PREGLED TJEDNA: Poučak Aljoše Asanovića

PONEDJELJAK Mali Smoje

U novoj vladi Split nije dobio niti jedno ministarsko mjesto, što samo po sebi dovoljno govori kakav je kadrovski kapacitet lokalnog HDZ-a; Most ne treba ni spominjati jer u ovom gradu ne pokazuje kliničke znakove života, a i po ostatku Hrvatske ionako je svoje kandidate doslovno  skupljao po ulici.

Ukratko: toliko HDZ-ovaca u Splitu, mjesecima i godinama su se rukama i nogama čupali za vlast, a kad je došlo vrijeme za konkretan posao - nigdje nikog stručnog, sposobnog i dovoljno kvalificiranog.

A u drugi ešalon uletio je Robert Pauletić - enigmatičar, putopisac i svašta nešto - koji je čudesnim spletom okolnosti završio kao zamjenik ministra turizma. Sa svojim životopisom jednako se mogao uhvatiti prosvjete, kulture, pravosuđa ili regionalnog razvoja, a to znači da u stvari nema baš puno pojma o svom budućem poslu. Kad si naizgled kvalificiran za sve, obično nisi kvalificiran ni za što.

Kako bilo, Pauletić se odmah našao pod paljbom zbog jednog davnog i dosta blesavog članka u novinama, ali i par privatnih i naprosto glupih statusa na Facebooku. Prikladno, baš o turistima, tako da mu je karijera krenula u spektakularnom stilu.

Možda se čovjeka razapelo preko mjere i možda mu treba dati pravo da uđe u Vladu iako nema pojma što bi trebao raditi i iako ima stanovite nečistoće u prošlosti - jer, naime, nije ni prvi ni zadnji takav - ali njegova javna obrana je prva prava duhovitost koju je prevalio preko usta.

Usporedio se, naime, ni manje ni više nego s Miljenkom Smojom. Mašala.

UTORAK Lijenost i tupilo

Naš novi doministar Smoje ukazao se već idućeg dana na naslovnicama novina u svečanom bijelom odijelu, a ispostavilo se na nekoliko godina staroj fotografiji s vlastitog vjenčanja. I odmah eto ga s genijalnom idejom da njegovo ministarstvo otvori svoj ured u Splitu, po svemu sudeći zato što mu je tlaka putovati u Zagreb češće od dva puta tjedno.

Tek je stupio na funkciju, a već kao da je otupio: Pauletiću i ostalima koji se vinu do Zagreba, ili barem imaju takve ambicije, jednom za svagda treba objasniti da decentralizacija ne znači premještanje ministarstava ili državnih činovnika nama u provinciju. Nego, prije svega, 'spuštanje' love.

Neka Vlade u Zagrebu, a nama neka premjeste sjedišta kakve velike državne firme, ili neka se barem izbore da se porezi plaćaju tamo gdje se zbilja radi, a ne da od svake plaće radnika na benzinskoj pumpi, cestara ili bankara novac ide direktno u Bandićevu kasu.

Nikako da nauče.

SRIJEDA Medo i drugovi

Kad je čuo vijest o Pauletiću, iz zimskog sna trgnuo se gradonačelnik Baldasar.

Ovih dana nema ga nigdje: nije se pojavio kada se raspravljalo o gospodarenju otpadom i bombi zvanoj Karepovac, nije primijećen kada je na red došla strategija upravljanja Dioklecijanovom palačom i starom gradskom jezgrom, a nije se bogme udostojio pojaviti ni na polumaratonu, sjajno organiziranom natjecanju koje je u grad dovelo tisuću ipo ljudi sa svih strana svijeta.

Ne, Baldasar je po svemu sudeći skoncentriran isključivo na SDP i bratoubilačku bitku koja se trenutno odvija u partiji. Kako se čuje, u vlastitom gradu i od vlastitih stranačkih kolega jedva je na mišiće uspio skupiti manje od bijednih dvije stotine potpisa za predsjedništvo, pa je proradila solidarnost zagrebačkih kolega.

Uglavnom, Baldasar je nešto mrmljao o novom zamjeniku ministra kao uvredi za zdrav razum, nešto u tom stilu, a onda se po prirodnom tijeku stvari javila druga strana iz SDP-a. Zoran M... Pardon, Dražen Lalić. Šta god reako Baldasar, on će suprotno.

'Bogu hvala da je netko iz Splita izabran, ali ne bilo tko, nego korijenski Splićanin, a Getanin plus kreativac je dobitna kombinacija! Ma neka Getanin i istinski hajdukovac uđe u Vladu', ispalio je profesor Lalić.

I onda se čudimo da svaku moguću glupariju koju proizvedemo i plasiramo ostatak države tumači kao 'splitski đir'.

ČETVRTAK Ured za ništa

Da zaključimo priču o SDP-u, bilo bi nepravedno ne spomenuti Veljana Radojkovića. Malo poznat i slabo eksponiran, taj čovjek predstavlja fenomen kojeg treba čuvati i njegovati: rijetko gdje ćemo naići na bilo što slično.

On, naime, skoro cijeli svoj radni vijek provodi u javnoj službi, a da valjda ni njegova vlastita obitelj ne zna čime se točno bavi. Kad su njegovi na vlasti, on je šef Ureda državne uprave. Kad se situacija obrne, on je četiri godine zamjenik HDZ-ovoj šefici. I to u ustanovi koja je besmislenija od ionako besmislenih županija. 

Za županije, naime, barem znamo da postoje, a za znati opisati djelokrug rada i odgovornost Ureda državne uprave zbilja trebaš biti pasionirani pratitelj trendova u uhljebničkoj hrvatskoj stvarnosti.

O, da, ima Veljan još jednu funkciju: svakih četiri godine nosi oporbenu izbornu listu u županiji i kako unaprijed zna da nikada neće doći na vlast, više se ni ne trudi. Samo sjedi i čeka da mu svakog prvog sjedne plaća.

Biti oporba u vječno HDZ-ovoj županiji, posao iz snova.

PETAK Aljošin poučak

Mislili smo da nije loše biti profesionalni nogometaš i da se barem oni, ako su ostvarili solidnu karijeru, ne moraju mučiti sa svakodnevnom besparicom i smišljanjem načina kako zaobići porez.

Kad, gle čuda, ovog tjedna otkrilo se da je Aljoša Asanović prije desetak godina platio 1200 eura za braniteljsku povlasticu kako bi uvezao nekakav auto bez plaćanja carine. Kad je prevara otkrivena platio je kaznu, a onda je velikodušno podigao tužbu protiv sina pokojnog branitelja i tražio 186 tisuća kuna.

Izgubio je, ali to je manje bitno u odnosu na revolucionarni Aljošin princip: kad si želio zajebati državu, a nisi uspio, tuži čovjeka kojeg si već prije toga iskoristio. 

SUBOTA Rezerva

Petru Škoriću, šefu splitskog HDZ-a, sviđa se ideja da saborski zastupnici budu plaćeni po učinku. Tek je kročio nogom u parlament a već se zagrijao za revolucionarne promjene.

Svaka čast.

Samo, možda bi se prije toga ipak trebao odreći dobro plaćene fotelje ravnatelja Županijske uprave za ceste. Ako se već misli potpuno posvetiti poslu u Saboru, nije red da u Splitu drži pričuvni položaj.

A pogotovo nije red da predlaže smanjenje plaća saborskih zastupnika ako zna da je njegova vrlo solidna plaća na drugoj strani sigurna i garantirana. 

NEDJELJA Čestitka

Mladoj 21-godišnjoj plivačici 'Mornara' Matei Samardžić, za razliku od svih spomenutih u ovom tekstu, ništa u životu nije zagarantirano. Ni novac, ni uspjeh u karijeri, a bogme ni medijska pažnja.

Djevojka je ovog vikenda u jednom danu dva puta srušila hrvatski rekord, a onda se kao od šale i plasirala na Olimpijske igre kao jedina hrvatska plivačica, no ništa od toga nije bilo dovoljno da zainteresira medije koji bi objavili barem koju pristojnu crticu o ovom sjajnoj curi. A sve im se događalo tu pred nosom, na Poljudu.

Mi ćemo joj barem čestitati.