PREGLED TJEDNA: Odlazak nezamjenjivog

PONEDJELJAK Vice

Jedna mini-afera ovog tjedna napokon je raspetljana na štetu Vice Mihanovića i HDZ-a, ali bogme i zdravog razuma. Riješilo ju je Ministarstvo mora jednom jedinom rečenicom koja doslovno glasi:

'Za izgradnju jednostavnih građevina na pomorskom dobru ne primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje izgradnja jednostavnih građevina, nego je potrebno ishoditi odgovarajuće dokumente za izgradnju.'

Prevedeno na hrvatski, Vice Mihanović i njegova Lučka uprava mimo zakona su obavljali radove u luci zbog kojih je Banovina digla na noge pomorske redare, a suprotna strana aktivirala džoker u liku pomorskog inspektora Ivice Čikotića i svemoćnog, ali uglavnom trutavog Državnog inspektorata. Pa su se međusobno javno klali.

Logika gradske vlasti je bila krajnje jednostavna: ako je HDZ-ova vlada usvojila Zakon o pomorskom dobru i propisala da se - barem do usvajanja nekih pravilnika - na njemu ama baš ništa ne može raditi bez građevinske dozvole i ako zbog toga šteka čak i popravljanje zidića i skala na splitskim plažama, onda valjda isto pravilo vrijedi i za HDZ-ovu Lučku upravu.

Pa makar sami radovi bili logični i nužni; takvo je, uostalom, i spomenuto popravljanje skala na plažama.

Dulje od mjesec dana HDZ-ovci su se vrdali i izmotavali, pa čak i frontalno napadali medije koji su sugerirali da se radi o ilegalnom  pothvatu, sve do razorne rečenice koju su ovog tjedna, nakon teških muka, procijedili u HDZ-ovom ministarstvu. I potvrdili da su optužbe iz Banovine ipak bile na mjestu.

Mini-blamaža Vice Mihanovića pritom je puno manji problem od činjenice da je ovaj slučaj razotkrio teški nerad i nered u Vladi, koja punih deset mjeseci nije u stanju donijeti nekoliko dokumenata koji će omogućiti održavanje pomorskog dobra kao najvećeg nacionalnog blaga. Manji je to problem i od nacionalne tragedije da se za svaki kabel, zidić, skalu ili tuš na jadranskim plažama treba molećivo gledati prema 400 kilometara udaljenom Zagrebu.

A naša minijaturna splitska tragedija jest da se uopće bavimo glupostima oko zakona i propisa, umjesto da zažmirimo oči i izvodimo ove radove kao valjda svaki drugi normalan grad i općina na obali.

Sitničarimo.

UTORAK Intendant

Treba priznati, upravo na sličnom sitničarenju Ivica Puljak i njegova garnitura, a posebno Bojan Ivošević, prije tri godine osvojila je vlast u gradu. Nema administrativne začkoljice koju nisu detektirali i naglašavali čak i kod najbezveznijeg komunalnog zahvata, nema tog pravilnika i uredbe koju nisu strastveno, ali u maniri priučenih pravnika, secirali i nabijali na nos prethodnoj vlasti, nema tog poteza koji nisu nastojali osporiti i prokazati kao kriminalnog - sjetimo se samo, recimo, one bizarne kaznene prijave koju su podnijeli protiv bivšeg gradonačelnika zbog sječe zaraženih stabala na Marjanu i njihovog objašnjenja da to radi, ni manje ni više, kako bi netko zaradio na drvu za ogrjev. Mašala.

Kada su došli na vlast bili su prisiljeni nastaviti s takvom praksom, i iako su motivi nesumnjivo bili ispravni - posljedice su devastirajuće. Jer sitničarenja se sada logično dohvatila oporba, a pogotovo HDZ koji ima jake političke motive i snažne državne alate kojima Puljkovu ekipu pokušava zgnječiti sa svih strana, a cijelo vrijeme zapravo pati grad koji je blokiran i kada to nije potrebno. Pogotovo jer, kako smo prethodno ustanovili na primjeru pomorskog dobra, sustav na razini države nije dovoljno uređen i funkcionalan ni da bi se legalno moglo sanirati kakav urušeni zidić na plaži.

Puljak i Ivošević, doduše, u tom šizofrenom okruženju poprilično dobro plivaju, makar katkad ostaje dojam da im je puno važnije dokazati da su u pravu nego odraditi posao za koji su izabrani.

Ali katkad i upadaju u vlastitu zamku, recimo u kazalištu u kojemu evidentno vlada popriličan kaos. Njega ne bi bilo teško razriješiti da su se Puljak i kompanija u tom slučaju držali principa koje su sami proklamirali, doduše u vremenu kada je teatar vodio intendant imenovan u ranijem razdoblju: ako mu Kazališno vijeće pokaže palac dolje, onda mu i gradska vlast treba pokazati izlazna vrata.

U slučaju aktualnog intendanta Vice Bilandžića isto to vijeće - ovaj put sastavljeno od stručnjaka upravo po Puljkovoj i Ivoševićevoj mjeri - učinilo je jednaku stvar. Doduše, nakon samo pola godine mandata i po svemu sudeći više zbog narušenih međuljudskih odnosa u toj golemoj ustanovi, a manje zbog stvarnih Bilandžićevih propusta, a kamoli kriminala.

I oni sitničare, reklo bi se.

No svejedno valja primijetiti da se gradska vlast u ovom slučaju odlučila na pokušaj zavrtanja ruke Kazališnom vijeću umjesto na držanje do vlastitih principa. 

Očito za sve postoji prvi put.

SRIJEDA Šuta

I baš u tom trenutku, kada na vidjelo krene izlaziti u najmanju ruku nedosljedno ponašanje Puljkove vlasti oko kazališta, na scenu stupa splitski HDZ predvođen Tomislavom Šutom i zorno nam prikaže kakvom alternativom raspolažemo. 

Poprilično otužnom. 

Na bijesnoj HDZ-ovoj konferenciji za novinare Šuta je optužio da se 'rade pritisci na ministricu kulture kako bi Ivoševićevog oca proglasila nacionalnim prvakom' - preskočivši dio da je za prvaka predložen upravo u doba HDZ-ove gradske vlasti, i to od intendanta kojega je imenovao isti taj HDZ. Zahtjev stoji u ladicama ministarstva i evidentno se ne rješava iz čisto političkih motiva, kako bi se u javnosti moglo blebetati o nepotizmu, no to je zapravo manje bitno.

Kako, dakle, jedan oporbeni političar uopće može vršiti pritisak na ministricu iz vladajuće stranke, upitan je Šuta od strane novinara.

Uslijedio je antologijski slijed izbjegavanja odgovora, zamuckivanja i skretanja s teme, amatersko zavlačenje koje su novinari potom do kraja razmontirali do te mjere da je konferencija za medije naprasno prekinuta.

Bez odgovora na krajnje jednostavno pitanje i bez nade da će svoje političko djelovanje u ovom gradu HDZ podići barem na probavljiv nivo.

ČETVRTAK Đerek

Lajtmotiv tjedna svakako je sitničarenje, a baš ovog tjedna dobili smo još jednu vidljivu posljedicu takve prakse: Visoki upravni sud srušio je gradski pravilnik o davanju stanova u najam.

Na zahtjev bivše pročelnice Maje Đerek koja je, da apsurd bude veći, osobno pripremala donošenje tog dokumenta, preciznije njegovih izmjena.

Njen glavni prigovor bio je da gradonačelnik uopće nije ovlašten donijeti ga, što je od samog starta bila potpuno izgubljena bitka jer je bilo sasvim jasno da to čini upravo izvršna vlast, dakle upravo gradonačelnik.

No pravilnik je pao jer prije njegovog donošenja gradske službe nisu provele postupak javnog savjetovanja. Ni njeni prethodnici, a bogme ni sama Maja Đerek prilikom izmjena pravilnika, čime je de facto tužila samu sebe.

Činjenica da javno savjetovanje u praksi ne provodi ni sama Vlada u ovom slučaju očito nije opravdanje jer, rekli smo, Split je zbog političke konstelacije snaga naprosto sjajan poligon za sitničarenje.

A ostavljeni i jalni uvijek imaju nešto za zabavljati se.

PETAK Rizik

Kad smo već kod javnog savjetovanja, upravo je pokrenuto jedno kojim Banovina svjesno riskira pokretanje dugotrajnih postupaka, ali bogme i bijes moćnog ugostiteljskoj lobija.

Premda su po svemu sudeći svjesni da su šanse za uspjeh poprilično tanke, pokušat će kroz jednu gradsku odluku provući ono što država godinama odbija: ograničiti rad noćnih klubova u strogoj i zaštićenoj jezgri samo do ponoći, odnosno u stvarnosti ih zatvoriti.

Kako je za noćne klubove zbilja zadužena država, koja se u splitskom slučaju uglavnom pravi mutava, u Banovini su navodno pronašli rupu u propisima i žele im stati im na rep uz objašnjenje da ugrožavaju zaštićenu UNESCO-vu baštinu.

Ovo ograničenje se dosad koristilo uglavnom u pojedinačnim slučajevima, a i obrazloženje na prvi pogled zvuči poprilično nategnuto, no nema razloga ne pokušati. A što s ugostiteljima?

Pa, vlasnici tih dvaju klubova koji bi ovom odlukom bili pogođeni - jednog u Marmontovoj i jednog u njenoj neposrednoj blizini - valjda su se u ovih nekoliko godina hiperinflacije turizma i nereda dovoljno nakesali, pa sada mogu pronaći alternativnu lokaciju izvan strogog centra i goste odvlačiti onamo.

Pa da svi skupa živimo u miru, slozi i idili.

SUBOTA Knežević

Dobrom viješću ovog tjedna počastio nas je Vrhovni sud koji je srušio već pravomoćnu presudu u više od trideset godina starom sudskom sporu liječnika Nebojše Kneževića protiv svog vlastitog grada. U krajnje neobičnom postupku Knežević je u stečaju više tvrtki ciljano kupovao zemljišta na TTTS-u na kojima se u stvarnosti nalaze ceste, a onda kroz godine zapravo blokirao i ucjenjivao grad.

Dobro se sjećamo da je u sutonu Kerumova mandata s njim potpisana nagodba o zamjeni 'zemljište za zemljište', koja srećom nije provedena, a sjećamo se i vrlo neobične odluke splitskog suda koja je dovela do ovrhe od preko 20 milijuna eura i panike jer je prijetila potpuna blokada sustava, što je srećom odgođeno.

A sjećamo se i njegove ljutnje jer sporazum s Kneževićem kasnije nije proveden pa i tvrdnje da 'gradski odvjetnici gube 99 posto sporova', dok su isti ti gradski odvjetnici bili sasvim uvjereni da će jednom dogurati do pravde.

I evo, zahvaljujući odvjetnicima Primorcu i Mandiću do toga je došlo, a sada će u ponovnom postupku valjda biti lakše dokazati da je bilo potpuno sumanuto, dapače i nezakonito, u pretvorbenom i privatizacijskom metežu prodavati i kupovati čak i gradske ceste.

Ne ponovilo se.

NEDJELJA Doktor

Veliki profesor Dejan Kružić, bez pretjerivanja jedan od zaštitnika ovog grada, besramno nas je šokirao svojim naglim odlaskom. Bio je to jedan od onih trenutaka kada osjećaš samo tupilo i beznađe.

Kad to, valjda, jednog dana prođe, sjećat ćemo se čovjeka koji je cijeli svoj život nešto spašavao: između ostalog škver i Slobodnu Dalmaciju još u socijalizmu, gradsku blagajnu početkom dvijetisućitih, a na koncu zakone i moral u posljednjem desetljeću kada se potpuno posvetio sprječavanju antologijske pljačke oko Spaladium Arene.

Sjećat ćemo se njegove strasti kada je govorio o 'zavjeri međunarodnih financijskih institucija i naših domaćih geliptera i izdajnika' i kada je godinama strpljivo, donkihotovski, u nizu sudskih sporova krčio put prema obrani javnog interesa i sto milijuna eura koje su strane banke naumile oteti Splitu. Kružić je taj proces doveo gotovo do samoga kraja i otišao je taman kada je trebalo staviti trešnju na tortu - ali barem je, nedavnom nagradom za životno djelo, dobio natrag makar mrvu zahvalnosti za ljubav koju je pružio svome gradu.

Malo je to, najbolje ćemo mu se odužiti kada priču oko Spaladiuma dovedemo potpuno do kraja.

Pamtit ćemo omiljenog sveučilišnog profesora i gerilca u odijelu koji je do posljednjeg daha branio i spašavao javno dobro. Lucidnog i pronicljivog, duhovitog i šarmantnog, pedantnog i okretnog sokola koji je glavom išao tamo gdje mnogi ne bi ni nogom, samo ako je riječ o višem cilju. Dragog, nažalost nezamjenjivog Dejana Kružića. 

Adio, Doktore.