Parada je već svima dosadila, samo se još policija pali

PONEDJELJAK Majstori

Točno godinu dana prošlo je otkako se na nesretne učenike osnovne škole na Dobrome usred nastave urušio strop, a kao da nije dovoljna činjenica da centar grada odumire i da je djece sve manje - cijelih 365 dana nije bilo dovoljno da se šteta do kraja sanira. Četiri godišnja doba su se izmijenila, Zemlja je napravila cijeli jedan đir oko Sunca, a Banovina nije bila u stanju pošteno zakrpati par rupa na plafonima i eventualno upristojiti parkete u najstarijoj školi u gradu.

Pa su nastavnici i đaci zajedno napravili izložbu na kojoj su svoj nakit, slike, rukotvorine i kolače prodavali roditeljima i prolaznicima. Nisu skupljali lovu za vlastita putovanja ili obijesti, pa čak ni za kakvu humanitarnu svrhu - već su odlučili sami pomoći svojoj školi.

Da nije poučno i dirljivo, bilo bi samo beskrajno tužno; a o simbolici da je krov Banovine dobio prioritet za sanaciju pred krovom jedne osnovne škole, bolje da ne govorimo...

UTORAK Pokojna

Kad smo već kod tužnih vijesti registrirajmo da je otvoren stečaj nad 'Diokomom Novim', još jednom u nizu Kerumovih tvrtki koje su krenule padati čim je ovaj prestao okretati pedale na svom biciklu.

Nije, naravno, vijest da još jedna njegova tvrtka odlazi u povijest - jer nas je vrijeme naučilo da je to neumitna sudbina svake koju je dotaknuo - već da obilježavamo kraj još jednog splitskog brenda. Nakon što su rat, raspad socijalizma i nesposobni i korumpirani direktori zatukli bivšu Jugoplastiku, 'najsposobniji splitski poduzetnik' i 'menadžer bez premca' sada sahranjuje i njene ostatke ostataka.

SRIJEDA Spaladium palača

S druge strane u Splitu se očito rađa neka nova elita. Preciznije, sorta ljudi kojima je biznis naglo procvjetao baš dok je na vlasti čovjek kojemu su financirali kampanju.

Dok Ivo Baldasar nije bio ni na vidiku, za Stipom Mađorom skupljali su se repovi zbog kojih, evo, nesretni radnici s trideset ili četrdeset godina staža tek neutješno plaču za svojim nikad isplaćenim plaćama, zaostacima i otpremninama. A on se bez problema bacio u nove pothvate.

Trebale su mu pune dvije godine i dva neuspješna natječaja kako bi konačno zgrabio Turističku palaču na Rivi i sada je konačno uspio. Čestitamo.

Bit će zanimljivo pratiti kako će ispuniti dosta nerealne uvjete i kako će u jednom trenutku, kad više ne bude imao kamo, u Banovini tražiti izmjene ugovora.

Turistička palača, naša buduća mala Spaladium Arena.

ČETVRTAK Intervencija

U srijedu su se unosni poslovi dijelili, a već u četvrtak oduzimali: gradska vlast naprasno je prekinula street food festival u Đardinu, taman kad se uvukao ljudima pod kožu i kada je postalo jasno da ovaj park može imati i neku drugu, sasvim urbanu funkciju.

Kazali su da je smetalo susjedima, što je bila čista laž. Pa onda da je festivalu istekla dozvola - što je formalno točno, mada treba kazati da je postojalo i odobrenje o produljenju za još desetak dana. Što je sve bilo fino i kulturno najavljeno i objavljeno.

Da bi na kraju ispalo da mu je ključ u bravu stavila 'Hrvatska interesna udruga ugostitelja', odnosno ekipa koja nije mogla gledati kako netko mimo nje radi i zarađuje.

Neka, barem znamo tko nam vodi grad.

PETAK Perspektiva

Dogradonačelnik Goran Kovačević ustrajno i srčano brani Igora Bakovića, savjetnika za kulturu koji će zasad ostati zapamćen samo po fijasku oko kandidature za Europsku prijestolnicu kulture i ispadanju Splita već u prvom krugu.

Kako je cijeli projekt započeo - odustajanjem od prve koncepcije, lutanjem, dijeljenjem poslova bez natječaja i bolnim improvizacijama - tako će očito završiti u svađi. Nikome još nije palo na pamet ni objaviti potpunu dokumentaciju o kandidaturi, a kamoli ponuditi ostavku zbog blamaže koju smo preživjeli.

Ne, čak i u ovakvoj situaciji u Banovini se brinu jedino oko toga što će reći Marijana Puljak. Skoro pa nevjerojatno.

Pa je Kovačević poslao i jedno poprilično blesavo priopćenje u kojemu nju poziva na ostavku 'jer nije ispunila očekivanja birača'. Dosta zanimljiv kut gledanja na smisao postojanja vlasti i opozicije. 

SUBOTA Opsada

Parada ponosa po peti put je prošla gradom i već sada se može vidjeti da je svima skupa već pomalo postala dosadna: niti puno ljudi paradira, niti ih tko gleda izuzev nešto malo turista koji se zateknu u blizini. Ove godine u šetnji je zabilježeno dvjestotinjak duša, a program u Đardinu uspjelo je odslušati njih jedva pedesetak.

Pa je i poslovično izgubljeni Baldasar morao primijetiti 'Sve nas je manje, što je i dobro i loše'.

Jedina koja se još iskreno pali na Paradu jest hrvatska policija: organi reda svoj zadatak shvaćaju toliko ozbiljno da proizvode kontraefekt i unose nemir i nervozu tamo gdje je, hvala nebesima, više ne bi trebalo biti. Pet godina nakon krvavog obračuna čini se da su sve strane na neki način uspjele istjerati svoje principe i izgubile interes jedna za drugu, pa bi valjda bio red da se olabavi policijski obruč i prestane stvarati dojam izvanrednog stanja u centru grada.

A i samoj policiji bilo bi dobro da malo poradi na ophođenju s onih malo ljudi koji u centru doista i žive, umjesto da ih poput pasa tjeraju ispred vlastitih kuća, i to najčešće uz naredbe tipa 'ne mere', 'ne’š proć' i 'miči se'.

NEDJELJA Inženjeri

O 'Splitskoj obali' više ili manje sve znamo: gradska tvrtka očito je osnovana samo za uhljebljivanje, pa broj zaposlenih preko veze i bez natječaja raste geometrijskom progresijom.

Kad je već tako, bilo bi pristojno od njih da barem otvore tuševe na Bačvicama mjesec dana nakon što je sezona kupanja otvorena.