PONEDJELJAK Dvorske bitke
Nostalgija nas je uhvatila kada smo shvatili da su se HDZ-ovci počeli otvoreno klati oko fotelja, za početak one u kojoj sjedi ravnatelj Županijske lučke uprave. Nakon deset godina Domagoja Maroevića, donedavnog stranačkog teškaša koji je navodno izgubio sve ambicije u visokoj politici, eto protukandidata u liku Ivice Budimira, potpredsjednika splitskog ogranka stranke.
Kao da smo ušli u vremeplov i vratili se dvadesetak godina unatrag, kada su se mjesecima obračunavali 'pašalićevci' iz županijskog i 'sanaderovci' iz gradskog HDZ-a.
Ipak, s jednom razlikom: i jedni i drugi danas se nominalno zaklinju u Boga Sunce, rečenog Andreja Plenkovića. Fajt u Županijskoj lučkoj upravi, dakle, ipak je samo lokalnog karaktera.
Ali je znakovit: Maroević je uspješan dosadašnji ravnatelj - čiji se rad, istina, nije previše dovodio pod lupu javnosti - koji u ovom trenutku očito uživa podršku i pokroviteljstvo svemogućeg Ante Sanadera. Budimir je, s druge strane, u politici relativno frišak - no već je doživio javno šamaranje otkrićem da godinama živi u kućerini bespravno izgrađenoj u zoni u kojoj to nije predviđeno - a iza njega stoji šef gradskog HDZ-a Tomislav Šuta.
No koliko god netko bio uspješan ili frišak, kompromitiran ili osramoćen, ovo nije bitka u kojoj takvi argumenti presuđuju.
Pobijediti neće bolji, nego utjecajniji.
UTORAK Natječaj
Na sasvim drugoj razini, u 'Vodovodu i kanalizaciji' kao gradskoj firmi u kojoj ozbiljan utjecaj imaju okolni (HDZ-ovi) gradovi i općine, izbor novog vodstva čini se nešto otvorenijim procesom. Pa, rekli bismo i poštenijim.
Šest je kandidata za direktora, još više za njegovog zamjenika, a društvo je šaroliko: od kadrova koji su služili u mandatima različitih političkih opcija, preko onih koji su uspješno tranzitirali kroz nekoliko smjena vlasti, do potpunih anonimaca. Ima tu i HDZ-ovaca koji, čini se, najednom daju puno povjerenje Puljkovom obećanju o potpuno nenamještenim natječajima.
Ili možda računaju da u glasovima partijskih kolega iz okolnih općinica imaju adut za cjenkanje, pa i ucjenu.
Elem, pratit ćemo. Ovdje je situacija neizvjesnija, pa samim time i uzbudljivija, od HDZ-ovih dvorskih bitaka.
SRIJEDA Reflektori
Htjeli - ne htjeli, pročelnicu za gradsku imovinu Maju Đerek i ovog tjedna moramo spomenuti: žena se očito zahuktala u poslu i sada - bit ćemo pristojni pa se uvijeno izraziti - na više adresa gura razne revizije, dopise, otkaze i zabrane.
Gura i ne vadi.
Iz bogatog friškog repertoara izdvojit ćemo kaznenu prijavu protiv bivšeg gradonačelnika Ive Baldasara koji je restoranu na samoj Rivi jeftino iznajmio krov koji uopće nije u potpunom gradskom vlasništvu, potom njenu prijavu struci protiv Slobodne Dalmacije - za koju smatra da je medijski zlostavlja - a onda i javnu objavu da ju je na javnom mjestu verbalno napao korisnik gradskog stana Igor Boraska. Koji ima još nekretnina, ali mu se ne mili vratiti ono što nije njegovo.
Ne mora značiti da je Đerek u svim ovim slučajevima u pravu, a pogotovo nije uklesano u kamen da je postupila taktično. No dogodilo se nešto što smo smatrali nemogućim.
Netko je oteo svjetla reflektora Bojanu Ivoševiću.
ČETVRTAK Peškarija
Krajnje neobične okolnosti poklopile su se oko Peškarije, gdje (i) ovog ljeta imamo noćnu ugostiteljsku ponudu.
Valjda nema europskog grada u kojima se najbolje ne jede upravo na ovakvim lokacijama, sve pršti od života, a nećemo pogriješiti kada kažemo da nije to loše izgledalo ni kod nas. Baš ovdje, na Peškariji.
Ali to je ipak bio samo jedan restoran i samo jedan štekat.
Nekim čudom - rekli bismo, nije nevažan ni podatak da PR-ovsku priču vodi potpredsjednica Puljkove stranke Lana Pavić - ovog ljeta najednom je izmišljen 'Festival dalmatinske gastronomije' u kojemu opet sudjeluje samo taj jedan restoran. Pa mu je gradska firma bez natječaja dala unutrašnji prostor Peškarije na puna tri mjeseca. Pa se pokazalo da mu je iznajmljeno tek stotinjak kvadrata, što se golim okom pokazuje krajnje podcijenjenim.
Pa je formalno proglašena 'gradska manifestacija' za, ponavljamo, taj jedan restoran. Gdje se prve večeri okupila Puljkova gradska vrhuška, mašala.
Puno je tu neobičnih okolnosti koje su se poklopile, pa je rečena Maja Đerek svojim vlastitim šefovima spektakularno uklizala s leđa i 'festival' na Peškariji skratila na trideset dana, nakon čega će barem formalno ipak biti raspisan javni natječaj za najam prostora.
U ovom slučaju Đerek možda nije bila zviždačica, ali bogme nije bila ni krotka izvršiteljica…
PETAK Jogunice
Mučenički ali opet herojski proces prošao je par splitskih poduzetnika, Nikola i Iskra Jogunica, građevinar i arhitektica koji su prije petnaestak godina krenuli u biznis sa stanogradnjom i vrlo brzo javnosti prokazani kao neuspješni, pa i prevaranti.
Odnosno, takvima ih se željelo prikazati. Čak i u zatvor strpati.
Jogunice su se zapravo našli u raljama beskrupuloznih menadžera Zagrebačke banke - ovih naših srednjerangiranih, iz Splita - koji su ih nizom potpuno suludih i dosad nezabilježenih lihvarskih manevara pokušali uništiti, a bogme se usput i sami omastiti.
Točno to stoji u optužnici protiv bankara, potvrđenoj i pravomoćnoj, dosad nezabilježenoj u hrvatskom pravnom sustavu i podržanoj od strane pet različitih vještaka koji su neovisno jedan od drugoga došli do zaključka da su bankari u ovom slučaju bili zločinci i pljačkaši.
Nikoli i Iskri Jogunici dobar dio života je uništen, potrošen u borbi s vjetrenjačama, pa je ovaj uspjeh time još slađi. Od pravde, veće pobjede nema.
SUBOTA Nathodnik
'Dok su posljednje dvije gradske uprave obećavale nathodnik u Vukovarskoj, mi smo se umjesto obećanja odlučili za realizaciju. Po završetku radova Mejaši će biti povezani pješačkom komunikacijom iznad Vukovarske ulice na zadovoljstvo prvenstveno svih roditelja', pohvalio se dogradonačelnik Ivošević uz vijest da je napokon odabran izvođač za davno sanjani, ali sitni komunalni projekt.
Što je, naravno, dobra vijest - samo što treba kazati da je i njegova cijena u tom razdoblju narasla točno trostruko.
Prevedeno: što ne možeš riješiti parama, riješiš s mnogo para.
NEDJELJA Buljo
Juroslav Buljubašić, rečeni Buljo, po posljednji put je šokirao: bez pozdrava napustio nas je tamo negdje u plavetnilu hedonističkog Mediterana. Naglo, drsko i rano, prerano.
Pionir splitskog, a bogme i hrvatskog poduzetništva. Vječiti omladinac - naglašavao je to i kada nije bilo popularno i oportuno - a u isto vrijeme nevjerojatno prodoran i promućuran kada je o biznisu riječ. Socijalno vješt, pomiritelj nepomirljivog - i nepomirljivih. Prikriveni veliki humanitarac i otvoreni, iskreni lokalpatriot. Poduzetnik iz naroda, konzul s ulice.
Jest fraza, ali zbilja je malo riječi za opisati Bulju.
Falit će.