Split, prijestolnica komunalnog kaosa

PONEDJELJAK Mlaćenje, otimačina i bijedni standard

Putnici mlate vozače autobusa, građani nemaju pojma što znači riječ recikliranje - a bogme nisu se ni gradski oci pretrgli oko ove ideje - a trotoari i zelene površine gotovo su iščezli pod naletom automobila. Nitko nema pojma ni tko je vlasnik desetaka potpornih zidova koji bi se svaki trenutak mogli urušiti na prolaznike, a kamoli tko bi ih trebao sanirati.

Gradske ulice ovog su proljeća dramatično oštećene i izbušene, čak i u usporedbi s ionako bijednim splitskim standardom. Centar grada pojeli su štekati, kiosci i štandovi, koji su se nakotili i upravo su u fazi puštanja korijenja. 

Kandidirali smo se za Europsku prijestolnicu kulture, no možda bi bilo pametnije da svi zajedno odemo na kakav ubrzani tečaj pod nazivom 'osnove civiliziranog ponašanja' ili 'što znači komunalni standard'.

I oni iz Banovine i mi, obični smrtnici.

UTORAK All-inclusive na Matejuški

Eto, čak i jedan najobičniji javni zahod na Matejuški ne može funkcionirati bez da se u njemu ne otvori i - trafika. Valjda jubilarna tisućita u gradu.

Nije isplativo za koncesionara, kažu u gradskoj upravi, mada ne žele odgovoriti na jednostavno pitanje: koliko privatna tvrtka uopće zarađuje na četiri javna zahoda u gradu? Morali bismo znati ako joj plaćamo točno 309.255 kuna godišnje, a evo i omogućujemo širenje biznisa.

Svejedno, i ovo je bolje nego da se posla prihvati 'Čistoća', koja se svojedobno proslavila kupnjom limenke vrijedne 600 tisuća kuna, da bi tek naknadno shvatila da ona nije funkcionalna čak ni za obično obavljanje nužde.

U skladu s našom veselom komunalnom praksom, u sljedećoj fazi očekujemo prenamjenu WC-a na Matejuški u fast food.

SRIJEDA Tour of nered

Kroz grad su nam protutnjali biciklisti na utrci Tour of Croatia i samo nas podsjetili na tužnu činjenicu da Split ima svega par stotina metara uređene biciklističke staze - a i ona, naravno, više služi kao parking.

Iz Banovine su bili obećali da će do kraja prošle godine izraditi nekakav projekt kojim će barem baciti par kilograma boje i nacrtati stazu od Ravnih Njiva do Marjana. Poslije se nisu javili.

ČETVRTAK Gluma

Prije sto godina Split je imao urednu hidroavionsku vezu s otocima i Europom, a danas nam je čak i to viša matematika. Došli Nijemci i ponudili projekt koji je prošao svugdje u Hrvatskoj, ali nama je baš bitno glumiti veliku pamet i vozati ih okolo dok sami ne odustanu.

PETAK Skele kao atrakcija

A kad smo već na osnovama komunalnih pravila i turističke logike, zabilježimo da je Vestibul osvanuo okovan građevinskim skelama baš u pravi trenutak.

Tek kad su se pojavili u gradu prvi turisti, a i Sveti Duje nam je pred vratima, shvatili smo da bi trebalo hitno počistiti patinu koja se na carskom predvorju taložila par stoljeća.

Mašala, majstori.

SUBOTA Spomenik za Karepovac

Željka Keruma to, naravno, nimalo ne brine, kao što ga nije brinuo ni Karepovac u vrijeme dok je bio gradonačelnik. Ni prstom mrdnuo nije oko ove splitske sramote, već je namjensku lovu usuo u - istina, funkcionalnu i solidnu, makar nemaš gdje parkirati - Zapadnu obalu.

Pametan čovjek: da je na Karepovac metnuo ploču s uklesanim njegovim imenom, tko bi je uopće vidio?

Ovako na novoj rivi Kerum ima svoj mali spomenik kraj kojega će nam svake godine na 25. travnja držati govore i podsjećati nas na njegove četiri vesele godine.

Tako je i Nadan počeo, s onom pločom i njegovim uklesanim imenom u predvorju zgrade na Matejuški...

NEDJELJA Odlučno nemam pojma

A Ivo Baldasar? On se ovih dana nešto opet uzjogunio oko Hajduka, makar nije sasvim jasno što uopće hoće.

On podržava Naš Hajduk, ali misli da je to projekt iluzija. Provodio bi anketu, ali pojma nema što bi građane pitao. Donosio bi odluke, ali za svaki zarez ipak pita Gradsko vijeće. Prodao bi klub, ali zna da su šanse pojavljivanja zadovoljavajuće ponude ravne zgoditku na lutriji.

Piškiti ili kakiti, vječna dilema.