Politički harakiri Marijane Puljak

PONEDJELJAK Vjerodostojnost

Svi su krvavi ispod kože - pa, eto, i Marijana Puljak.

Dugogodišnja - samozvana, navodna ili stvarna, prosudite sami - zastupnica 'građanskog', 'umivenog' i 'civiliziranog' Splita, barem dok nije spoznala rupu na ljevici i ušuškala se na tom dijelu političkog spektra, nije odoljela najnižim mogućim porivima pa je na Facebooku podijelila vijest o jednom gradonačelniku iz Meksika kojega je bijesna rulja zavezala za auto i vukla po gradu.

'U Meksiku cijene vjerodostojnost. Ovaj gradonačelnik nije ispunio obećanje i popravio lokalne ceste pa su ga malo provozali tim cestama', napisala je Puljak i dodala još i jednog zamišljenog smajlića, valjda kako bi ljude potaknula na razmišljanje o akciji.

I uklopila riječ 'vjerodostojnost', čisto da se zna tko je zapravo njoj na pameti.

Pošto znamo da proteklih dana nije pala na glavu, niti joj se valjda potpuno pomutio razum, reći ćemo da se Marijana Puljak ponijela dosta gnjusno: em je poprilično nepametno podijelila svoju fascinaciju javnim linčem, em je neizravno pozvala da se isto dogodi i u našem dvorištu. Da je istu stvar napravio netko s desnice, zgražala bi se i skanjivala mjesecima.

Uspjela je postići čak i to da HDZ, koji je iskoristio zicer i prozvao ju, jednom bude u pravu. Nije to mala stvar.

UTORAK Bešćutnost

Jedan mladi život izgubljen je u okolnostima koje su u najmanju ruku nejasne, iza rešetaka zatvora na Bilicama, gdje 18-godišnji Kristian Vukasović po svemu sudeći nikada nije trebao ni biti. Da nije bio iz poštene i radničke, nego recimo iz 'dobrostojeće' obitelji, sada vjerojatno ne bismo tražili odgovore na desetke logičnih i nikad neodgovorenih pitanja.

Kako je osuđen, zašto nije poštovana procedura, kojeg vraga je radio među okorjelim kriminalcima, jesi li ga oni mlatili ili spašavali, gdje su bili doktori i socijalne službe, čemu uopće služi država i njen aparat ako ne zna tko je odgovoran za smrt jednog bolesnog djeteta?

Ovog tjedna - prigodno, na Dan neovisnosti - dogodio se i jedan prosvjed pred Županijskim sudom, koji je trebao poslužiti kao pritisak u nadi da će institucije napokon proraditi. No nije baš pomogao: umjesto da gori grad, odazvalo se tek par desetaka ljudi.

Praznik, neradni dan, sunce, more, kave, izleti i tko zna što još može poslužiti kao objašnjenje, a zapravo je samo jedna istina.

Postali smo nezainteresirani i bešćutni.

SRIJEDA Opsada

Ali kad treba demonstrirati sposobnost obračuna s neprijateljima, makar oni bili i imaginarni - e, tu je država itekako spremna i orna za akciju. Koliko god koštalo.

Split je danima uoči utakmice protiv Mađarske živio u izvanrednom stanju i pod opsadom, s dronovima, helikopterima, nabrijanim policajcima i nevjerojatno revnim komunalcima, s nasumičnim i bezveznim hapšenjima te milijunski vrijednim 'osiguranjem'.

Od koga ili čega, sasvim je jasno: ne od provokatora, diverzanata ili rušitelja svega hrvatskog. Organizatori utakmice ovdje su, naime, prije svega naručili i platili osiguranje vlastite savjesti. Milijunima na troškove policije ili basnoslovnim iznosima plaćenim nekim lokalnim medijima za pumpanje atmosfere, svejedno.

Jer potpuno je jasno - ako na jednoj domaćoj utakmici usred Splita nema ni Hajduka ni Torcide, a bogme ni velikog broja ljudi koji nogomet ne prate kampanjski, onda tu nešto nije sasvim prirodno. A moglo je biti, samo da su u obećano čišćenje Hrvatskog nogometnog saveza HDZ-ovci uložili barem mrvicu energije koju su dali da reprezentacija napokon navrati na Poljud. 

ČETVRTAK Pjesma

Sama utakmica k'o utakmica: koliko god se šutjelo o tome i koliko god se slušalo o 'nikad viđenom ambijentu', a bez da podcjenjujemo ljude koji su na stadion navratili s altruističkim motivima, reći ćemo da se radilo o dosta umjetnom događaju. S dvije limene glazbe i strogo kontroliranom koreografijom.

Odnosno, tek o naznaci onoga što Split zaista, u normalnim uvjetima, svojoj reprezentaciji može pružiti.

No zato je politički aspekt bio itekako naglašen - od svečane lože u kojoj se ponosno kočoperio sav HNS-ov šljam, do tribine na kojoj je revala predsjednica. Koja se, da ruganje bude potpuno, na koncu još oglasilo i viješću da je 'Jakov izdržao'.

Nedostajalo je još samo da zapjeva 'Ne može nam ni'ko ništa'.

PETAK Fuš

Iz realnog, komunalnog života, izdvojimo da je napokon potpisan ugovor oko izgradnje vodovoda i kanalizacije, u projektu vrijednom 1,79 milijardi kuna. Većinom europskih, mašala.

Koliko god se veselimo ulasku u 21. stoljeće, toliko strepimo od novog velikog raskopavanja grada jer, kako znamo, nakon svake slične akcije sve je teže i opasnije voziti se gradskim ulicama.

U ovom slučaju navodno je predviđeno da se radi po europski - dakle, da se svaka pojedina ulica sredi kako bog zapovijeda - no nikad nje možemo dovoljno podcijeniti našu sposobnost fušarenja…

SUBOTA Manjak

…kao, recimo, u Vukovarskoj ulici koja je obnovljena tjedan dana prije roka.

Ali zato i otprilike četvrtinu  kraća nego što je najavljeno.

Bezbroj puta smo čuli najavu da se rekonstruira dio od Tolstojeve do Ulice slobode, upozoravani smo na moguće gužve, bombardirani obavijestima o privremenoj regulaciji - da bismo, eto, spoznali da se novi asfalt ne proteže od Tolstojeve, nego od Držićeve ulice. Skoro za četvrtinu manje, dok je cijena je ostala ista.

Nadamo se da su na ostatku barem ugradili 'kvalitetniji asfalt', kako nam se svojevremeno objašnjavao jednak slučaj iz Hercegovačke ulice.

NEDJELJA Naiva

Turistička zajednica, čini se, naumila je Đardin preurediti u adventsko klizalište na otvorenom, pa je raspisala javni poziv. Ne natječaj, nego poziv, što znači da se pravila javne nabave i ne moraju baš striktno poštovati.

Ili već imaju partnera s kojim namjeravaju poslovati, ili su potpuno naivni. Jednako kao i ideja da u mediteranskom punih mjesec dana neće zapuhati jugo ili granuti sunce, pa otopiti led.

Što se kreativnosti tiče, došli smo do faze 'probaj kopirat Zagreb'.