena poprilično stidljivo: agencija je već nabujala do četrdeset i dvoje zaposlenih. Čestitamo.

Još malo pa će doseći jednu izmaštanu milijardu kuna po glavi radnika.

SRIJEDA ZOO

Nevjerojatna saga o 'faksimilnoj obnovi' Bajamontuše ide dalje, ovog tjedna nastavilo se cmoljenje oko 'civilizacijskog pitanja' kojega se može riješiti isključivo postavljanjem kičaste fontane u Pevecovom stilu, ali titulu šampiona deluzije ipak je osvojio ravnatelj Prirodoslovnog muzeja i zoološkog vrta Nediljko Ževrnja. On je u medijima predstavio vrt s tradicionalnim, autohtonim i domaćim životinjama - koji na Marjanu postoji i solidno funkcionira već nekoliko godina - da bi na kraju ipak zavapio za 'vraćanjem na početak', odnosno novom rundom zatvaranja divljih životinja 'na nekoj drugoj lokaciji u Splitu'.

Jer valjda nijedno dijete neće normalno odrasti ako u ranim godinama ne vidi kakvog vuka, medvjeda, tigra ili lisicu u kavezu.

Zapravo je simpatično na ovim dvama primjerima pratiti kako nam je dio grada ostao potpuno zaglavljen u prošlosti. I to ne u dvadesetom, nego razigranom i teatralnom devetnaestom stoljeću.

ČETVRTAK Serija laži

U kojem stoljeću živi Željko Kerum, teško je procijeniti: katkad izgleda kao da je ispao iz neke plemenske zajednice, jer i politiku i biznis često vodi po strogom obiteljskom i prijateljskom principu, a katkad ti se čini da je upravo on savršeno oličenje postmoderne, postpolitičke i postcivilizacijske stvarnosti. 

On je ono što danas prolazi, naime.

Rijetko komu bi osim Keruma prošlo da godinama tvrdi kako nema veze s restoranom na Benama, a da sada pošalje priopćenje u kojemu najavljuje njegovo zatvaranje i potpisuje se vlastitim imenom i prezimenom. 

Još rjeđe bi prošlo opravdanje da je zatvaranje kriva 'nakaradna politika' ako se zna da su upravo on i njegova stranka ključni politički kotač vlasti i u gradu i u županiji, i to već godinama. Čak i tim Marjanom izravno upravljaju, također godinama. 

A na teatralnost oko zatvaranja restorana i neobičnu fiksaciju oko činjenja nužde u park šumi, ukoliko znamo da se isti restoran zimi uvijek zatvara, ni najneupućeniji ne bi tako lako nasjeli.

Ali eto, Kerum je naša realnost. Šta ćeš.

PETAK Parking

Nadzorni odbor 'Split parkinga', po svemu očigledno uzorno vođene gradske tvrtke, stopirao je ugovor o PR uslugama s Jerkom Trogrlićem, kojega se percipira kao gradonačelnikovog čovjeka.

Iako je njegovo angažiranje bio jedan od smislenijih poteza u gradskim tvrtkama općenito. 

Dakako da u ovom slučaju stvar nije bila u principima, a još manje u lovi, po iznosu beznačajnoj u odnosu na ono što se na dnevnoj razini srajba u gradskim i županijskim bespućima. Radi se o demonstraciji moći Keruma s jedne strane, koji Trogrlića ne može vidjeti nacrtanog, i dijela HDZ-a zavidnog jer u 'Split parkingu' nemaju ni utjecaj, ni moć kadroviranja, ni mogućnost grabljenja iz kase.

Nekima od njih naprosto smeta da jedna gradska tvrtka normalno funkcionira. 

Bila je ovo i demonstracija otpora HDZ-a prema gradonačelniku i njegovoj namjeri da se kandidira za novi mandat, no još uvijek se nećemo kladiti da je Andro Krstulović Opara bivši. Jedan poziv uvijek puno toga može riješiti.

SUBOTA Namještaljke

Kad pričamo o gradonačelniku, prisjetit ćemo se da je zajedno s ravnateljicom Muzeja grada Brankom Brekalo prije samo pola godine bjesnio kada se najavljivala serija zapošljavanja u ovoj gradskoj ustanovi, da bismo sada napokon dočekali da se to ostvari.

I vidjeli kako to izgleda.

Muzeju grada nasušno treba osoba za odnose s javnošću i zapeli su da to bude netko s diplomom Ekonomskog fakulteta i deset godina iskustva - ni manje ni više. Ni pravnik, ni komunikolog, ni bilo koji stručnjak bilo kojeg društvenog polja ne može odrađivati ovaj posao, nego baš ekonomist. Jedva čekamo rezultate natječaja za ovo radno mjesto.

Kao i za mjesto kustosice istog muzeja, za koje se također već vrlo dobro zna komu je namijenjeno.

A u Multimedijalnom centru, s druge strane, nisu imali previše skrupula: posao su gotovo pa izravno dodijelili osobi koja se dičila činjenicom da je sastavljala gradonačelnikov predizborni program, pa sada mahnito uklanja svoje davne objave po Facebooku. Da, bio je neki natječaj, ali kao da nije: već dvije godine čeka se da se ostvari neslužbena najava ovog spektakularnog uhljebljivanja.

Gradonačelnik nam možda jest obećao da će se zapošljavati po natječajima, ali nismo čuli obećanje da se natječaji neće namještati.

U ovom slučaju upućujemo tople pozdrave prije svega upravnom vijeću MKC-a, onom koje je vodilo priču oko zapošljavanja i koje se silno uvrijedilo kada smo ih jednom zgodom prozvali stranačkim poslušnicima.

A nego šta su?

NEDJELJA Muda

Nogometni klub Mosor iz Žrnovnice u niželigaškom derbiju ponovno je pobijedio klub čudnovatog naziva HBDNKMSJ, u stvarnosti poligon preko kojega je lokalni nogometni moćnik Vinko Barbarić okupirao cijeli jedan sportski kompleks i skoro kompletnoj Žrnovnici zabranio pristup.

Godinama.

Skoro dva mjeseca prošlo je od odluke Gradskog vijeća da se stadion i tereni vraćaju u gradske ruke i da će ih moći koristiti svi koji to žele, a još uvijek čekamo da se to provede. Zar je zaista tako teško uzeti svoje? Što treba čekati, da građani provale?

Zar u ovom gradu sve mora ići tako prokleto sporo i biti tako bezmudo?