PREGLED TJEDNA: Puljkov lijepi san

Za Ivicu Puljka sve skupa vjerojatno izgleda kao san. Lijepi san.

U manje od godine dana prešao je put od političkog avanturista, jednog od brojnih pretendenata na vlast s otprilike podjednakim šansama, do političkog giganta.

Barem u našim, lokalnim okvirima.

Arhineprijatelje iz HDZ-a sa stilom je nekoliko puta išamarao, a konkurenciju s centra i ljevice najprije je anestezirao, a potom i arhivirao. Na putu do apsolutne vlasti u gradu ne stoji mu baš ništa jer ta jedna ruka koja mu nedostaje za natpolovičnu većinu neće biti problem: nakon Puljkove 'metle' na izborima nitko pametan više ga neće ni pokušati rušiti.

Ali bogme, ni njemu samome ništa slično više neće pasti na pamet. U iduće tri godine gradonačelnik Splita i njegova ekipa trebat će naprosto raditi. Svi ostali manevri su potrošeni, sve izlike su nestale.

No dobro, Puljak - i njegova supruga, gospođa gradonačelnik - sasvim sigurno iz Splita će malo-pomalo gurkati nos i prema Zagrebu, vjerojatno već na parlamentarnim izborima za dvije godine. Ako nas je iskustvo ičemu naučilo, to je da ovom bračnom paru ne manjka ambicija. 

Što god oni govorili.

Izlaznost u nedjeljnom drugom krugu izbora očekivano je bila sramotno niska i potvrdilo se da je on zapravo bio nepotreban, da je HDZ još prije dva tjedna trebao baciti ručnik u ring i posvetiti se svom unutarnjem preslagivanju, odnosno tradicionalnom skidanju glava. No i takva izlaznost Puljku je dala dovoljan legitimitet jer će Splitom vladati s više glasova nego, primjerice, Andro Krstulović Opara.

A njegovu pobjedu svi su, pa i Andrej Plenković, prije pet godina predstavljali kao grandiozan uspjeh.

Pobjednik nedjeljnih izbora svakako je i Bojan Ivošević, Puljkov buldožer, koji će sada mirno i neopterećeno čekati rasplet jednog dosta bizarnog sudskog postupka: njemu su Splićani instinktivno dali podršku.

I zbog sudskog postupka i onih paraobavještajnih podmetanja u samom finišu kampanje, ali i zbog nastupa čiji se učinak vidi fizički, na terenu.

No ako žele ostvariti dosad nezamislivo i u Splitu se zadržati na vlasti puna dva mandata, i on i  Puljak u iduće tri godine trebat će napraviti puno više. Što je možda još i važnije, i biti puno ambiciozniji.

S druge strane, HDZ-ova ambicija skršila se, nestala, razbila u paramparčad. Jednokratnom kandidatu za gradonačelnika Zoranu Đogašu za godinu dana malo će se tko sjećati imena - bit će to poslastica za kvizomane - a toj ekipi sada slijedi temeljito resetiranje. Glave vodećih gradskih HDZ-ovaca su na panju i to je jasno, ali premalo za fijasko ovih razmjera.

Dok ne odleti i Ante Sanader, stranački mastermind, neće tu biti sreće, dapače: nije nezamislivo da za tri godine po istom receptu HDZ izgubi i vlast u Županiji, prvi put otkako županije uopće postoje. 'Fjaka' kojom je Sanader prije dva tjedna pravdao neuspjeh sve je vidljivija i sve nemilosrdnija, a i mit o njegovoj svemoći sve očitije se demonstrira kao najobičnija iluzija.

Kad je uoči drugog kruga najavio spektakularni preokret i na njega stavio svoj autoritet, HDZ je dobio jedva tisuću glasova više. Poruka HDZ-ove baze valjda ne može biti konkretnija.

Jer Split jer u hrvatskim okvirima baš oduvijek predstavljao ozbiljnu političku avangardu. Dok se u ostatku države domisle nekoj radikalnoj promjeni, u ovom gradu ona je uglavnom već provedena.

U mnogim slučajevima nažalost i već prozrena, demistificirana i demontirana. Za Puljka i njegovu ekipu upravo to je najveća opasnost.