Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
PREGLED TJEDNA: Sjećate se Vilija Beroša?
Tjedni pregled Piše: Damir Petranović

PREGLED TJEDNA: Sjećate se Vilija Beroša?

…koji je u predizbornoj kampanji izvirivao iz paštete, pa čak i otvarao trafostanice? E, pa danas ga nema u Splitu čak ni kada ga pozovu zbog njegovog vlastitog resora, zdravstva

PONEDJELJAK Ministar i kandidat

Nema tome tako davno da smo Vilija Beroša bili prisiljeni gledati svaki dan, i to uživo u Splitu: pičio je od Meja do Mejaša, cijelog ljeta ukazivao se na okruglim stolovima, tribinama i promocijama, obilazio čak i gradilišta trafostanica i Hajdukove utakmice, nema gdje njegova okrugla znojna glavica nije zavirila i, naravno, slikala se.

Bila je to kampanja za parlamentarne izbore, a njemu je kao navodnom Dalmatincu povjeren je partijski zadatak da nas uvjeri u savršenstvo Boga Sunca Andreja Plenkovića i nepogrešivost jednog jedinog i vječnog HDZ-a.

Kako došao, tako i otišao: u Splitu se Beroš u međuvremenu ukazao jedino kada je trebalo gasiti požare u tužno zanemarenom zdravstvenom sustavu, s jednom jedinom bolnicom na pola milijuna stanovnika - nasuprot zagrebačkih sedamnaest - kojoj baš njegovo ministarstvo nije u stanju ni popuniti par stotina praznih radnih mjesta za medicinske sestre.

Za razliku od HDZ-ovog kandidata Beroša, kažemo, ministra zdravstva Beroša u Splitu naprosto nema - pa ni ovog ponedjeljka kada je Županijska skupština sazvala i održala posebnu tematsku sjednicu upravo o zdravstvu. Bezobrazno se nije udostojio poslati ni kakvog svog zamjenika ili barem pomoćnika. Mašala.

Za hrvatske birače znamo da su ovce. Ali i ovce bi u trideset godina valjda nešto naučile.

UTORAK Dekan

Nema tome dugo da je Boris Buklijaš bio dekan Pravnog fakulteta - dapače, i član Državnog sudbenog vijeća, 'kadrovske komisije' za sve sudove u Hrvatskoj. No dvije visoke i časne dužnosti očigledno mu nisu bile dovoljne nego je još i muljao s dnevnicama i putnim nalozima, na račun fakulteta kupio bijesni terenac, zapošljavao preko veze i tako to, uglavnom nabio štetu od respektabilnih milijun ipo kuna. 

I tek je sada, deset godina nakon što je počinio kriminal, u svojoj 76. godini, osuđen. Konačno i pravomoćno na četiri godine zatvora.

Želimo mu dobro zdravlje i dug život, neka bude primjer za pokazivanje.

SRIJEDA Čogelja

Dožupan Stipe Čogelja sam sebi očito također želi dug život i dobro zdravlje, a bome i manju količinu stresa, pa se javno zahvalio na mogućnosti da bude 'kompromisni kandidat' za predsjednika gradskog HDZ-a.

Kadrovska pustoš u Sinjskoj ulici sada je još očitija, a višak ambicija mahom anonimnih i vidljivo potkapacitiranih aspiranata za žezlo još jače grebe mozak.

Partijski obračun koji slijedi koliko god bio zabavan, u isto vrijeme će na neki način biti i beskrajno tužan.

Jest da se radi o HDZ-u, ali nitko nije očekivao da će pasti baš OVAKO nisko.

ČETVRTAK Debeljak

Gazda umirućeg škvera Tomislav Debeljak usred poslovnog brodoloma - ako ne za njega osobno, onda za njegove radnike svakako - ipak je pronašao vremena za zajebavati se.

I sebe, i cijelu javnost.

Njegov intervju za Novu TV u kojemu je posprdno objašnjavao da je 'iz Samobora i Knina doveo dvije cisterne mazuta i iskrenuo ih u more', da je 'iskopao sto rupa u koje je bacio otpad', da je dužan '78 milijardi' i da je 'škver ionako mrtav jer nema brodova, nema ništa' bio je ništa drugo doli besramno izrugivanje - i s ekološkom katastrofom u Kaštelanskom zaljevu, i s izvjesnom propašću Brodosplita.

I kako je u svom ruganju nastojao glumiti ozbiljnost, tako ćemo i mi pozvati policiju da sve četiri njegove tvrdnje doživi takvima, odnosno da ih uzme kao Debeljakovo priznanje i krene ih istraživati.

Na koncu, i istražitelji moraju od nečega početi.

PETAK Hrvatski dom

Novoj gradskoj vlasti, pak, sve je bljeđa aureola nad glavama i sve teže prikrivaju da su izvana uglađeni, a iznutra krvožderni i osvetoljubivi - pa čak i ako za to ne postoji konkretan razlog.

Puljkove fraze o 'sljepilu na pripadnost političkim strankama ako ljudi dobro rade' pale su u vodu na slučaju Hrvatskog doma i njegovog ravnatelja Marina Kaporela, zaostalog iz mandata Andre Krstulovića Opare.

Jer premda se očito radi o vrlo kompetentnom čovjeku koji je u rekordnom roku odradio fantastičan posao - u jednoj godini organizirao 150 koncerata i drugih događaja, i to s respektabilnim imenima, te Split napokon stavio na kulturnu mapu pritom isprofiliravši Hrvatski dom kao najproduktivniju i vjerojatno najozbiljniju koncertnu dvoranu u državi - te premda je sve to napravio bez da je uopće imao okvirni program koji bi mu zadalo Gradsko vijeće, Puljkova većina u istom tom Gradskom vijeću glasala je protiv Kaporelovog izvješća.

Sama rasprava bila je tragično površna, zapravo nepostojeća, no jasno je da ona ionako predstavlja formalni uvod u smjenu ovog ravnatelja bez bilo kakvog smislenog povoda ili objašnjenja. Nije izrečeno, ali valjda je za odsijecanje glave dovoljan podatak da je gospodin 'zaostao' iz prošlog mandata.

Tužno, beskrajno tužno.

SUBOTA Šumica

Problem Šumice i 'Šumice' također je zaostao odavno, još iz prošlih desetljeća, a na njegovo rješavanje Puljkova je vlast - Ivošević, preciznije - nasrnula bez rukavica.

Glavom na rampu.

Moramo priznati da je bilo simpatično slušati vlasnike tamošnjeg restorana kako prošlog tjedna kukaju zbog 'nelegalnih prepreka' koje je su gradski komunalci postavili i zapomažu jer ondje navodno ne mogu pristupiti hitne službe, da bi samo sedam dana kasnije upravo oni sasvim ozbiljno postavili vlastite nelegalne prepreke i također zapriječili prolaz.

Da imaju čvrste pravne argumente u ruci, kako su se dosad hvastali, valjda ne bi izvodili ovakve gerilske akcije. 

Ili možda i bi, svjesni da će im sve propasti dok se trakavica pravomoćno raspetlja?

Kako bilo, zgodan je ovo primjer, za splitske prilike jedinstven: zahvaljujući gradskoj vlasti valjda prvi put u povijesti kotač se okreće unatrag, od betona prema zelenilu umjesto obrnuto. Nije ni čudo da su svi u šoku.

NEDJELJA Promet

'Promet' nam je također bio zaostao u nekim davnim desetljećima, no posljednjih godina napokon se katapultirao u sadašnjost - rekli bismo, čak i mrvicu ispred nje. Aplikacije, displeji, elektronske karte i pretplate, na koncu i racionalizirano poslovanje tvrtke te novi autobusi sada zaista ostavljaju dojam komunalne i tehnološke normalnosti. 

I to, zamislite, s direktorom 'zaostalim' iz prošlog mandata. Čudesno za splitske prilike jest da su se sve okolnosti barem jednom poklopile - odnosno da ih nitko nije uspio na vrijeme usrati.

Vaša reakcija na temu