Što ako nam i grad jednog dana prepiše na punicu?

PONEDJELJAK Sustavi

Zadnje mjesece mandata gradska nam vlast provodi u neobičnom dualizmu: s jedne strane stidljivo se pojavljuje nekoliko relativno ozbiljnih, sistemskih projekata koji ukazuju da se nekog vraga ozbiljno radilo, a s druge iz svih rupa kulja nesnosna petparačka HDZ-ova propaganda koja zasmrdi i ono dobro.

Hvata se zalet za izbore, jel'te.

Prije nego što nas udave do kraja, zabilježit ćemo da je grad dobio sustav nemaštovita naziva 'GIS', koji je zapravo sjajan alat za sve koji ovdje žele živjeti ili nešto ozbiljno raditi, a mogao bi biti dobra podloga za temeljitiji pristup svih budućih gradskih vlasti. Na jednom mjestu spojeni su podaci o prostornim planovima, infrastrukturi, zelenilu, gradskim prostorima, javnoj rasvjeti ili štandovima, dakle sve čime bi se u Banovini trebali baviti i sve što treba jednom investitoru koji nastupa pošteno i pristojno, a ne kokošarski ili predatorski.

Podatak da je u jednom danu otkriveno pola milijuna kvadrata na koje se nije plaćala naknada, tisuću ipo kućanstava koji su izbjegavali svoje obaveze i pet tisuća ilegalnih apartmana - odnosno novi prihodi iz kojih se teoretski svake godine može izgraditi jedna škola - valjda govori dovoljno sam za sebe. 

Kao i objava da će se 'Promet' napokon modernizirati i uvesti milijune vrijedan sustav kojim iz devetnaestog skače direktno u ovo stoljeće, od sistema prodaje karata do obavještavanja putnika, praćenja kretanja autobusa ili funkcionalne aplikacije.

I 'GIS' i 'ticketing' su, bez skromnosti, po svemu sudeći trenutno najnapredniji sustavi koje jedan grad i jedna javna tvrtka u Hrvatskoj danas imaju. Hoćemo li ih koristiti kako spada, druga je stvar.

UTORAK Inženjer

I taman kad čovjek krene maštati o novom dobu, spotakne se i padne, a onda još odozdo pokuca gradski pročelnik Jurica Vojnović.

Šef gradske službe za izgradnju, zadužen za izgradnju cesta na Kili, blago je popizdio na građevinare koji su stup gradske rasvjete naumili podići posred jedne mršave biciklističke staze, koja je pored svega toga još stiješnjena uz jedan golemi betonski zid. Mirakul od odlučnosti u Banovini, rekli bismo - samo da se naknadno nije otkrilo da je upravo Vojnović autor projekta po kojemu se gradi ista ta biciklistička staza. Mašala

I to projekta iz 2012. godine, što otvara samo dvije mogućnosti. Da je:

a) Vojnović tada nacrtao nešto što se ne uklapa u zakone

ili

b) da danas izvodi i nadgleda nešto što je u najmanju ruku trebalo pofriškati i osuvremeniti, ako već ne baciti u smeće.

Moguća je kombinacija obje ove varijante, naravno, no u svakom slučaju zaključit ćemo da se pod gradskim pročelnikom za gradnju u Splitu danas gradi dosta sporo, ali relativno loše.

SRIJEDA Vic 1

Hoćete čuti jedan vic? 

Državno odvjetništvo istražuje navodnu milijunsku štetu kod sječe na Marjanu. I toliko su se zalaufali da svakih par mjeseci u medije puštaju glasinu da, evo, kaznene prijave samo što nisu počele frcati.

A onda su ovog tjedna, nakon više godina kilavljenja, zaključili da to ipak nije predmet za njih, nego za USKOK. Čestitamo.

To se zove ekspeditivnost.

ČETVRTAK Vic 2

Imamo čak i bolji vic: jedan HDZ-ovac se pobunio protiv uhljebljivanja.

Kvragu, pobunio se i protiv bilo kakvog zapošljavanja.

'Ne podržavam trenutno nova zapošljavanja, posebno u gradskih tvrtkama i ustanovama koje su vezane na gradski proračun. Naravno, pod tim ne mislim na zapošljavanja koja su nužna za obavljanje temeljnih i osnovnih poslova. S obzirom na ove okolnosti uzrokovane COVID-om, nažalost, bilježimo jedino povećanje aktivnosti zdravstvenih ustanova, tako da smatram da nije vrijeme za nova zapošljavanja', rekao je, od riječi do riječi, kandidat za gradonačelnika Vice Mihanović kada je upitan za nekoliko novih radnih mjesta u novoj ustanovi 'Hrvatski dom'.

I sad recite da nam je kampanja dosadna i neduhovita.

PETAK ZOO

U isto vrijeme u Zoološkom vrtu potpuno komotno štimaju natječaj čak i za prodavača ulaznica, pa na testiranjima traže posjedovanje bizarnih informacija poput datuma posljednje odluke Gradskog vijeća koja se odnosi na ovu ustanovu, engleskog naziva životinja koje su ovdje nekad obitavale, i tako to.

Netko bi valjda i to mogao znati.

Ne radi se ovdje o čudnoj i nikad viđenoj praksi, pa se stoga nećemo ni čuditi. Samo ćemo registrirati.

Čudno bi zbilja bilo da se, recimo, barem jedan natječaj pod HDZ-om ne namjesti.

SUBOTA Škoro i Kata

Titulu najvećih budalaština tjedna zajedno odnose nepoznati autor priopćenja Domovinskog pokreta o financiranju gradskih sportskih klubova - iz kojega je vidljivo da niti šta razumiju, niti imaju šta pametnoga za reći - te Katarina Peović, koja je objavila svoj školski sastavak o Splitu. U hrpetini stereotipa i općih mjesta, s nategnutim povodom Vladinog davanja koncesije Gradu Splitu - što bi, da je imalo proučila tematiku, pozdravila umjesto kritizirala - istaknula se tek njena tužna, beskrajna neinformiranost.

A uradak joj ni stilski nije baš nešto, nedostajala je fraza 'ko to more platit'.

NEDJELJA Punica

Snijeg je stidljivo počeo padati kad je objavljen još jedan u nizu čudesnih intervjua s Kerumom, čovjekom koji je izravno ili neizravno na vlasti već dugih dvanaest godina, u kojemu po tko zna koji put obećava da će s neba padati novčanice čim omađija i obrlati dovoljno nesretnika s pamćenjem zlatne ribice da na izborima zaokruže baš njega.

Intervju zapravo zvuči jednako sličnome prije četiri ili osam godina, s time da sada puno otvorenije tvrdi da 'mirno spava jer nikome nije dužan', a onda nas još i podučava da 'što ikoga treba biti briga što se događa s njegovom privatnom firmom'.

Pogrešan odgovor, Željko: za svakoga, a posebno nekoga tko se kandidira na ovakve funkcije i želi upravljati našim životima, imovinske kartice ili privatni biznis su nešto što mora potpuno jasno predstaviti ne samo medijima, nego svakom bezveznjakoviću koji ga na ulici za to priupita.

Tako, naime, funkcionira demokracija.

U konkretnom slučaju Splita i Keruma imamo i specifičan dodatni motiv: znajući kakve je predstečajne i stečajne vratolomije izvodio u svojim firmama i nad njihovim nekretninama, gdje su se pojavljivala misteriozna dugovanja i još misterioznija potraživanja - da bi sve na koncu čudesno i bez dugova opet završavalo u rukama članova njegove uže i šire obitelji - treba držati oči širom otvorene.

Da se ne probudimo jednog jutra i shvatimo da nam je grad službeno prepisan na njegovu punicu.