PREGLED TJEDNA: Pišem Zulim, pamtim Sanader

PONEDJELJAK Marendić

Splitska policija može biti svakakva - a bogme i jest, vidjeli smo na prošlotjednom uličnom batinanju koje je pukom srećom i mimo zabrane ipak ostalo zabilježeno kamerom - no treba zabilježiti i da je barem u odnosu prema javnosti uglavnom poštena.

I za dva koplja ispred svojih kolega iz Zagreba ili recimo Krapine, koji uporno i sustavno štite batinaše u svojim redovima poput onih odgovornih za institucionalno divljaštvo na Desincu.

U Splitu stvari funkcioniraju nešto drugačije: nakon posljednjeg incidenta policijski šefovi više puta su stali pred mikrofone i kamere - prije svih glavni šef Slobodan Marendić - pa otvoreno priznali da je bilo propusta s njihove strane koji su ozbiljno osramotili cijelu instituciju.

I najavili sankcije, zasad doduše samo prema jednom policajcu i zasad samo na razini njegove suspenzije, no ohrabruju najave da će se preispitati postupci njih dvadesetak - 'i onih koji su snimljeni, i onih koji nisu'.

Kao i Marendićeva konačna potvrda da nijednom građaninu policija ne smije zabraniti snimanje, osim ako ih baš ne ometa u radu, niti može čak ni teoretski narediti brisanje već napravljenih snimaka. Važno je to na više razina, jer od nadzora javnosti bolje kontrole rada organa reda zasad očito nemamo. 

A kontrola je nasušno potrebna. Obični građani mogu i neki od njih vjerojatno će uvijek odskakati od zakonskih normi i pravila, policija i služi tome da uvodi red. Ali sama policija, koja ima monopol na silu i oružje, griješiti naprosto ne smije. Nikad.

O njenoj educiranosti o pravima građana, a bogme i o vlastitim ovlastima, da ne govorimo: s time su u evidentnom deficitu, dok su pristojnost i obazrivost u uličnim intervencijama još uvijek daleka, nedosanjana budućnost…

UTORAK Zulim

HDZ-ov segetski kabadahija Vinko Zulim napokon je uhapšen, tri desetljeća od početka svoje vladavine ovom ubogom općinom i nekoliko godina nakon što je u medijima otkriveno i potvrđeno da je javni novac - stotine tisuća kuna godišnje - uglavnom koristio na privatne i stranačke žderačine.

Arčenje zajedničke love dakako je tek djeličak zasad nedokazanih grijeha bahatog i neotesanog gazde Segeta, ali je valjda točka nakon koje nema povratka.

Točka koja je u samom Segetu obilježena karuselom i bakljadom, a u HDZ-u vidljivom nelagodom i strahom od budućnosti. Jer Vinko Zulim nije bilo tko: desetljećima je čuvar stranačkih tajni i jedan od glavnih oslonaca svemoćnog Ante Sanadera, koji ga je - aferama usprkos - postavio najprije u vodstvo županijskog ogranka stranke, a onda i progurao sve do Sabora.

U kojemu se nije proslavio, dapače, nije ni beknuo.

Hoće li USKOK malo začačkati po Zulimovom mobitelu, možda dodatno vršljati po općinskim papirima? Imaju li istražitelji ambiciju kopati dalje i širiti aferu? Je li pritvoreni načelnik eventualno raspoložen za suradnju s njima, postoji li šansa da ga zatvor nekako slomi?

Tmurne se misli roje u glavama HDZ-ovaca, a prije svega Sanadera kao njegovog političkog pokrovitelja i glavnog partijskog kadrovika o kojega su se katastrofalni potezi poput promocije ovog primitivca i nasilnika dosad odbijali kao da je od teflona. No nije daleko trenutak kada će se i njegov pad obilježavati karuselima i bakljadama.

U javnosti, a kako čujemo, ni mnogima u stranci neće biti mrsko.

SRIJEDA Tužba

Iz nedalekog Trogira ovog tjedna stigla je vijest o bizarnoj tužbi koju je protiv ovog grada podnio bivši nogometaš Milan Rapaić: on traži više od stotinu milijuna kuna odštete jer kamenolom o kojemu je zajedno sa svojim poslovnim partnerima maštao nije uvršten u prostorni plan. 

Drugim riječima, kako se slikovito izrazio gradonačelnik Ante Bilić, ovo je vjerojatno prvi put da netko podnosi tužbu 'zbog neostvarenih snova'.

I sve bi vjerojatno završilo u rubrici s bizarnostima da nismo doznali frapantan podatak: za svjedoke su u sudskom postupku predloženi - opet Sanaderovi! - bivši gradonačelnik i njegov zamjenik, Vedran Rožić i Vinko Brkan. Mašala.

Koliko god zvuči nevjerojatno podatak da će nekadašnji vodeći ljudi na sudu svjedočiti protiv vlastitog grada, toliko intrigira mogućnost da i oni otvoreno progovore.

I objasne je li Rapaić samo lijepo sanjao, ili su se u njihovo doba poslovi obećavali onako… Zulimovski.

ČETVRTAK Vijeće

Gradsko vijeće Splita odradilo je sjednicu na kojoj je konstatirano ono što se zapravo vrlo precizno moglo predvidjeti: proračun je brutalno skresan za više stotina milijuna kuna i većina projekata najavljenih prije godinu dana neslavno je propala, ili je barem odgođena.

Ajde, i Puljak je imao pravo sanjati.

No na točci o dječjim vrtićima i cijelom sklopu povezanih tema gradonačelnik je ovog tjedna demonstrirao crtu koju smo kod njega rijetko viđali, bahatost i neku vrstu prezira, pa čak i institucionalnog tipa, prema ljudima koji iznose konstruktivne i dobro obrazložene prijedloge.

Ivana Ljulj Cvitanić iz Mosta, naime, već dulje od godine dana upire po problemu oko vrtića, predlaže mjere, zaziva osnivanje timova, postavlja logična pitanja i velikodušno nudi nove koncepte koji bi roditeljima olakšali situaciju. Gradonačelnik ju je privatno trpio i javno hvalio dok je s Mostom imao suradnju, a sada bi je najradije izbrisao s lica zemlje.

Sve to izgledalo je dosta tužno, kao uostalom i rasprava o poskupljenju vrtića koje je odobreno uz uobičajene manevre oko kvoruma. Da su HDZ-ovci dovukli sve svoje vijećnike na sjednicu, mogli su spriječiti poskupljenje jer je na istoj strani, kao, bio i SDP.

A da je SDP htio to napraviti, mogli su jednostavno išetati iz vijećnice zajedno s oporbom umjesto da su u njoj držali teatralne govore znajući da time neće naljutiti gradonačelnika.

Koji se donedavno kleo da će pretvoriti Split u grad s najboljim vrtićkim i školskim standardom u Hrvatskoj. Samo je propustio napomenuti da će biti i najskuplji, te da će trošak tog pothvata prebaciti na roditelje.

PETAK Đerek

Gradonačelnikova savjetnica za gradsku imovinu, zviždačica Maja Đerek, nakon pola godine rada predstavila je svoje prve rezultate i otkrila neuknjižena gradska zemljišta, stanove, poslovne prostore i kuće o kojima se desetljećima nije vodila briga: niti je nad njima upisano vlasništvo, niti su evidentirani na jednom mjestu.

I ako izvuče ovaj posao do kraja - doduše zajedno s gradskim službama koje zapravo odrađuju najveći dio - zaslužit će pohvale.

No jeftini PR ni njoj ni Puljku svakako nije potreban, pa ni prozivanje prethodne gradske vlasti za navodnu štetu od oko pet milijuna kuna ako se zna da se gotovo polovica tog iznosa odnosi na jednog jedinog dužnika koji je sudski tužen prije više od deset godina, a još gotovo milijun kuna na dvije tvrtke koje su otišle u stečaj ili su ugašene.

Da se tako ažurno radilo u desetljećima ranije, velikih problema ni potrebe za angažmanom Maje Đerek vjerojatno ne bi ni bilo.

SUBOTA Brisanje

Promjenom gradske vlasti očito je nestalo potrebe i za 'Dnevnom dozom splitskog nereda', stranicom kojoj je dogradonačelnik Bojan Ivošević navodno bio tek glasnogovornik.

Nakon godine dana hibernacije sada je i službeno ugašena, izbrisana.

No njene objave ipak će se pamtiti, kao i aktivizam koji je pomaknuo granice građanskog angažmana.

Koji se, sada je jasno, Ivoševiću sada - ili za godinu, dvije - jedino može vratiti u obliku bumeranga. Jer koliko god to zvučalo utopijski, nema gradske vlasti koja je u stanju začepiti baš sve (komunalne) rupe.

Sada samo čekamo nove Facebook junake, po mogućnosti bez političke pozadine i ambicija, koji će i njega staviti na mjesto.

NEDJELJA Ambulanta

Na mjesto će, čini se, napokon biti stavljen davni projekt uređenja prostora za rad s djecom s poteškoćama u razvoju, u famoznoj staroj 'škverskoj ambulanti', gdje bi se između ostalog trebala skućiti udruga 'Anđeli' kao naše autentično splitsko zlato.

Ovog tjedna raspisan je natječaj za zakup poslovnih prostora - točno sedamnaest mjeseci kasnije nego što se to trebalo i moglo napraviti.

Sedamnaest mjeseci, ej. Pa ta Banovina je katkad zbilja izgubljena u vremenu.