PREGLED TJEDNA: Slučaj zastave

PONEDJELJAK Tajnovitost

Krajnje su neobični ti pregovori oko formiranja nove gradske vlasti - pardon, koalicije. Pardon, programske suradnje.

Započeli su oko projekata, zapeli na taktici - a bogme i ideologiji, pa makar to bilo samo reda radi - a završili mukom. Nitko nikoga ne ucjenjuje, nitko nikoga ne kupuje niti se itko prodaje, nema svađe, nema odugovlačenja, nema kaprica.

Ali nitko nema pojma ni što su dogovorili. A dogovorili su se, to će biti jasno ovog utorka na prvoj sjednici Gradskog vijeća.

Javnost rada nove garniture u Banovini zasad je u teškom deficitu, a tek ćemo vidjeti valja li se nešto ispod površine ili su zaista tako naivni i vjeruju da će većina funkcionirati iz dana u dana i iz mjeseca u mjesec.
Ne, neće.

UTORAK Zastave

Ogledni primjer kako bi to moglo izgledati ovog tjedna postale su, gle simbolike, zastave.

Gradonačelnik je najprije donio službeni zaključak da se uz državnu i gradsku na Pjaci mogu vijoriti i zastave 'različitih udruga ili manifestacija' - prevedeno, zastava duginih boja povodom Parade ponosa, što je njegov zamjenik Ivošević uostalom i obećao organizatorima - ali potom se javio Most.

I rekao, ne može.

Pa se Ivica Puljak povukao i danima prtljao da nije baš tako mislio, da se zapravo radi o nesporazumu, da je svim ostalim zastavama ionako mjesto na Matejuški, da s Mostom o tome uopće nije razgovarao - a u tom slučaju netko evidentno laže, ili on ili vijećnik Josip Markotić koji se hvali sastankom i na kojemu su se 'uspjeli dogovoriti da se na štandarcu na Pjaci smije vijoriti samo službena zastava grada Splita i državna zastava'.

Ovaj problem je, dakako, potpuno efemeran i voljeli bismo da su se poklali recimo oko stanova POS-a ili Žnjana, u što su se i jedni i drugi zaklinjali uoči izbora, no dobro: nije baš da smo tako lakovjerni.

'Slučaj zastave' nehotice nam je označio put kojim ćemo, nažalost, kročiti u idućim mjesecima, a i sam gradonačelnik to je također nehotice potvrdio kada je kazao da 'po njegovom mišljenju na Pjaci zasad doista trebaju biti samo gradska i državna zastava'.

Ključna riječ ovdje je 'zasad': on kao znanstvenik vjerojatno je svjestan da će u međuvremenu teško doći do novih spoznaja o ovoj temi. Prije će biti da se političke okolnosti mogu promijeniti.

SRIJEDA Čistoća

Okolnosti se mijenjaju - ili se barem takav dojam nastoji stvoriti - i u gradskim tvrtkama, pa je Banovina svim silama navalila na sirotog direktora Čistoće i njegovu odluku da mjesec dana uoči izbora zaposli viđenog člana gradskog HDZ-a Josipa Župića. Čovjek je do prije koji mjesec sjedio u nadzornom odboru firme, ali uoči gubitka vlasti najednom mu nije bilo teško početi raditi - pa makar tako da nadgleda je li koji kontejner ispražnjen i je li prostor propisno pometen. Mašala.

Direktor Regjo u ovom slučaju ima se pravo čuditi jer je samo radio ono što uglavnom rade i drugi, ono što se zapravo podrazumijevalo i ono što je, na koncu, od njega očito bilo traženo. Uhljebljivao je jer sistem tako funkcionira..

I ima se pravo pitati zašto je baš on odabran za biti pokazni primjer kad nam gradske tvrtke ionako vrve političkim kadrovima, sve redom stručnjaka koji mogu biti u nadzornim odborima i upravama jednako kao što mogu špijunirati kako se istresaju kontejneri. Bitno da je posao siguran i da je plaća redovna.

Ukoliko neće ostati na samo na primjeru, pozdravljamo, kao i najavu da uhljebljivanje više neće biti pravilo, a da će se incidenti kažnjavati. Samo, puno je zamki za Puljka njegovu ekipu. Kao prva, recimo, podatak da će mu samo za popuniti sva mjesta u gradskim tvrtkama i ustanovama trebati stotine i stotine ljudi od kojih se redom očekuje neovisnost, stručnost, predanost i neka vrsta vizionarstva. Gdje će ih izvući?

ČETVRTAK Zanos

Novi gradonačelnik tradicionalno je održao svoj 'briefing' za medije, za koji - poput svojih prethodnika - obećava da će biti redovit.

I to je neka vrsta tradicije: na početku mandata uvijek bomboni izlaze iz usta i ne možeš se obraniti od konstruktivnosti, entuzijazma i zanosa, ali samo do trenutka kada se čovjek posvadi najprije sa suradnicima, potom s medijima, a na koncu i sa samim sobom, pa krene izbjegavati neugodna pitanja i izigravati žrtvu.

Ajde, pričekat ćemo još malo.

PETAK Obećanja

Na pitanja o novom naselju Korešnica, gdje bi se napokon trebao izgraditi planski i suvisli novi gradski kvart s ozbiljnim brojem stanova POS-a, novi gradonačelnik nije reagirao previše entuzijastično. Te 'projekt ima dobre elemente i vrijedan je pažnje, ali nije dovoljno razrađen', te je 'veliko pitanje može li se realizirati u jednom mandatu', te 'je li realan čak i za dva mandata', i tako dalje, i tako dalje.

Kao da traži razloge protiv umjesto razloga za, premda mu je na papiru sve servirano. Samo treba raditi. I naprosto je nemoguće da se u osam godina ne može izgraditi nekoliko zgrada. Ako je tako, Banovini slobodno možemo staviti ključ u bravu.

Jasno da su uvijek moguće prepreke na putu, recimo da se na nekoj sjednici Gradskog vijeća oporba zaigra politike i sruši kvorum, pa da gradonačelnik potom zakuka kako novo naselje nema predviđenu osnovnu školu - samo što je, ironično, upravo Puljak prije dva mjeseca objašnjavao da rušenje kvoruma i nije tako loša stvar i da se baš ništa izgubiti neće. Karma je to, jebiga.

Što nije naš problem: izabrali smo ga da radi, a ne da objašnjava zašto se ne može.

SUBOTA Ceste

Jednak slučaj je i s kvintetom nikad dovršenih gradskih prometnica: Manđerovom, Zajčevom, Vukovarskom, Bračkom, cestom do rodilišta.

Lijepo je bilo u kampanji slušati eksplicitna obećanja 'izgradit ćemo ih', pa objašnjenja da postoji problem oko otkupa zemljišta i sudskih sporova oko kojega su gradskoj upravi vezane ruke više ne prolaze. Kao da to nismo znali i kao da nam isto nisu govorili i Baldasar, i Krstulović Opara.

Ne, to nas naprosto više ne zanima. 

NEDJELJA Peristil

Šezdeset i sedam godina duga je tradicija Splitskog ljeta, uvijek moćnog festivala koji se tradicionalno otvara na Peristilu.

Otprilike jednako toliko stara je i oprema koja se na Peristilu koristi: nametljiva, nepraktična i glomazna skalamerija koja tjednima okupira najvažniji gradski trg i otima ga turistima. Ali, još važnije, i nama samima.

Uz sva moguća tehnološka dostignuća, i inovativna rješenja, u Splitu dvije tisuće i dvadeset prve godine ljudi još uvijek pola ljeta gaze po starim drvenim skelama, zapinju o kabele i riskiraju glavu ako kojim slučajem zalutaju u kutak carskog  trga pretvoren u skladište.

Kazalište, a bogme i grad, kao da provociraju trenutak kada ćemo između kulture i tradicije s jedne i normalnog života s druge strane izabrati…

Pa, nije baš težak izbor. Dajte ljudi, modernizirajte se napokon.