PREGLED TJEDNA: Ostavka Meštrovića, ili kako nam HDZ ubija i bolnicu

PONEDJELJAK Fake news

Tradicionalno dramatično zvuče medijski izvještaji iz Splita u kojemu je 'zabranjeno gledati utakmice hrvatske reprezentacije na Rivi', nakon čega također tradicionalno slijedi zapjenjena retorika garnirana optužbama o antihrvatstvu i sličnim bedastoćama. 

Inicijalna tvrdnja je dakako pogrešna, odnosno planski pogrešno plasirana i dosta ilustrativna za razinu hrvatske politike i javni diskurs u kojemu uvijek prevladaju oni koji lažne vijesti najspretnije umotaju u celofan lažnog domoljublja. No u ovom slučaju vjerojatno najveću krivnju snosi verbalno trapavi dogradonačelnik Bojan Ivošević koji je pred kamerama uglavnom nemušto blebetao o tome da se 'na Rivi ne gleda ni Hajduk, pa neće neki tamo Euro'.

Čovjek naprosto nije znao iz prve artikulirano objasniti da na štekatima Rive i stroge gradske jezgre nje dozvoljeno postavljanje televizora zbog onih groznih kabela, vodilica, instalacija i prateće opreme koja nam je prijeteći visila nad glavama, zbog čega su godinama šizili i konzervatori, i građani, i mediji. 

Odnosno da u centru Splita već dvije godine vrijede i poštuju se njegovi vlastiti propisi, koliko god to neobično zvučalo, te da se nakon toga više nema što ni zabranjivati ni dozvoljavati.

Utakmice će se, naravno, moći gledati i na samoj Rivi ako netko organizira javno gledanje, može  se otići i u fan zonu na Zvončacu - jedinu takvu u Hrvatskoj izuzev one u Zagrebu - a bogme i na štekate u cijelom ostatku grada. Kao i inače, u kvartovskim kafićima.

Je li se, uostalom, ijedan Splićanin ikada planski spustio na Rivu kako bi u kafiću gledao utakmicu i pio pivo od osam eura?

UTORAK Azil

Vrlo sličan slijed događaja imali smo i oko onih nesretnih pasa na Duilovu, koje je jedan pacijent od čovjeka - ironično, po zvanju psihijatar - godinama uzgajao za borbe i istovremeno mučio. 

Netko se ovog tjedna dosjetio jadnih životinja i otkrio da se dvije trećine njih i dalje nalazi na istom mjestu, a jedan pas čak se udavio na lancu, pa je uslijedila kanonada iz svih oružja prema gradskoj vlasti.

I ovaj put bez provjere elementarnih činjenica, kao da nam je svima skupa drže štrapati i grintati, ili nasjedati na lažne vijesti, nego koristiti se razumom i logikom. Odnosno, uključiti mozak.

Same činjenice su pokazale da su se u Banovini po svemu sudeći ozbiljno prihvatili spašavanja beštija s Duilova, pa se za njih netko konstantno i stručno brine, a paralelno su počeli uređivati njihovo novo prihvatilište, doduše privremenog karaktera. 

A onda se ispostavilo da ni veterinarski inspektori nemaju baš nikakve primjedbe na tretman životinja i njihovo stanje, osim što im nedostaje jedna tenda koja je istog trena postavljena.

U čemu je onda, zapravo, problem s ovim zlostavljanim psima? Pa, ni u čemu.

Sasvim je druga stvar nesuđeni, čvrsti i trajni azil za životinje, projekt oko kojega skoro cijelo jedno desetljeće prstom nisu mrdnuli ni Grad, ni Županija - ako izuzmemo uporno i iritantno prepucavanje i prebacivanje loptice.

To se još odavno izrodilo u prvoklasnu sramotu.

SRIJEDA Julije

A ostavka uspješnog i cijenjenog ravnatelja bolnice Julija Meštrovića, koja je uslijedila nakon cjelogodišnjeg mobingiranja i maltretiranja pod političkim pokroviteljstvom ministra zdravstva Vilija Beroša i u režiji njegovih lokalnih asistenata, tragični je - ali očekivani - poraz Splita kao grada i politike kao (navodnog) sredstva za ostvarivanje javnog dobra.

Sve, ali apsolutno sve u priči oko Meštrovića odavno je bilo kristalno jasno i poznato ama baš svima koji donose odluke u hrvatskom i našem lokalnom zdravstvu, a to su prije svega HDZ-ovci sa svih razina.

I sve, apsolutno sve vodilo je upravo prema ovakvom razvoju događaja: ravnatelja bolnice pritiskalo se i bušilo sve dok više nije mogao izdržati i dok nije bio prisiljen ukloniti se kako bi hijene zauzele njegovu poziciju - ili, čak vjerojatnije, kako bi stavile svoje šape na tokove novca koje im je Julije Meštrović začepio.

Jedini ravnatelj velikih hrvatskih bolnica koji nije član vladajuće Partije tako odlazi uzdignuta čela, a u njegovu fotelju sjest će već netko. Zapravo nije ni važno tko jer brojke govore da je upravo preopterećena splitska bolnica na samom začelju po državnim ulaganjima i potpuno u prikrajku kada je riječ o podršci oko velikih i strateških, dugoročnih projekata.

Vladajuću ekipu u državi za to naprosto nije briga, očito ni ove naše domaće s kakvim vezama prema Zagrebu. Prioritet je samo da poput skakavaca pobrste ono što je ostalo, čak i u bolnici.

Pa makar mi svi skupa pocrkali.

ČETVRTAK Đerek

Bivša pročelnica u Banovini Maja Đerek - koja se proteklih mjeseci ponaša poput pokvarenog laptopa pa taman kad zaboraviš da postoji najednom krene nešto svirati - završila je svoju epizodu u splitskoj gradskoj upravi.

Iako u njenom slučaju priča nikad nema kraja.

Nakon što je Službenički sud presudio da je počinila tešku povredu službene dužnosti - istina, samo jednu od pet, za koliko ju je teretio Ivica Puljak - dala je otkaz.

Đerek odlazi uz neobičnu tvrdnju da u njenom slučaju skladno koaliraju HDZ s jedne te Puljak i njegova ekipa s druge strane, što samo po sebi nedvosmisleno predstavlja notornu bedastoću, no dobro, neka i njoj nekog veselja.

PETAK Plenković

Činjenice koje su nam nešto milije kazuju suprotno: upravo HDZ i njegova vlada vrlo vidljivo godinama zlostavljaju drugi najveći hrvatski grad, ako ni u čemu drugome onda u državnim investicijama u zakrčene, zapuštene, jadne i bijedne (državne) ceste.

Jasno je da to djelomično rade zato što javnu lovu preusmjeravaju u krajeve u kojima vladajuća stranka žica glasove - na 'gostujući teren', kako se izrazio sam premijer - ali je prilično očito i da su Split kao grad naprosto stavili postrani kada je izabrana trenutna gradska vlast. Ne zaboravimo ni to, Splićane koji su glasali za njih upravo Plenković javno je proglasio nenormalnima.

I eto gospodina premijera ovog tjedna u Splitu, pa je upitan za ovu kontinuiranu nacionalnu sramotu.

'Razgovarali smo s ministrom mora, prometa i infrastrukture Olegom Butkovićem na tu temu. Vrijeme je za staviti fokus na Split i Splitsko-dalmatinsku županiju kako bi se premostile velike gužve, odnosno kako bismo riješili probleme od tunela Kozjak do Omiša', poručio nam je slatkorječivo, gotovo istim riječima kao i daleke 2018. godine. Mašala.

Pomalo, kume, nema žurbe.

Uostalom, kada zatreba uvijek se može zamazati oči i organizirati kakva lažna ceremonija otvaranja radova poput one na Širini, drugom najopterećenijem križanju u državi koje stotinama tisuća ljudi kida živce, vrijeme i novac i ozbiljno ugrožava čak i bazičnu sigurnost.

Evo se taman nedavno navršilo točno tri godine od tog igrokaza.

SUBOTA Plaketa

Realan život ipak je jedno, a akademska neovisnost i čestitost nešto sasvim drugo.

Pa je tako naše Sveučilište - koje se u prethodnim godinama zbilja izdiglo u respektabilnu znanstvenu instituciju, u mnogim segmentima izvrsniju od moćnijeg, bogatijeg i utjecajnijeg konkurenta iz Zagreba - povodom svog pedesetog rođendana demonstriralo besramno provincijsko ulizništvo.

Baš premijeru Plenkoviću, zajedno s vaterpolskim i nogometnim izbornicima Tuckom i Dalićem, uručili su plakete ni manje ni više nego za 'izniman doprinos Sveučilištu u Splitu'. 

Čak i ovoj trojici valjda je bilo neugodno.

NEDJELJA Žvake

U tvrtki 'Čistoća' evidentno nikome nije neugodno zbog već alarmantnog problema sa žvakama na gradskim ulicama, od Rive do Kamena.

Istina, radi se o relativno nebitnom u moru većih problema koje ova tvrtka ne uspijeva riješiti - od primitivnih građana koji još uvijek nisu naučili kako bacati smeće do vlastite neorganiziranosti u njegovom prikupljanju - ali eto, baš žvake nekako su nam simbolične. 

Dalmatinski portal ovog tjedna rekonstruirao je poprilično nevjerojatnu situaciju: za njihovo uklanjanje bio je zadužen jedan jedini čovjek nadimka Gumeni, koji je odavno otišao u penziju, a onda je kupljen stroj koji je - kako glasi službeno objašnjenje - već pet godina pokvaren.

I to je to, očito nikome ne pada na pamet ni razmisliti što dalje napraviti.

A nije teško: ili vratiti Gumenog ili, zaboga, pronaći nekog mehaničara.