PREGLED TJEDNA: Smojin živi spomenik na Gripama

PONEDJELJAK Advent

Prvi grad koji je u Hrvatskoj još prije desetak godina organizirao adventski sajam, pritom nametnuvši ideje i standarde ostatku zemlje, svoj je izum u rekordnom roku uspio upropastiti do te mjere da bi ove godine mogao biti prvi koji sajma neće ni imati.

Nego će mu božićni i novogodišnji blagdani proteći u, khm, grobnoj tišini.

Nije to nezanimljiv koncept - dapače, nije nemoguće da se iz njega izrodi neka nova verzija splitskog adventa - ali svakako bi bilo bolje da se do njega došlo planski.

A ne sustavnim i kolektivnim cijeđenjem i ono malo ugostitelja spremnih organizirati zimske zabave za lokalnu čeljad.

Sve je išlo prema tom scenariju: sajam koji su osmislili entuzijasti već nakon godinu ili dvije je kolektiviziran - rekli bismo, nacionaliziran - a potom okrupnjivan da bi iz godine u godinu poskupljivao do granice izdržljivosti. U koju smo, čini se, udarili, pa se sada više ne mogu pronaći naivci koji će iskeširati desetke tisuća eura, preuzeti na sebe kompletnu organizaciju i sve pripadajuće troškove, a onda molećivo gledati u nebo i moliti se za barem nekoliko dana bez kiše.

Dok gradska tvrtka 'Žnjan' za ono što je naše zajedničko - gradski prostor i ništa više od toga - očekuje isključivo lovu i ne pada joj na pamet na sebe preuzeti ni mrvicu rizika.

Da, ako adventskog sajma ove godine doista ne bude bit će to jedinstvena prilika da se resetiramo i krenemo iznova, recimo s nekim novim konceptom po kojemu ćemo igrati na masovnost i - zašto ne? - dozvoliti svim ugostiteljima da na svojim štekatima postave kakve kućice i šankove, pa zimski šušur prošire na cijeli grad.

U svakom slučaju vrijeme je za promjenu.

UTORAK Pišanje

Javni zahod na Matejuški ovog ljeta je, potpuno nerazumnom odlukom gradske vlasti, višestruko poskupio i ljudi su tako natjerani pišati posvuda okolo, iako najčešće u more. Nekako je prirodno.

No jedan je fino odgojeni nesretnik iskoristio ovu nevolju kako bi se, navodno rugajući se književnom ukusu svoje djevojke, olakšao po netom postavljenom spomeniku. I još se snimao za spomenar, pa nije bilo većih problema za pronaći ga i uručiti mu zlatni bukalin.

Petnaest dana iza rešetaka.

Apeliramo na Banovinu da snizi cijene u spomenutom javnom zahodu na Matejuški, nije red da zbog jednog eura ljudi sami sebe sramote.

SRIJEDA Podrumi

Podrumi Dioklecijanove palače službenom odlukom Muzeja grada zatvoreni su za izložbe i sva druga događanja, ostavljena je tek mala mogućnost da se u njih zavuku turisti u prolazu - valjda zato što se njih može brzinski evakuirati prije nego što se utope u bujici kiše i otpadnih voda koji se onamo slijevaju sa svakom velikom kišom.

I onda je nastala tarapana: organizatori izložbe s desetljetnom tradicijom, uvjereni da se Podrumi zatvaraju baš radni njihove cenzure, u javnost su plasirali mahnitu optužbu da su oni 'namjerno poplavljeni' - a potom su i organizirali pravi pravcati performans pred zatvorenim rešetkama.

Dobili smo barem nešto novo i uzbudljivo, makar na rubu bizarnosti, a možda se - kao s adventskim sajmom - izrodi i ideja kako konceptualnu umjetnost napokon izvući iz katakombi u javnost, na gradske ulice.

ČETVRTAK Performans

Upravo to dobili smo ovog tjedna na Gripama, gdje je jedan investitor odlučio drsko posjeći nekoliko golemih zaštićenih borova kako bi prije usvajanja GUP-a, koji će ovu parcelu prenamijeniti u zelenu zonu, dobio dozvolu za gradnju stambene zgrade tik uz baroknu tvrđavu.

Svega smo na ovom komadiću zemljišta vidjeli: noćnu akciju pilanja, intervenciju policije, trovanje stabala i dogradonačelnika koji ih brani svojim tijelom, bacanje na ograde, vatrogasce koji se svađaju s policijom, zaštitare koji danonoćno čuvaju biljke, državu koja jeftino prodaje arheološki lokalitet, konzervatore koji se prave blesavi i inspektore koji ne rade vikendom i blagdanima, a bogme se čine i neobično naklonjene investitoru, gradske službenike koji padaju s Marsa iako su u rukama imali sve dokumente kojima su mogli spriječiti problem, a na koncu i jedinstvenu akciju spašavanja bora golemom betonskom udlagom koja - da cirkus bude potpun - doslovno lebdi u zraku. Mašala.

Kad bolje promislimo, spomenik Miljenku Smoji možda nam zbilja nije bio potreban; stotu godišnjicu njegovog rođenja obilježili smo dostojno u stvarnom, realnom životu.

PETAK Suđenje

U sličnom tonu proteklo je i 'suđenje' pred Službeničkim sudom, u ionako bizarno osmišljenom procesu u kojemu jedni činovnici odlučuju o sudbini drugih činovnika - u ovom slučaju donedavne pročelnice u Banovini Maje Đerek koju je gradonačelnik Ivica Puljak naumio najprije suspendirati, a onda joj i spičiti otkaz.

Gradonačelnik i njegova donedavno bliska suradnica, žena koju je kovao u zvijezde, puna dva sata gledali su se preko nišana bez da su međusobno izmijenili jednu jedinu riječ, 'sudac' je jedva držao situaciju pod kontrolom, a mediji su zabezeknuto pratili uzbudljivi proces u kojemu su se - mora se priznati, prije svega od strane Maje Đerek koja ironije radi ovaj sud zapravo ni ne priznaje - iznosile tvrdnje u rasponu od zamornih do potpuno nekonzistentnih, pa i granično suludih.

Uglavnom, Đerek je po svemu sudeći odradila planirani show, dok je Puljak dobio priliku dva sata drijemati i oporavljati se od jetlega zbog povratka s putovanja iz Australije.

Oboje su dali svoj doprinos obilježavanju Smojine godine.

SUBOTA Matej M.

Jedna od zvijezda ove godine svakako je stanoviti Matej M., istaknuti član Domovinskog pokreta koji je prije samo četiri mjeseca masno kažnjen s 3200 eura jer je dogradonačelnika Bojana Ivoševića javno nazvao 'četnikom', a pritom na suđenju nije pokazao čak ni mrvicu samokritike ili pokajanja.

Eto nam Mateja opet ovog tjedna, opet u frontalnom napadu na Ivoševića na Facebooku i opet s istim nemaštovitim tituliranjem njega kao četnika. 

Slijedi mu novi sudski proces, a mi mu s ovog mjesta čestitamo na upornosti. Bogme i na galantnosti: malo tko je spreman uložiti toliku hrpu vlastite love na predizbornu kampanju koja službeno još uvijek nije ni počela.

U kojoj će se, zajedno sa svojom strankom, očito nastojati javno profilirati kao divljak.

NEDJELJA Zaključak

Uglavnom, nakon što smo cijeli prošli tjedan potrošili na ideološka razračunavanja, ovaj nam je ostavio znatno uzvišeniji umjetnički dojam. Sve je živo, lepršavo, lajavo i intenzivno.

Ne, nema ovakvo čudesnog grada baš nigdje.