PREGLED TJEDNA: Špijunski trash film

PONEDJELJAK Pomoćnici

'Najmodernija gradska uprava u Hrvatskoj' preko noći strovalila se na pretpotopnu razinu, 'ukidanje brojnih rukovodećih pozicija' najednom je zazvučalo kao vic, a pogubna praksa izmišljanja radnih mjesta kako bi se 'smijenilo stare i postavilo svoje šefove' u trenutku postala sasvim legitimna metoda upravljanja.

Za potez gradonačelnika Puljka koji je u sistematizaciji radnih mjesta Banovine izmislio poziciju 'pomoćnika pročelnika' kako bi na njoj bez velike buke i prosvjeda parkirao dosadašnje nesmjenjive šefove i tako ih - uz zadržavanje plaće, naravno - odobrovoljio kako bi oslobodili svoja mjesta nekim novim, svježim kadrovima, nema drugačijeg objašnjenja. 

Da, i formalna i stvarna oporba pošteno su ga zajebali kad mu nisu dali da reorganizira gradsku upravu po svome guštu i prisilili ga da improvizira - ali i u takvoj situaciji obećavala nam se beskompromisnost s jedne i asertivnost s druge strane.

A sada smo, eto, vidjeli da je i nova garnitura krvava ispod kože, ipak. Principi su principi, ali kadroviranje je ipak nešto realnija kategorija.

Što košta da košta.

UTORAK Čestitka

Osmi marta praznik je kojemu se najviše raduju cvjećari i cvjećarice, ali ni pasionirani pratitelji lokalne politike rijetko kada ostanu kratkih rukama. Njihova omiljena zanimacija, naime, jest iščekivanje lepršave javne čestitke župana Blaženka Bobana.

Ni ove godine bogme nije omanuo.

'Vi, s kojima živimo i radimo, s kojima smo okruženi na poslu i u društvu, trebate biti svjesne svoje ženstvenosti i nadmoći tamo gdje smo mi muški nemoćni: jer ste voljne i spremne uvijek tugovati s ožalošćenima, suosjećati sa slabijima i nemoćnima, biti melem naših rana, otvarati nam oči za lijepo, donositi Sunce u naše tame', izrecitirao je Boban u kamere obraćajući se ženama koje su 'zdenac Života pod čijim srcem je i naše srce zakucalo'.

Bravo za sunce naše malo. Ako možda i ne razumije koncept Međunarodnog dana žena, barem nas jednom godišnje pošteno nasmije.

SRIJEDA Ploče

Koncept postavljanja ploča po popločanim gradskim ulicama u svijetu je uzeo maha ima nekoliko desetljeća, a kod nas se s tradicionalnim zakašnjenjem pojavio prije desetak godina: nema tog gradskog neimara, kroničara ili entuzijasta željnog ostaviti svoj trag u povijesti koji se neće dosjetiti izlizane ideje graviranja imena velikana u pod, kako bi se u idućim stoljećima ljudi o njih spoticali, turisti ih gazili i psi zapišavali.

Baš takav je bio plan s onih pedesetak metara Tončićeve ulice, na korak od Marmontove, koja je po viziji prethodne garniture u Banovini trebala postati 'ulicom kulture' i u koju bi se zgurali velikani odabrani improvizacijom i nečijim hirom - od Julija Bajamontija do Tina Ujevića i od Kamila Tončića do Olivera Dragojevića. 

Silno nezadovoljstvo prokuljalo je kada je otkriveno da Ivica Puljak nije sklon na ovakav način odati priznanje kulturnim velikanima ali ako nas pitate, dobro da je spriječio ovu grozotu.

Bolje ništa nego još jedan trećerazredni, izlizani i naporni kič.

ČETVRTAK Neimari

Iz prethodnog mandata do danas provukao se jedan krajnje neobičan potez bivšeg gradonačelnika koji je dvjema braniteljskim udrugama na besplatno korištenje dao dio kompleksa Vile Dalmacija, a one su ga bez ugovora nastavile koristiti do današnjeg dana. Ovdje, bogme, ni nova ekipa na vlasti nije tako ekspeditivna.

Da je problem samo u korištenju gradske imovine bez naknade i pravnog osnova, ni po' jada - imali smo i ekstremnijih primjera od toga. Ali rijetko gdje smo vidjeli da će jedna udruga srušiti tuđi objekt u zaštićenom dijelu grada i na njegovom mjestu izgraditi kućerak koji ni na Neslanovcu više nije primjeren, potom braniti pristup čuvarima prirode koji su utvrdili da s papirima dosta toga ne štima, a onda od Grada tražiti i da im se prizna 'ulaganje' od 300 tisuća kuna.

Koje će isti taj Grad, mašala, širokogrudno odobriti.

Da, sve ovo događa se u granicama Marjana, pa je šutnja Banovine time još fascinantnija znamo li da se na park šumu lože k'o šiparice na Brad Pitta.

Čudno, vrlo čudno.

PETAK Splitski špijuni

Marjan, dakle: nismo ni mislili da će nam proći jedan tjedan bez obračuna u ringu zvanom Javna ustanova.

Iz golemog izbora stvarnih, potencijalnih i fabriciranih skandala izdvajamo pojavu dvije nove tajne snimke Bojana Ivoševića - na kojima doduše nema gotovo ničeg zanimljivog, dapače - a onda i privođenje na policijski razgovor jedne tamo zaposlene SDP-ovke, bez natječaja dakako, koja je dogradonačelnika tajno snimala i onda dilala materijal okolo.

Zvuči kao scenarij kakvog trećerazrednog trash filma, a kad malo bolje pogledaš o tome se i radi. Imamo oporbu koja se koristi metodama iz 'Balkanskog špijuna' i potom histerizira zbog niza nejasnih, nepovezanih i često konstruiranih detalja, ali i vlast koja sasvim ozbiljno smatra da je žrtva kaznenog djela jer je netko negdje uključio mikrofon na mobitelu i snimao ih.

Ovi ljudi se očito jako dobro zabavljaju.

SUBOTA Nominacija

Zabavljali su se i u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološkom muzeju kada su predložili akademika Nenada Cambija za nagradu Grada Splita za životno djelo, blaženo nesvjesni da je isti čovjek istu nagradu već primio ima dobrih desetak godina. 

Nisu bili u stanju analizirati blisku povijest, ali toplo se nadamo da su u proučavanju one dalje ipak nešto temeljitiji…

NEDJELJA Stanovi

Od ozbiljnijih tema izdvojimo informaciju da su Grad i Stanouprava ovog tjedna stidljivo objavili da razmatraju model gradnje gradskih stanova za dugoročni najam, vjerojatno najvažniji projekt ako zbilja želimo da se Split ne nastavlja fizički smanjivati, odumirati i stariti.

Sve je to još uvijek na dugom štapu, ali ajde, bit će zanimljivo vidjeti jesmo li sposobni do kraja iznijeti ideju koja je u uređenim i prosperitetnim zapadnim državama još odavno postala standard. Nije to nuklearna fizika, zahtijeva samo malo intelektualnog napora i minimum organizacije.

I volje, dakako. S njom smo dosad uvijek imali veliki, baš sramotni deficit.