Pomozimo gospodinu Petru Škoriću, čovjek nema ni za platiti parking

PONEDJELJAK Trgovina

Gradsko vijeće očekivano se nije sastavilo u prvom pokušaju - ne zato što većina ne postoji, nego zato što gospodi iz HDZ-a i HGS-a trebaju još tjedan ili dva da dovrše trgovinu i podijele plijen.

Fraze o 'programskim smjernicama' i 'usuglašavanju programa' su, dakako, najobičnije baljezgarije: pravo pitanje je samo hoće li Kerum uspjeti ugrabiti resore urbanizma i komunale, koliko će gradskih tvrtki potpasti pod njegovu kontrolu i hoće li se fotelje u nadzornim i upravnim odborima zbilja dijeliti po omjeru 60 naprema 40, ili će HDZ-ovoj gladnoj vojsci izborni gubitnik velikodušno prepustiti još koji postotak.

I hoće li sam Željko Kerum pristati na zahtjev da se povuče iz Gradskog vijeća. Neki ga tamo ne žele gledati, a svima je ionako jasno da se ne namjerava pojavljivati.

Naravno, bit će zanimljivo vidjeti taj koalicijski sporazum, a bogme još zanimljivije promatrati kako će nova gradska vlast zaobilaziti struku, javne natječaje i sve druge formalnosti u koje su se kolektivno kleli prije manje od mjesec dana.

UTORAK Neupućenost

U Županiji, hvala na pitanju, nema nikakvih poteškoća: HDZ i HGS ekspresno su podijelili fotelje, povlastice, utjecaj i vlast.

Najslađi detalj ipak je ponovni izbor Kerumovog zeta Petroslava Sapunara za predsjednika Županijske skupštine. Da, onog istog Sapunara koji je na zadnjoj sjednici u prošlom sazivu mrtav-hladan glasovao za dodjelu koncesije nad plažom Bene tvrtki vlastitog sina.

'Nisam upućen u poslovne planove svog sina. O tome ne govorimo. Ja eventualno mogu nešto naslućivati', pravdao se onomad Petroslav Sapunar. Mašala.

Protiv njegovog izbora bilo je samo četvero vijećnika Pametnog; mostovci se nisu bunili usprkos majicama 'Dalmacija nije na prodaju', a SDP-ovci nisu ni glumili s modnim dodacima.

SRIJEDA Nagrada

Mladi splitski dizajnerski dvojac Kazinoti&Komenda osvojio je prvu nagradu na natječaju za vizualni identitet vodotornja u Vukovaru, još potvrdivši da najveći talenti najbolje uspijevaju daleko od kuće. I to tako što pronalaze poštene natječaje sa stručnim komisijama i investitorima koji misle ozbiljno.

U Splitu, s druge strane, već desetljećima nismo zabilježili ozbiljan pokušaj kvalitetnog dizajniranja u javnom prostoru.

ČETVRTAK Čardaci

...a to nije velika filozofija, dapače. Da se netko samo dosjetio, recimo, kanti za smeće, ne bismo ovih dana gledali sramotu na gradskim ulicama.

Ondje je, i to u strogom centru, preko noći osvanulo oko pet stotina masivnih sivih kanti, oblika peći na drva i s funkcijom oglasnih panoa. Ljudi već rade selfije s s bizarnom ostavštinom Ive Baldasara, a škovacini se žale na njihovu nefunkcionalnost.

Dakako, ne radi se o nespretnom pokušaju uvođenja komunalnog reda, nego o najobičnijem biznisu koji graniči s bezobrazlukom: bivši gradonačelnik najprije je skrovito izmijenio gradski pravilnik i jednom novom rečenicom omogućio reklamiranje i na kantama za smeće, a onda dodijelio koncesiju tvrtki koja nas je već pošteno izmaltretirala plakatima na stupovima javne rasvjete. To je bila vizija na kojoj je ionako ustrajno radio, a koja bi se mogla svesti na šljašteću gradsku jezgru zatrpanu neonom, plastikom, oglasima, bancima, kioscima, štandovima i štekatima.

Konzervatori nisu dali dozvolu za ovaj pothvat, premda iz iskustva ne sumnjamo da bi bili dobrohotni samo da ih je netko lijepo zamolio, pa će to vjerojatno biti izlika za micanje stotina monstruoznih mini-čardaka iz centra grada.

Dok sanjarimo o najobičnijem redu i urednosti, o pristojnom dizajnu očito možemo samo sanjati.

PETAK Kasta

Gradski vijećnik Mosta Josip Markotić razotkrio nam je jednu od najsramotnijih povlastica kojom povlaštena kasta već godinama sama sebe časti: gradski vijećnici, naime, sami sebi su dodijelili povlašteno parkiranje na svim parkiralištima u gradu za samo 160 kuna mjesečno, a za jednokratnih 70 kuna - i to u taksenim markama! - dobiju još i pravo prolaska kroz zabranjenu, žutu zonu. U prošlom sazivu Gradskog vijeća privilegij su koristili Goran Sučić, Hrvoje Marušić, Tomislav Gojo, Damir Ćosić, Luka Podrug, Vojko Božulić, Danira Matošić Matičević, Petar Škorić, Marija Mladineo, Stanislav Čudina, Duje Sučić i Maja Dvornik.

Da opet napišemo da se radi o bezobrazluku, preblaga bi to bila riječ za ovaj stupanj ruganja s građanima i zdravim razumom. Oni, čija je gotovo pa jedina obveza navratiti u Banovinu jednom u dva do tri mjeseca, prometni krkljanac i nedostatak parking mjesta riješili su tako što su stavili sebe iznad običnih smrtnika.

Posebno je slatko objašnjenje šefa HDZ-a Petra Škorića, koji kaže da su 'gradski vijećnici poslom i protokolom vezani za gradske institucije', pa valjda zato smiju voziti i parkirati gdje im srce poželi. To je, kaže, čisto politikantstvo.

Njemu je posebno teško: kao saborski zastupnik i ravnatelj Županijske uprave za ceste, pa pored toga uz puste odbore, vijeća i komisije koji njegova mjesečna primanja dižu na desetke tisuće kuna, neće se valjda nesretnik zamarati banalnostima tipa semafori, rupe na cestama ili plaćanje parkinga.

SUBOTA Muktaši

Bizarnostima ovdje nije kraj: uvaženi gradski vijećnici ovih dana dobit će na poklon po dvije ulaznice za otvaranje Splitskog ljeta i premijeru opere 'Seviljski brijač'. Njih 35 puta dva komada, pa još pokoja za gradonačelnika i suradnike, pa nešto u Županiju, pa na adrese raznih gradskih institucija...

Uglavnom, nevelika tribina u Meštrovićevom kašteletu bit će popunjena mahom muktašima.

Jedna od rijetkih prilika da kazalište nešto i zaradi propuštena je zahvaljujući nezajažljivosti u Banovini i oko nje, gdje vlada velika pomama za produciranjem na ekskluzivnim događanjima - ali i puno veći oprez kada treba zagrabiti u vlastiti džep i taj privilegij platiti s 300 kuna po glavi.

NEDJELJA Respekt

Samozatajni i anonimni splitski poduzetnik donirao je sto tisuća kuna bolnici, odnosno kupio joj novi uređaj za primjenu dušikova oksida - koji je nekada spašavao živote beba i novorođenčadi, a već mjesecima je u defektu.

Osjećaji su podijeljeni: s jedne strane respekt prema čovjeku koji, za razliku od mnogih spomenutih u ovom tekstu, nije željan reklame i samopromocije, već isključivo dobrih djela.

A s druge strane gađenje prema društvu koje ima novca za sve moguće kretenarije i preseravanja, dok za svoje bolesne - pa čak i djecu - uvijek fali.