PONEDJELJAK Fraza
Nije kriv Filip Odrljin, krivi smo mi.
Mladac još nije stigao ni završiti fakultet, a već se lijepo smjestio u 'operativnom centru' gradske tvrtke Split parking. Bez natječaja.
Tako to ide: prije par mjeseci ničim izazvan 'predao je zamolbu sa svojim životopisom', a onda je čudesno i iznenadno otkriven nedostatak radne snage pa je izbor pao baš na njega, predsjednika Mladeži HDZ-a. Mašala.
Split parking firma je koja se silno trudi održati imidž operativne, efikasne i konkretne, makar još uvijek čekamo neki vidljivi i nevirtualni rezultat njenog dvogodišnjeg rada, ali ona ni u kojem slučaju nije imuna na partijsko kadroviranje i uhljebljivanje. Dapače, mic po mic eto ti tamo cijelog kontingenta vezaša.
Nije, kažemo, Odrljin kriv, krivi smo mi. Svi koji smo tupasto nasjeli na ispraznu i lažnu frazu o 'Splitu za sve'.
UTORAK Lova
Župan Blaženko Boban sasvim sigurno nije glup, ali se glupim vrlo vješto pravi.
Kad ga je na sjednici Županijske skupštine vijećnik Pametnog Ante Renić lijepo i kulturno upitao zašto je svih 100 tisuća kuna predviđenih u proračunu za organizacije civilnog društva potrošeno na sedam katoličkih župa, pogotovo zato što vjerske organizacije imaju svoju vlastitu proračunsku stavku, odgovorio mu je da 'ne razumije o čemu se ovdje priča'.
O tome, župane, da na svih pola milijuna stanovnika županije koju vodite niste uspjeli pronaći ni jednu jedinu udrugu mimo Crkve, koju ionako solidno financirate, pa još javno vrijeđate zdrav razum izjavom 'pomažem župe i to je moj krimen'.
Znamo da civilno društvo za HDZ i inače ne predstavlja ništa više od obične gnjavaže, ali ipak, mogli su se barem formalno potruditi pa izvući iz šešira kakvu malu udrugu. Recimo, da se na vrijeme reagiralo, ne sumnjamo da bi se ad hoc skupilo nekoliko mladih inovatora koji bi iznova izumili telefonsku govornicu, walkman ili štapiće za uši. Čisto za pokriće, kad ne možete bolje.
SRIJEDA Zavod
Spomenuli smo frazu 'Split za sve', no za njom ništa ne zaostaje ni ona pompozna 'Split je glavni', kojom su nas bombardirali u ovo doba prije dvije godine.
A danas smo spali na 'Split je mali i siromašan grad', kako se precizno izjasnio gradonačelnik Andro Krstulović Opara na svojoj seansi s akademicima i znanstvenicima.
Naravno, nije to izgovorio slučajno: tezom o bijedi i siromaštvu argumentirao je zašto grad ne može i neće imati svoj Urbanistički zavod, odnosno zašto je prekrižio još jedno od svojih predizbornih obećanja.
Naravno: lakše je iza zatvorenih vrata s Kerumom prekrajati GUP.
ČETVRTAK Fontana
Ali zato ćemo navodno dobiti repliku replike Bajamontuše, jer za to su se, eto, 'stekli uvjeti'.
Rekli smo već, nova mantra jest da je Split malen i siromašan grad i taman će se bezvezna i bezvrijedna fontana lijepo uklopiti. Ionako nemamo većih prioriteta.
PETAK Grafit
Goran Ivanišević svojevremeno se proslavio izjavom 'Da nisam iz Splita, bio bih kurac od ovce'.
A onda se godinama nakon toga trudio postati upravo to: zbog obećanja da će u Splitu otvoriti tenisku akademiju samo zbog njega smo mijenjali GUP i omogućili mu da izgradi vilu na Mejama, a onda nas je fino zajebao prodavši i vilu i zemlju.
I još se malo narugao kad je Zdravka Mamića ugostio na svojoj jahti.
Ovog tjedna dobio je (još) jedan navodno uvredljivi grafit u centru grada, iako je na zidu tek bila parafrazirana njegova vlastita izjava iz vremena dok se zaklinjao u Split. Sve je jasno.
Čudimo se samo onima koji se tomu čude.
SUBOTA Red
Jedno malo čudo ipak se događa, pa će Split po svemu sudeći do ovog ljeta ipak dobiti Odluku o komunalnom redu, ključni gradski dokument čije se donošenje suludo kukavički odgađa pune dvije godine.
I ove godine Andro Krstulović Opara rekao je da ne može, ali Petar Škorić se okuražio i naredio da ipak - može. Čisto da se vidi tko nam stvarno upravlja gradom.
Naravno, tek ćemo vidjeti kako će odluka doista izgledati: ako se krene neambiciozno, u smjeru pukog legaliziranja postojećeg nereda, bolje da nisu ni krečili.
NEDJELJA Osjećaj
Laže onaj tko kaže da komunalci ni danas ništa ne rade - evo, upravo su Getanima, zadnjim Mohikancima u centru grada, zabranili da na vlastitom trgu tradicionalno ispeku nekoliko bržola i ćevapa prije nego što im životni prostor okupiraju sushiji, kokteli i povorke Korejaca.
Treniranje strogoće ili samo uvođenje reda?
Što god bilo, jedno je sigurno: duha i osjećaja u ovom potezu nema ni u tragovima.