PONEDJELJAK Rekvijem
Još samo koji tjedan, a najviše mjesec ili dva, do konačnog i definitivnog upokojenja jednog političkog brenda: stranka Pametno, naime, odlazi u povijest.
Najavili su skoro spajanje sa Strankom s imenom i prezimenom i rad pod nekim novim, a nadamo se i sretnije odabranim imenom. A bilo bi dobro i da, nakon što su najprije bili strogo 'ni lijevo ni desno', potom 'jedina lijeva opcija', a odnedavno opet teški centar, napokon odluče gdje se nalaze i na toj poziciji provedu barem jedan izborni ciklus.
To što su u svom prijedlogu za obnovu Zagreba ove dvije stranke između ostalog predložile da zgrade 'dobiju još jedan kat i tako se financiraju' vrlo je znakovito, makar za nas u Splitu potopuno nerelevantno.
No da se kod nas pojavi takav ili sličan prijedlog, upravo bi Pametno vjerojatno prvo vrištalo o urbanističkoj mafiji.
UTORAK Potpis
Jubilarnih mjesec dana prošlo je od prosvjeda za ograničenje prometa po Marjanu, tjedni se broje otkako je povjerenstvo pripremilo odluku i otkako je policija dala svoju suglasnost - odnosno, otkako po svemu sudeći treba još jedan jedini potpis da se stanje stavi pod kontrolu.
Gradonačelnikov potpis.
Prije nekog vremena sugerirali smo da je ucijenjen i da je iz Rogoznice stigao veto, pa se poprilično uvrijedio. Stoga ćemo mu sada samo blago i dobronamjerno poslati jedan mali podsjetnik i pitanje.
Gdje je zapelo?
SRIJEDA Bijeg
Koliko god je u jednu ruku bilo opasno, toliko je u drugu bilo simpatično pratiti priču oko bijega onog ubojice iz Ukrajine i cjelodnevnom potragom za njih.
Sićušni žgoljo s lisičinama na rukama uspio je uteći najprije pravosudnim policajcima, a onda se stotinama policajaca svih drugih vrsta punih devet sati skrivao na Turskoj kuli sve dok se - kako stvari stoje - nije uvjerio da su otišli, pa iz šume iskočio direktno pred patrolu. Da bi se oni time još i javno pohvalili.
Policijska akademija, verzija Split.
ČETVRTAK Svađa
Da bismo nered čak mogli i brendirati, odavno smo zaključili, ali opet nas svaki put štrecne kad otkrijemo kakvu demonstraciju istoga. Nismo sigurni, ali rekli bismo i da nam svaki put odumre pokoja moždana stanica.
Ovog tjedna, recimo, u fokusu je bio onaj vašar na Istočnoj obali, od pothodnika do kolodvora, i otkriće da se Grad i Hrvatske ceste već mjesecima baš oko toga svađaju - ali ne tko će problem riješiti, nego kako ga prebaciti na nekoga drugoga.
Grad je desetljećima gledao kako se nered stvara, pa i ubirao najamninu od tih pedesetak štandova i kioska, da bi zadnjeg dana prošle godine mirno odlučio praviti se blesav i baciti lopticu Hrvatskim cestama.
A Hrvatske ceste jednako tako desetljećima su glumile da ih se ništa od toga ne tiče, premda se događa na njihovom području. I kada su im inspektori naredili da u roku od mjesec dana počiste sve redom, izbjegle su poslušati i umjesto toga pokrenuli sudski postupak.
Drugim riječima, sada se Grad i HC svađaju oko toga tko problem - neće riješiti, dok istovremeno svi prodavači i ugostitelji na ovoj lokaciji rade ilegalno i potpuno besplatno.
Svaka čast, treba znati doći do ovog stupnja kaosa.
PETAK Uspjeh
Imamo ipak i dobru, gotovo pa senzacionalnu vijest: Grad Split napokon je dobio jedan eksponirani sudski spor i barem u ovom slučaju nećemo plaćati desetke milijuna kuna zbog nečijeg nemara, aljkavosti ili bezobrazluka. Mašala.
Visoki trgovački sud preinačio je presudu Trgovačkoga i odlučio da Marini Wallner svi zajedno ipak nismo dužni skoro pet milijuna eura jer joj je zabranjeno nešto što ionako nije smjela napraviti - etažirati hotel na Bačvicama.
Iz ove perspektive spor ne zvuči odviše komplicirano, no znao je Split izgubiti i jednostavnije od njega. Pa stoga, evo, aplauz za gradske pravnike, tko god oni bili.
SUBOTA Obnova
Simpatično je to, kako je nakon desetljeća i desetljeća zanemarivanja napokon prokuljalo nezadovoljstvo, pa je za danas najavljen prosvjed zbog devastacije Dioklecijanovog akvedukta na Mostinama - kroz koji se svakodnevno provlače teški šleperi i kamioni s kompletnim smećem Splita i još dvadesetak gradova - da bi već u roku od nekoliko sati iz Vodovoda i kanalizacije objavili da kreće njegova obnova vrijedna petnaestak milijuna kuna.
Baš zgodan tajming.
Možda da najavimo još koji prosvjed, pa napokon naprave novu cestu do Karepovca i zatvore onu sramotu što se cestom ionako ne bi smjelo zvati?
NEDJELJA Stil
Nakon skoro cijelog jednog desetljeća napokon je otvorena ona crkvetina u Solinu, poprilično neobično oblikovana i dosta nezgrapno smještena na osjetljivom prostoru Gospe od Otoka.
I neka je, sve je bolje od nedovršenog betonskog čudovišta na koje su se Solinjani već bili navikli. Radije dovršena i bezvezna, nego vječito nedovršena.
Jedino nije jasno zašto se Crkva nije mogla držati vlastitog originalnog projekta i zašto se nesretni arhitekt Viktor Vrečko odriče većeg dijela unutrašnjeg uređenja, izvedenog bez njegova znanja i suglasnosti - on je, naime, zamislio 'nenametljivu i blagu izvedbu zidnih ploha po uzoru na starohrvatske i dalmatinske crkve', a ekipa je izvela nešto što podsjeća na bizantski stil. Neke čak i na pravoslavne ikone.
Ali dobro, neimanje stila nije zločin.