PONEDJELJAK Odgovornost
Fascinantno je, zaista fascinantno što će HDZ sve učiniti kako bi spasio svoje ljude.
I fascinantno je koliko su ti isti ljudi udobno smješteni u tom brlogu, pa ni ne pomišljaju otrgnuti se barem na trenutak. Znamo i zašto: u gomili je toplo, pa šta ima veze ako malo smrdi.
Evo recimo Ivan Škaričić: tom tipu očigledno ne pada na pamet odstupiti ni nakon katastrofe u instituciji koju je milošću partijskih drugova dobio na upravljanje, a koja iz dana u dan i iz tjedna u tjedan poprima sve stravičnije razmjere.
Ljudi, naime, umiru.
I čak da gospodin nije kriv ni za jedan jedini promil, nego da su se okolnosti zbilja čudesno poklopile, svejedno ostaje vrlo jednostavno pitanje - gdje ti je, čovječe, politička odgovornost? Naravno, ako uopće možeš percipirati taj pojam, i ti i oni koji su te postavili?
Nisu li ti dva tjedna čerečenja dovoljna, zar ne možeš naslutiti kako će se stvari dalje razvijati?
Baš nevjerojatno.
UTORAK Boban
Što se HDZ-a tiče, za ilustraciju ovog slučaja sasvim je dovoljna nervozna izjava navodno odlučnog župana Bobana, koji je najavio da će istog dana djelovati odlučno i nemilosrdno.
Pa se, evo, to malo odužilo.
'Svi smo jedno, nema politike u ovome!', zavapio je kad je ovog tjedna po stoti put upitan za slučaj Ivana Škaričića.
Nije da nismo već gledali ovaj scenarij: kad se dijele fotelje, povlastice i javna lova obično se bez veze s partijom ne može prismrditi.
A kad se zasere, onda se zgražamo nad politiziranjem. Ma nemoj.
SRIJEDA Meštri
Županijski krizni stožer je, da oprostite, zasrao i sa zabranom sportskog ribolova: tjednima i tjednima gospodi nije bilo čudno da je baš Splitsko-dalmatinska županija jedina u kojoj se ne može izaći na more i uloviti par riba za večeru - kvragu, to je bilo moguće čak i na Murteru u teškoj karanteni - niti su reagirali kada ih se pitalo o tome. Tek ovog tjedna i nakon pritiska nekako su se povukli.
I još su objavili da su, eto, radosni i zadovoljni jer je jedan problem riješen.
Svašta.
ČETVRTAK Prkić
Zabrljao je i gradski vijećnik Jakov Prkić, barem ako je suditi po indiskrecijama koje se šire nakon nedavne elektronske sjednice Gradskog vijeća. Čini se da je barem nesvjesno zaustavio proces ukidanja koncesije nad Pazarom, Peškarijom i svim pazarićima na području grada.
Priča ide da je gradonačelnik bez znanja vlastite stranke, a kamoli još i Keruma, u posljednji trenutak gurnuo na glasanje papir po kojemu se koncesije dogodine neće dijeliti, što znači da i famozni 'Hippos' ostaje bez svoje zlatne koke - a Splićani bez koncesionara čije je ime postalo sinonim za nered i nemar.
Dekoncentrirani gradski vijećnici nisu primijetili ovaj gradonačelnikov sitni vez i automatizmom su usvojili odluku, ali picajzla Prkić pronašao je sitnu formalnu bedastoću - netko od kolega nije se na vrijeme uključio ili isključio, tako nešto - pa se krenulo ispočetka. I odluka, dakako, više nije imala realne šanse proći neprimijećeno.
Kad bismo Prkića mjerili istim aršinom kao i kolege mu, rekli bismo da je podmuklo opstruirao proces koji bi se u normalnom gradu davno dogodio - ali koji je sada po svemu sudeći trajno stopiran. Čisto sumnjamo da se baš ni HDZ ni HGS neće dogovoriti s ekipom iz Hipposa.
A gradonačelniku čista petica iz zalaganja: čak i ako nije uspio, pošteno se izložio za ono što je davno obećao i najavio.
PETAK Pilana
U dane kad se Marjanu gotovo pa nije moglo ni pristupiti jer su na svim rampama bile trake ili čuvari, u samoj šumi radila je motorna pila.
Ne bilo gdje, nego baš kraj Kerumovog restorana na Benama.
I nisu njome manevrirali slučajni prolaznici, nego ekipa koja je uređivala baš taj restoran.
I nisu uklanjali draču, nego borove.
Što se zapravo dogodilo, do današnjeg dana ne uspijevamo doznati jer ravnatelj Javne ustanove - ne bilo čiji, nego baš Kerumov kadar - nekim čudom ne uspijeva odgovoriti.
Ne oglašava se ni na Facebooku, gdje se inače objavljuje svaka zakrpana rupa, promijenjeni koš za smeće, skupljeni otpadak.
Na Marjanu je, izgleda, sve veći prioritet od same šume. Mašala.
SUBOTA Lova
Čuveni solinski inovator, inače ekstremno simpatični Ivan Mrvoš, uspio je sam sebi skočiti u usta: nakon što je godinama i godinama ustrajno, često i s pravom, rogoborio protiv nezajažljive države koja poduzetnike kolje visokim porezima i davanjima, te bijednom učinkovitošću, sada je usred krize među prvima stao u red kako bi mu ista ta država isplatila plaće radnicima.
A znamo li otkud dolazi ta lova, a gospodine?
NEDJELJA Voda
Znatno nesimpatičniji i osjetno bezobrazniji od Mrvoša jest stanoviti Jakša Šeparović, u slobodno vrijeme zaposlenik Vodovoda i kanalizacije, koji je ustao protiv odluke da se radnicima ove firme uskrati djelić plaća u korist bolnice.
'Mi ne živimo od proračuna Grada kao Sportski objekti i kazališta, pa i sama uprava grada, već od prodaje vode', alanfordovski je objasnio navedeni gospodin, ne uzevši u obzir samo jedan bitan podatak.
Teorija će mu stajati na mjestu kad mu voda koju prodaje bude ćaćina.