PREGLED TJEDNA: Plenković se ruga Splitu i Dalmaciji. Zato što može

PONEDJELJAK Dinaroidi

Velika je šteta da transkripte Plenkovićevog internog sastanka sa zagrebačkim HDZ-ovcima tjednik Nacional nije objavio barem koji dan ranije, da Splićani i Dalmatinci malo bolje provare njegove izjave o 'dinarskoj Hrvatskoj' u kojoj ova stranka može raditi što god hoće, za razliku od drugog dijela države u kojemu HDZ 'u gostima igra Ligu prvaka'.

Možda bi shvatili da ih premijer i predsjednik HDZ-a iskreno prezire, ali je svjestan da o njima ovisi.

A imali bi vremena proučiti i njegove druge izjave koje su od ruganja s dinaroidima još otrovnije i još skandaloznije - recimo njegovo eksplicitno priznanje da u njemu nesklonim dijelovima zemlje, konkretno Rijeci, kupuje glasove tako što onamo preusmjerava stotine milijuna državnih eura.

'U osmoj jedinici trebali bi dobiti osam mandata. Sve smo tamo napravili. Sve. Sve što god se može, cesta D403 koja je tri kilometra duga i ide ispod onih nebodera u Rijeci… Tamo bi svi trebali izaći na izbore. Ali neće. LNG terminal uopće da ne govorim, Zagrebačka obala, da ne govorim, puste investicije koje su se dogodile… To je tako, moramo raditi na tom otvaranju gdje koči, da nemaju a priori isključiv stav prema nama. Nemojte se bojati.'

Svakom svojom riječi Plenković je ovdje jasno potvrdio ono što se golim okom vidi: kako se kod državnih investicija protežira jedan dio države, te koga bi recimo Splićani trebali proklinjati kada zapnu u gužvama na Širini, prema Omišu ili u gradskoj luci. No logika je jedno, a realnost nešto sasvim drugo.

Barem ovdje, u dinarskoj Hrvatskoj.

UTORAK Misa

Ovdje, podno Dinare, ljudi su očito manje zahtjevni.

Dapače, ne traže baš ništa. Možeš im komotno pišati po glavi, oni će se razdragano veseliti toj neobičnoj žutoj kiši.

Za pobijediti na izborima dovoljno je tek pronaći vezu u kakvoj crkvi - kakvu je recimo pronašao Damir Krstičević, kvazikandidat HDZ-a na izborima, ni manje ni više nego kod ujaka šefa gradskog HDZ-a Tomislava Šute - pa se usred nedjeljne mise popeti za oltar i dva puta mahnuti rukama.

Srca su odmah puna, bogme i biračke kutije.

SRIJEDA Puljci

Oporba je možda uglavnom pokisla na ovim izborima, ali Ivica i Marijana Puljak po očekivanjima gaze dalje: i jedno i drugo su se, zahvaljujući spretnom dogovoru s Peđom Grbinom, dovukli do Sabora i usput efektno ponizili splitski SDP.

Malo je nedostajalo da, kao šlag na tortu, uvaženim saborskim zastupnikom postane i njihov žetončić, bivši SDP-ovac Damir Barbir - a nije isključeno da će se to jednog dana i dogoditi, ako se gradonačelnik u jednom trenutku odluči sto posto posvetiti poslu za koji su ga građani prije tri godine birali.

SDP-ova koalicija na koncu je tijesno pobijedila HDZ u gradu Splitu, za razliku od prošlih parlamentarnih izbora, pa se odluka da Puljka stave na listu ipak pokazala dobitnom kombinacijom. Samo on dovukao im je respektabilan broj glasova, 15 posto cijele liste.

Za usporedbu, više od Tomislava Šute i Andre Krstulovića Opare zajedno, što je za splitski HDZ svakako zabrinjavajući podatak.

Ivica Puljak očito će vrlo teško ostvariti ambicije s kojima je išao na ove izbore i malo je vjerojatno da će postati ministrom, ali ne treba podcijeniti njegovu prodornost i upornost. Bit će još izbora ove godine.

A grad nam je, kako se čini, ionako na autopilotu.

ČETVRTAK Sokrat

Na čemu je Ranko Ostojić, nismo sigurni, ali pouzdano se može reći da ima neobičnu fiksaciju na ovce i čobane. Pogotovo kad ih treba povezati s izborima.

Nakon što je prije točno petnaest godina uoči sraza sa Željkom Kerumom poručio da 'nije ovca da ga čoban vodi' - pa potom izgubio te, kao i sve ostale izbore u životu na kojima se kandidirao - ovog tjedna otišao je i korak dalje.

'Vidiš li prijatelju ona tri čobana? Sve dok oni mogu nadglasati mene i Sokrata, i uslijed toga donositi odluke, ja u demokraciju ne vjerujem!', javno je Ostojić citirao Platona i tako dao do znanja što misli o ishodu ovotjednih izbora. Birači - barem oni koji nisu zaokružili njegovo ime - očito su čobani.

A on je valjda Sokrat, mašala.

I ne vjeruje u demokraciju, što bi napokon trebao biti jasan signal njegovoj stranci da je vrijeme za smjenu generacija.

PETAK Televizor

No i HDZ ima svog konja za utrku, makar je zbog nesuglasja s partijom bio jako daleko i od same mogućnosti da se nađe na listi za Sabor.

Solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević počastio nas je jednom od najbizarnijih fotografija u posljednje vrijeme: sugrađaninu koji očito živi u krajnje neveselim uvjetima, u nerednoj straćari bez čestitih zidova, poda i osnovnih ljudskih standarda, banuo je na vrata i uručio - televizor.

Veliki, lijepi, crni.

'Iako u svojoj skromnosti Šime nije tražio ništa, kroz priču sam osjetio da bi mu imati televiziju, koju trenutno nema, bila velika želja i zato sam danas ovdje...', objavio je Ninčević. Jedino nije objasnio je li nesretnom Šimi kupio i pretplatu na Netflix.

I je li za ovaj tragično neuspjeli propagandni trik trošio vlastiti novac, ili zbilja postoji grad u Hrvatskoj koji svoje socijalne slučajeve rješava televizorima.

Iz proračuna.

SUBOTA Nathodnik

Split je, s druge strane, nakon punih deset godina uspio riješiti jedan sitni komunalni problem. 

Jedan pješački nathodnik.

Koliko god konstrukcija nad Vukovarskom ulicom na Mejašima izgledala dojmljivo - a izgleda, mora se priznati - i koliko god je nakon deset godina mučenja ona poskupjela - a skoro milijun eura nije mala para - toliko treba biti objektivan i reći da se zbilja radi o sitnici koja bi u gradu s proračunom u stotinama milijuna eura trebala nicati redovno, uobičajeno i kao posljedica jednog običnog dana u uredu.

Bez oduševljenja, molimo, ambicije su nam ipak malo veće.

Ili bi barem trebale biti.

NEDJELJA Igre

Organiziranje Europskih sveučilišnih igara 2028. godine, recimo, događaj je baš po mjeri za Split: nije to megalomanski projekt poput Europskih igara koji bi nas vjerojatno zadužio do guše i sva sreća da je propao, ali nije baš ni sitnica u grad na dva tjedna dovesti nekoliko tisuća studenata koji će, ako ništa drugo, donijeti neku drugu vrstu turizma i svojim kućama ponijeti lijepe uspomene i temelj za najbolju, usmenu reklamu Splita.

Samo natjecanje sportski je zapravo irelevantno, medijski je nezanimljivo - znamo li uopće da su ga prije samo osam godina zajednički organizirali Zagreb i Rijeka? - a ne bi trebalo biti ni preskupo. Ako se organizatori ne razbahate. I ne, neće nam donijeti ni 'procvat infrastrukture', kako se sada mašta.

Ali da se radi o lijepoj vijesti, bogme jest.