PREGLED TJEDNA: Pičvajz

PONEDJELJAK Blatine

Tjedan smo trebali provesti baveći se smislenijim, a svakako i važnijim temama - na pladnju su nam se, recimo, ponudili bivši gradonačelnik osuđen za najsvinjskiji potez u poslovnom svijetu, izvlačenje love iz firme umjesto plaćanja njenih dugova, a onda i jedan bivši dogradonačelnik koji krajnje bezobrazno smatra da se ne smije ni pisati o njegovim vratolomijama s javnim milijunima i privatnom jahtom - no fokus je, eto, odletio na jednu benignu folklornu večer na Blatinama prekinutu prijetnjom nasiljem.

U dugačkoj povijesti incidenata koji o Splitu stvaraju sliku 'grada-slučaja' ovaj je vjerojatno jedan od najblesavijih: s pogrešnom metom, zamagljenim fokusom i, na koncu, poprilično lošom izvedbom. Princip je jednostavan: ako ti je zaista potrebna kapuljača ili maska za 'izraziti svoje mišljenje', onda je valjda jasno da tu nešto ne štima.

Pritom smo ipak dobili kakvu-takvu utjehu u činjenici da na Blatinama nije bilo ama baš nikakvog fizičkog nasilja, no i dalje treba jasno reći da u demokratskim državama nikakva pomisao na maskirane odrede koji uvode red, određuju što se smije i istjeruju pravdu baš nikada ne smije proći. Pa se tako ni u slobodnoj Hrvatskoj ama baš nitko se ne bi smio bojati.

'Intervencija' na Blatinama, dakle, po svim dostupnim informacijama bila je doista promašena - no pokrenula je slijed događanja i dovela do otkrića koja bi se u suprotnom teško probila u javnost, recimo onoga da se usred Zagreba organizira izložba posvećena velikosrpskom ideologu i apologetu 'Krajine' ili da usred Vukovara sama Srbija, preko svog konzulata, organizira izložbu posvećenu 'Srpkinjama kao junakinjama Velikog rata'. 

Da, baš ovog tjedna.

U ozbiljnim državama takve provokacije doista bi teško prošle, pogotovo ovako utiho, bez obzira na to da ih organizira jedna manjinska zajednica. I teško da bi se za njih doznalo zapravo slučajno.

No i dalje stoji da takve probleme naprosto mora rješavati sustav, a ne ulica.

UTORAK Ustašija

Kako bilo, već prve sekunde nakon događaja na Blatinama bilo je savršeno jasno kako će se stvari dalje odvijati: uslijedio je val kolektivnog zgražanja i moralne panike na granici s općom histerijom s jedne, a onda i krajnje blesava, štetna reakcija s druge strane. 

Katkad se čini da velik broj Hrvata naprosto ne može provariti činjenicu da smo iz rata izašli kao pobjednici i da imamo slobodnu i demokratsku državu, pa se ponašaju kao da žive u diktaturi i pod terorom. Naprosto nema razumnog objašnjenja da neki i dan-danas povezuju svaku demonstraciju domoljublja s ustaštvom, a pritom mislimo i na krajnju desnicu, i na krajnju ljevicu.

Franjo Tuđman efektno je postavio teoriju, a Ante Gotovina po više izvora je vrlo učinkovito u vojsci provodio praksu kada bi naletio na nekoga tko se deklarirao kao 'ustaša': naprosto bi zatražio da se izjasni je li izmanipulirana i korisna budala, ili možda nečiji provokator.

Trećega obično nema.

SRIJEDA Nalog

Od reakcija na pičvajz na Blatinama - a bilo ih je za ispisati romane - izdvojit ćemo politički krajnje neinteligentan potez lokalnog Domovinskog pokreta i njegovog šefa Marka Žaje koji je, taman dok mu je šef Ivan Penava u Zagrebu gasio požar, ničim izazvan objavio da 'daje punu podršku mladim ljudima koji su na pristojan i dostojanstven način prekinuli provokativni skup'.

Pa je, kad je dobio po ušima, objavu naprosto izbrisao i kukavički se sakrio od javnosti. Da je malo mudriji i iskusniji, znao bi da je u ovakvim situacijama šutnja jednaka odobravanju, pa bi izbjegao političke i osobne probleme. 

Platio je svojom ionako neobičnom funkcijom 'savjetnika za sport ministra za sport', pa onda i honorarom od 1200 eura mjesečno, no ne sumnjamo da je negdje na nekoj ćupriji dobio ono što je na mostu izgubio.

Svakako najvažnija reakcija je, dakako, došla od samog premijera Andreja Plenkovića koji je u ovom slučaju nastupio znatno konkretnije, odrješitije i jasnije nego što samo od njega navikli, pa je između ostalog vrlo vruće glave iznio vrlo konkretnu i po svemu sudeći vrlo brzopletu dijagnozu da ono što se dogodilo na Blatinama spada pod kazneno djelo.

A to će, kako ćemo vidjeti kasnije, pokrenuti novi val događanja...

ČETVRTAK Egzekucija

Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić nije poznat kao čovjek koji Plenkovića može i želi odbiti, pa se već idućeg jutra sjurio u Split i s vrhom represivnog aparata zabarikadirao u jednu prostoriju sve dok mentalnom i pravnom gimnastikom nisu pronašli kazneno djelo koje bi se moglo nalijepiti svima koje zbog Blatina uhapse.

Pa makar se ondje samo našli i makar nisu mrdnuli prstom ili otvorili usta.

Nakon neskrivenog naloga od strane premijera i šarmantno hitre egzekucije glavnog državnog odvjetnika, sud je uskočio u taj vlak i svoj devetorici uhapšenih odredio jednomjesečni istražni zatvor, što se čak i u ovako nabijenoj atmosferi doima poprilično neproporcionalno i nerazumno strogo.

Pa je bilo sasvim jasno i očekivano da će se priča s Blatina početi valjati znatno izvan tog kvarta.

PETAK Strah

Sva sreća da se ona nije izrodila u bilo kakav drugi oblik nasilja, usmjeren recimo prema srpskim estradnjacima koji redovito pune splitske noćne klubove.

Neke prvoloptaške reakcije oporbe kao da su to priželjkivale i zazivale, jer kako bi se drugačije mogla protumačiti fraza -'a kako nikome ne smetaju cajke?' - osim kao poziv da se krene lomiti ljude na ovakvim koncertima?

Kako bilo, nasilje se nije dogodilo no čudna je, dosta teška atmosfera vladala gradom uoči najavljenog prosvjeda na Rivi: nitko zapravo nije imao pojma u kojem će smjeru sve to skupa ići i ima li, doista, itko u ovom gradu stvarnog razloga za strah. 

SUBOTA Prosvjed

Pokazalo se da nema: ne samo da na okupljanju navijača i veterana na Rivi nije zabilježen nijedan incident, nego se ondje nije čula ni ijedna problematična, politički nekorektna ili zakonski upitna poruka. Zahtjevi su bili konkretni i jasno artikulirani, a izvedba solidna.

Valjda će neki, pa i ekipa s Blatina, na ovom primjeru shvatiti da je prosvjed legitiman i demokratski čin, pa čak i ako njegov povod nije jasan ili razuman, a da maskiranje i zastrašivanje to nikada i nigdje nisu.

U burnom splitskom tjednu ostala je još subotnja utakmica Hajduka koju su neki gledali kao mogući poligon za divljanje, no poput prosvjeda i ona je protekla bez najmanje mrljice.

Osim što su od svih potencijalnih obračuna - a to su redom mogli biti Srbi, policija, politika, vlast, sudovi, Plenković, Turudić i tko zna tko sve ne - svoju porciju u obliku poruke na tribini dobili samo i isključivo novinari. Mašala.

Teško da se mogla pronaći slabija i bezveznija meta.

NEDJELJA Kerum i Kuzmanić

Znamo da malo koga to zanima, ali ipak ćemo se vratiti na početak ovog teksta i registrirati da je Željko Kerum, zasad nepravomoćno, osuđen jer je iz svoje firme izvukao pet milijuna eura dividende znajući da će ona propasti i da će mnoga dugovanja ostati neplaćena. 

Napokon se ona mantra 'nisam-ostao-dužan-ja-nego-firma' i službeno potvrdila kao šuplja i bezobrazna. 

Donedavni Puljkov dogradonačelnik Antonio Kuzmanić, pak, za vrijeme svog boravka u Banovini po svjedočenju očevidaca inzistirao je da se škver Tomislava Debeljaka ne ovrši za skoro dva milijuna eura, a sada nakon odlaska s funkcije u istom tom škveru dizalice dižu Kuzmanićevu jahtu na remont.

Slučajnost? Naravno.

'Radi se o mojoj privatnoj firmi, nema to nikakve veze s politikom, politika me više ne zanima i zabranjujem vam da to pišete, da me povezujete s politikom, ona me više ne zanima...', odrješito će Kuzmanić novinaru Slobodne Dalmacije.

Čuj, on će zabraniti. Dobar vic za kraj tjedna.