 
                        PONEDJELJAK Tor
Nasred jedne od najduljih gradskih avenija, Ulice Domovinskog rata, prije gotovo tri desetljeća postavljene su visoke ograde kako bi se spriječilo pretrčavanje i podlijetanje pješaka pod jureće automobile. Još u to doba preispitivalo se funkcionalnu i estetsku opravdanost tog poteza, ali odlučeno je da je bolje ne provocirati sudbinu.
I sada kada su iste te ograde počele vidljivo propadati pa su, barem kako tvrde gradski komunalci, skinute jer se računalo da su građani naučili čemu služe semafori, pješački prijelazi pa čak i pothodnici, eto problema: najprije je starija gospođa poginula pretrčavajući šest traka, a onda se u samo nekoliko dana zaredala cijela serija nevjerojatnih pothvata avanturista s Kmana, Kacunara, Pujanki i Brda koji su, neki čak i s djecom u naručju, na jednoj od najprometnijih ulica u gradu glumili kaskadere. Pa nije bilo druge nego vratiti natrag ograde za živinu kojoj je očito prirodnije živjeti u toru.
Možda da pokušamo ponovno za nekih tridesetak godina.
UTORAK Vlak
Desetljeće već je prošlo, a još će najmanje toliko, dok se ne ostvari najavljeni 'strateški državni projekt' povezivanja trajektne luke i aerodroma željezničkom prugom. Veliki je to nacionalni prioritet svima, a posebno županu Blaženku Bobanu kojemu mjeseci i godine prolaze bez da se o njega i okrzne - koliko pamtimo, zadnji put ga je javno spomenuo prije točno godinu ipo dana - te kaštelanskom gradonačelniku Denisu Ivanoviću kojemu je očito cilj da u budućnosti vlakovi zaobilaze njegov grad u što većem luku, te da što više njegovih stanovnika, valjda, ima što manju mobilnost i što manje opcija za zadovoljavanje običnih svakodnevnih potreba.
I ono malo tračnica kroz Kaštela Ivanović bi vjerojatno iščupao, pa bi cinici rekli da je koncept života u toru i njemu blizak.
Ovog tjedna gradonačelnik Kaštela izjasnio se o ovom 'strateškom projektu', doduše isforsirano i tek na pitanje novinara pred kojima se zatekao. Pamtimo da se nedavno, kada se nešto ozbiljnije razgovaralo o ovom obliku prijevoza, nije udostojio ni pojaviti na sastanku.
Elem, poprilično drsko Ivanović je poručio da je 'još prije dvije godine rekao svoje' i da, koliko smo shvatili, o tome više nema nikakve rasprave: vlakovi će kroz Kaštela voziti na stupovima iznad magistrale ili ih neće ni biti. Mašala.
Preostaje samo da se kompletna država povine, a vidimo brzinu i entuzijazam kojim se taj proces odvija.
SRIJEDA Očijukanje
Gradski vijećnik Davor Matijević, u javnosti prepoznat i kao bivši šef splitskog SDP-a koji se javno zaklinjao da će biti 'zadnji koji će koalirati s HDZ-om i Kerumom', da bi već na prvoj sjednici Gradskog vijeća predložio tajno glasanje na kojemu su HDZ i Kerum došli do većine i formirali vlast, po dojmu koji ostavlja i izjavama koje daje priprema se na tzv. 'Barbirov manevar'.
Dakle, formalizaciju statusa kojega je on sam u protekle četiri godine opisivao kao 'žetoniranje'
'Dok vi glumite čuvare morala i čistunce politike, ja svoju 'nedosljednost' koristim da pokušam nešto napraviti - konkretno, opipljivo, za ljude koji vas uopće ne zanimaju. Vi ste majstori kritike, a ja biram djelovanje. Vi skupljate lajkove, ja pokušavam riješiti probleme', objasnit će ovaj gradski vijećnik svoj trenutni, prijelazni status obećavši da će - valjda tako što neće koalirati s HDZ-om i Kerumom - biti zaslužan za prvi splitski umirovljenički dom nakon 35 godina.
Ništa od toga neće se ostvariti po Duhu Svetom, potreban je kakav-takav ljudski kontakt, pa se gospodin vijećnik neposredno uoči presudnog glasovanja o gradskom proračunu sastao s utjecajnim HDZ-ovcem iz sjene Davorom Pavićem.
Diskretno i daleko izvan grada.
Kada je taj susret donedavnog žestokog SDP-ovca i dugogodišnjeg HDZ-ovog Keysera Sozea ipak registriran, bilježimo Matijevićevu razočaravajuće plošnu reakciju: umjesto da je, recimo, kao Pavić barem potvrdio da su 'rubno razgovarali o politici', pa još bio maštovit i plasirao da su ga recimo pokušali vrbovati da odustane od borbe za starački dom na Duilovu, Matijević je inzistirao da se radilo o slučajnom susretu i u bezvezno ciničnom stilu tvrdio da su njih dvojica čavrljali o zaustavljanju rata između Rusije i Ukrajine.
Kako god Matijevićeva štorija završi, pamtit ćemo da je na ovom primjeru istovremeno demonstrirao enorman višak ambicija i obrnuto proporcionalnu količinu političkog talenta.
ČETVRTAK Zastupnik
Kad već spominjemo Damira Barbira, 'žetončića' koji mu je u prošlom mandatu dao presudan šesnaesti glas i osigurao mirnu vladavinu Ivice Puljka, zabilježit ćemo da se ovog tjedna napokon vinuo do Sabora. Postao je zastupnik zahvaljujući poprilično galantnom Puljkovom potezu i trajnom odricanju od saborskog mandata.
Ovakva demonstracija zahvale Puljka i njegove stranke Centar Damiru Barbiru - koji, vrijedi ipak reći, u tri godine 'žetoniranja' ni za sebe ni sebi bliske ljude nije tražio ili dobio nikakve povlastice, funkcije, apanaže i poslove, barem koliko je dosad poznato - ostala je u sjeni posve nevjerojatnog istupa SDP-ovog Ranka Ostojića, a onda i bizarnog postupka Ostojićeve stranke.
Kada je, naime, formalno trebalo potvrditi saborski mandat čovjeka koji se nalazio na petom mjestu SDP-ove izborne liste, odnosno kojega su oni sami dovukli do Zagreba, Ostojić se pobunio zbog neke formalnosti, a potom je SDP odbio uopće i glasati o tome. Pa je Barbir ušao u Sabor zahvaljujući glasovima vladajućih, odnosno HDZ-a.
Čestitamo, ionako katastrofalan slijed događaja za Ostojića i splitski SDP na ovaj način fino se zaokružio i za budućnost nam ostavio divnu crticu o njihovoj iskrenosti i vjerodostojnosti.
PETAK Torcida
Za župana Blaženka Bobana, a bogme i Davora Pavića koji je formalno njegov glasnogovornik, a stvarno namjesnik Ante Sanadera na terenu, ovo nije bio dobar tjedan. Napokon su, zahvaljujući kratkoj, ali efektnoj akciji Torcide koja im se ukazala pod prozorom, izvučeni na svjetlo dana kao pokrovitelji lokalne nogometne klike bliske županijskom HDZ-u i opako suprotstavljene Hajduku, u kojega se svi oni nominalno kunu.
Jer svaki put kada je u proteklih petnaestak godina trebalo odigrati dupli pas s vrhuškom Hrvatskog nogometnog saveza i izbaciti splitski klub iz svih kombinacija, odnosno uskratiti mu i najmanji djeličak utjecaja u nogometnim strukturama, stavili su se na raspolaganje. Mnogi od njih uz sasvim solidne, čak i besramno raskošne osobne beneficije i privilegije.
Vrlo sličan scenarij već mjesecima se ponovno odvija pred našim očima: premda je dva puta pošteno izabran za predsjednika Županijskog nogometnog saveza kao kandidat Hajduka, Hrvoje Maleš suočava se s bezobrazlukom i cinizmom županijske administracije koja ga uz bizarne i pravno rubne argumente - a zna se u čiju korist - uporno ruši i blokira mu put prema vrhu HNS-a, pokušavajući poništiti njegov izbor.
'Osobno ne znam u kojoj je fazi ovaj predmet, niti se mislim, niti mogu uplitati te još više, opet naglašavam, izražavam čuđenje zbog stavljanja imena mene i kolege pročelnika Matkovića u ovaj kontekst', oglasio se Pavić nakon što mu je dvjestotinjak prosvjednika stiglo na posao i prozvalo ga na transparentu.
'Nisam se još informirao o čemu se točno radi, moram se s time upoznati, to je upravni postupak. Vjerujte mi da nisam pratio sjednice Nogometnog saveza, meni jednostavno to nije u fokusu', blaženo neobaviješten pravio se župan Boban.
Valjda su sada dobili poticaj da se počnu ponašati ozbiljnije, barem kada govore o Hajduku.
Ili da napokon prestanu glumiti.
SUBOTA Škovace
Kada se iduće godine Karepovac napuni do čepa, odnosno kada situacija oko otpada dođe do točke vrenja godinama prije nego što Lećevica bude i blizu otvaranja, baš kao što se predviđalo i najavljivalo, smeće Splita i još dvadesetak okolnih gradova i općina razvozit će se na odlagališta u Sinju, Trogiru i Imotskom.
Očekivanu vijest prvi je objavio gradonačelnik Sinja Miro Bulj, čime je sam sebi učinio medvjeđu uslugu: bilo bi nemjerljivo zgodnije i prirodnije da je tu muku prepustio kakvom HDZ-ovcu koji nas je u ovu nevolju i uvalio, recimo županu Bobanu (i Anti Sanaderu također) koji desetljećima nisu mrdnuli prstom oko Lećevice i do današnjeg dana zapravo nisu bili u stanju ni pokrenuti radove na izgradnji tog centra.
Uspjeli su samo potrošili milijune na plaće svojih uhljeba i uhljebića.
Kako bilo, Split je doveden do točke pucanja zahvaljujući njima, ali i vlastitoj širokogrudnosti: desetljećima je čak dvadesetak gradova i općina svoje smeće iskrcavalo, i još uvijek iskrcava, u samom centru grada. Mnogi se pritom nisu ni trudili razdvajati ga - čemu to kad je lakše iskipati na Karepovac sve odjednom i krcati ga kao da može trajati vječno.
Čak pedeset posto otpada na ovom odlagalištu zapravo dolazi izvan Splita, što dovodi do zaključka da bi, da smo bili samo malo sebičniji i stavili rampu na tuđe smeće, svi problemi Splita bili izbjegnuti - ili barem odgođeni za još koju godinu.
Kako se to ipak nije dogodilo, u pravu je gradonačelnik Šuta kada od okolnih gradova i općina sada zahtijeva solidarnost, a od države i Županije pomoć. Ako se to ne dogodi, rekli smo, puno je ljudi u županijskim strukturama na čije adrese se otpad može isporučiti.
U usporedbi s tom potencijalnom akcijom, ovotjedni prosvjed Torcide mogao bi izgledati kao simpatična mala predstavica.
NEDJELJA Predatori
Kad već spominjemo gradonačelnika, tjedan pred nama donijet će i službeno razotkrivanje Tomislava Šute: nakon što je u odnosu sa Željkom Kerumom kapitulirao predavši mu u ruke cijeli Žnjan, sada bi mogao doživjeti poniženje u finišu raspodjele mandata u gradskim tvrtkama i ustanovama.
Mjesta u njihovim nadzornim odborima i upravnim vijećima već su velikim dijelom podijeljena po sramotno očitom političkom ključu i dogovoru, a sada valja do kraja provesti deal oko direktorskih fotelja.
Pritom će, kako izgleda, kao kolateralne žrtve padati evidentno uspješni i sposobni ljudi poput recimo direktora 'Parkova' Siniše Gašparevića za čije se mjesto ovog tjedna - ironično, upravo kada su se predsjednici svih gradskih kotareva izrazito pozitivno izjasnili o njegovom radu - u svojevrsnom trgovačkom reality showu nadmeću kandidat HGS-a i kandidatkinja HSP-a, dok aktualnom direktoru ama baš nitko ne daje prevelike šanse.
Jer rad i reference su kategorije koje su predatorima na javne resurse uglavnom apstraktne.