PREGLED TJEDNA: Puknuće, terapija i teorije

PONEDJELJAK Puknuće

Tjedan, godinu i cijeli mandat dogradonačelnika Bojana Ivoševića - koliko god on bude trajao, do sutra ili do ljeta 2025. godine - izvjesno će obilježiti njegov priglupi nedjeljni poziv nižerangiranoj urednici u Slobodnoj Dalmaciji i provala prostakluka začinjena prijetnjom o 'pijenju krvi'. Problem nije u tomu što je na poziciju moći Ivošević došao iz aktivističkih voda - kao što nameću neki analitičari, ali i njegovi šefovi Puljci - jer se time zapravo vrijeđaju i etiketiraju aktivisti kao navodno neobuzdana i divlja skupina ljudi kojoj je cilj mahnitati umjesto promovirati javni interes, što je uostalom i sam dogradonačelnik činio u svojoj pretpolitičkoj karijeri.

Ne: problem je u tomu što Bojanu Ivoševiću kao osobi možda ne manjka odlučnosti, marljivosti i osjećaja za pravdu, ali je zato u evidentnom deficitu sa socijalnim vještinama, komunikacijskim taktom i ljudskom, a svakako i političkom zrelosti i samokontrolom. Po viđenome ovog tjedna, i za inteligenciju bismo se mogli zabrinuti.

Pritom uopće nije bitno je li oko nekakvog bezveznog novinskog teksta o sadnji stabala na Marjanu, koji ga je navodno izbacio iz takta toliko da se izrodio u krvoždera koji baulja okolo i neselektivno bira žrtve, Ivošević u pravu: uostalom, rijetko koji primitivac i divljak će to za sebe misliti. Nisu ni njegovi prethodnici u Banovini koji su prijetili ljude 'učiniti u papar', vaditi im gučak ili tko zna što sve ne.

Ali ipak, Ivošević je tema: ovog tjedna ponovno je bio prisiljen ispričati se i premda se čini da to radi iskreno, činjenica je da to radi i previše često, da je naprosto izgorio - pa su ga nadređeni poslali na hlađenje i propisali neku vrstu terapije maštovito nazvanu 'unaprjeđivanje komunikacijskih vještina'. Mašala.

Pitanje je ima li pomoći.

UTORAK Terapija

Terapiju mu je prva, i to iz Zagreba, javno propisala Marijana Puljak. A to je posebno bizaran podatak budući da cijenjena saborska zastupnica u Splitu nema ama baš nikakvu funkciju ili značaj, s Bojanom Ivoševićem nije vezana ni poslovno ni partijski. Možda je eventualno reagirala kao prva gospođa?

Elem, u rekordnom roku eterom su krenule kolati uglavnom unisone reakcije prijekora, zgražanja i osude, što je bilo očekivano. Nas zanima nijansiranje.

Ivica Puljak se svog prvog suradnika - a bogme i osobe koja mu je donijela pobjedu na izborima te mu danas nosi golem dio imidža i golem teret konkretnog svakodnevnog posla - ne namjerava odreći. Rekli bismo, zasad: dojam je da je malo nedostajalo da on i supruga gurnu u provaliju Bojana Ivoševića jednako kao što su to učinili s desecima svojih bivših suradnika, samo da se malo jače inzistiralo. Ili računa da čovjek zapravo nije napravio strašan prijestup, ili su njegovi PR-ovci procijenili da je štetu moguće sanirati bez većeg učinka na buduće, očito goleme političke ambicije.

Puljkovi koalicijski partneri uglavnom su sasuli osude na dogradonačelnika, ali su zahtjev za smjenom ili ostavkom odgodili za trenutak kada se - i ako se - uopće nađe na meti kaznenog postupka.

Oporba je očekivano pucala iz svih oružja: HDZ inzistira na političkoj odgovornosti premda ovaj izraz u kombinaciji s nazivom ove stranke predstavlja jedan od zabavnijih oksimorona, Kerumov HGS komično spominje 'psihičku stabilnost', a dosta tužno zvuči i SDP-ovo upozoravanje na licemjerje. Zgroženi definitivno jesmo, ali nismo baš pali s kruške.

SRIJEDA Reket

Ponašanje samo Slobodne Dalmacije u cijeloj ovoj aferi moglo bi se opisati kao dosta začudno: o slučaju su relativno suzdržano upoznali javnost tek tri dana nakon što se dogodio. 

A još tri dana trebala su da izrone i neki zanimljivi detalji koji ne bacaju drugo svjetlo na priču - jer, ponavljamo, divljaštvo i prostakluk jesu divljaštvo i prostakluk - ali ipak stidljivo nude nešto drugačiji kontekst. Javilo se, naime, čak četvero svjedoka koje tvrde da su bili uz Ivoševića u trenutku poziva prema urednici Slobodne Dalmacije, jedan od njih Srđan Marinić koji se ispovjedio Indexu.

'Vi ste plaćenici, radite po nalogu HDZ-a, je li to zato što vam nismo platili vaš reket', navodno je zapravo bilo izrečeno, kao što je (navodno) desetak puta napomenuto da se uvrede ne odnose na samu sugovornicu i da će se 'napiti krvi onima koji mu, reketareći Grad, diraju u familiju'.

Potom je i gradonačelnik Puljak potvrdio da je primio izaslanstvo Slobodne Dalmacije koja je od njega tražila lovu, otprilike jednaku onoj koju je dobivala u mandatu prethodnog gradonačelnika.

'Povod je bila suradnja na nekim temama. Ponudili su mi brošuru s popisom tema koje bi oni obrađivali kroz tekstove i eventualno kroz okrugle stolove. Rekli su da za svaku od tema treba napraviti i promidžbu, a onda zatražili od Grada da pomogne financijski. Tražili su tridesetak tisuća kuna po promidžbi, a u planu je bilo napraviti desetak tema. Znači, od Grada Splita tražili su oko 300 tisuća kuna za promidžbu tema koje bi obrađivali kroz tekstove i okrugle stolove', decidirano je rekao Puljak, spominjući još i nekakve konferencije koje je Grad trebao platiti 50 tisuća kuna po komadu.

A neće.

ČETVRTAK Dileme

I sad, dva pitanja logično se postavljaju: smatra li i gradonačelnik Puljak da se nalazi na meti reketa i zašto o tome nije transparentno izvijestio javnost, pa uzeo Ivoševića u zaštitu? Ili, u suprotnom, smatra li doista svog prvog suradnika potpuno nestabilnim paranoikom kojemu treba liječenje, ali ga istovremeno iz taktičkih razloga i dalje drži uz sebe?

Ovako razumski, nema treće opcije.

Da je sam Ivošević postupio kao neotesana sirovina bez imalo takta već smo zaključili i o tome nema nikakvog spora; eventualne nove okolnosti mogle bi nas dovesti samo do dodatne spoznaje da je i glup jer se oko navodnog medijskog reketa išao svađati na potpuno nebitnoj adresi, kod urednice i novinarke koja s time nema ama baš nikakve veze.

Lako je istresati se na nemoćnima.

PETAK Postignuće

U drugi plan ovog tjedna pao je, doduše zasluženo, Vice Mihanović koji je ostvario spektakularno postignuće: nakon afere s njegovim doktorskim radom koji službeno nije plagiran i nije poslan na ispravke, ali ga se svejedno mora ispraviti, Sveučilište u Osijeku odlučilo je ukinuti cijeli jedan studij. Vicin studij, isti onaj na koji su po diplome, doktorate i magisterije organizirano, kombijima, neobjašnjivo žustro hrlili valjda svi splitski HDZ-ovci koji su jednom u životu sreli Antu Sanadera. Svašta je HDZ dosad uništavao, ali zatvaranje studija ipak je raritet.

No dovoljno dugo su na vlasti da je moralo doći i do toga.

SUBOTA Meštar

Splitskoj bolnici zasad nisu uspjeli stati na kraj, premda su prije nekoliko godina upregli sve snage kako bi smijenili Julija Meštrovića i instalirali kakvog drugog, sebi bližeg ravnatelja.

Doduše, ovaj im to nije zamjerio nego se nakon pobjede nad politikom čak povremeno pojavi kao gost na skupovima Partije, očito svjestan da može biti beskrajno sposoban i agilan - ali bez njenog 'amena' ne bi mogao ni ciglu na ciglu staviti.

Meštrović u cijeloj toj priči već godinama sjajno pliva, a posljednjih mjeseci napokon stižu i plodovi njegovog ozbiljnog i sustavnog rada: nakon novog Hitnog prijema i transfuzijskog centra koji se već grade, pokrenuta je i procedura za veliki istraživački centar vrijedan golemih 80 milijuna eura. I to procedura kakva spada, s javnim natječajem kao alatom i Društvom arhitekata kao kontrolorom, garancijom da na Križinama nećemo dobiti nemaštovitu betonsku kutiju nego ambiciozno zdanje primjereno mjestu i vremenu.

Tog čovjeka treba držati kao kap vode na dlanu.

NEDJELJA Gosti

Kao što držimo Amerikance koji su nam, iznenada i bez velike najave, preplavili grad.

Ionako sićušni, pristojni i nenametljivi jedva su se najeli i napili u Splitu koji hibernira, sanja svoj uobičajeni zimski san i trebala su mu skoro dva dana dok se snađe, začešlja i izbaci stolove na ulice. 

No dobro, i ovakav ima neki svoj šarm kojeg ćemo se s nostalgijom prisjećati kada nam ovog ljeta preko glave bude klapanja, revanja i pišanja turista po gradskim ulicama.

Jebiga, nikako naći sredinu.