Strašno iskustvo dogradonačelnika Vele

PONEDJELJAK Finale

Kao da nam nije dosta svađa u vladajućoj koaliciji i oko nje, odnosno sve očitijeg potonuća cijelog grada u nefunkcionalnost, evo su se uspjeli poklati čak i oko Marjana. I to prilično javno.

Najprije su aktivisti pronašli formalnu rupu u planu Kerumovog ravnatelja Javne ustanove i spriječili probijanje putova kojim bi se iz šume izvlačilo 20 tisuća zaraženih stabala, potom je gradonačelnik njima dao za pravo, demonstrirao svoju famoznu odlučnost i nametnuo proglašenje elementarne nepogode - odnosno kriznog stožera koji bi, kao, trebao biti brži, konkretniji i više ekološki osviješten - pa se na kraju ravnatelj zainatio i sada on inzistira na formi.

Aktivistima su donedavno smetale greške u proceduri i graktali su oko toga, dok je ravnatelj ostavljao dojam da mu je brzina nešto važnija. Sada aktivisti inzistiraju na brzini i doima se kao da su spremni zanemariti sitnice, dok ravnatelj baš burgija po njima. On za sve traži pismeni nalog, a nitko mu ga od straha ne smije dati. Pa ni famozni krizni stožer.

A vrijeme prolazi, eto nam potkornjaka za koji tjedan.

Spektakularno, grandiozno finale ubijanja Marjana.

UTORAK Troškovnik 

U spektakularnom smjeru razvija se i priča o privremenom kolodvoru u Kopilici, gdje je i drugi natječaj završio s gotovo pa nevjerojatnim ishodom: najjeftinija ponuda za gradnju ovog sadržaja još uvijek je za dva milijuna skuplja od najveće procjene koju su sastavili u Banovini. 

Oni nude 6,6 milijuna, građevinari traže osam ipo.

Samo su dvije mogućnosti: ili su u gradskoj upravi namjerno sastavljali natječaje koji će pasti - jer, podsjetimo, na onom prvom razlika je bila još puno veća - ili su naprosto nesposobni napraviti razmjerno jednostavan posao kao što je sastavljanje običnog troškovnika, procjene koliko nešto može koštati.

SRIJEDA Vuk

Dogradonačelnik Nino Vela snažno je angažiran i oko Marjana, i oko Kopilice, a da ne govorimo o bezbroj drugih gradskih investicija ili potreba koje su u skoro dvije godine rada mahom završile bez konkretnih djela, ali s ogromnom količinom velikih riječi.

Ogromnom, baš ogromnom.

Ovog tjedna Vela je doživio trenutak koji se može smatrati vrhuncem dosadašnjeg dijela mandata, u svakom slučaju nešto po čemu ćemo ga pamtiti: medijima je prenio doživljaj iz jednog tunela na autocesti, gdje je sreo - vuka.

'Bio je to bliski susret oči u oči!', uzdisao nam je dogradonačelnik.

Ništa povijesno kasnije se nije dogodilo, vuk je samo odšetao dalje. Valjda ga je Vela udavio pričom.

ČETVRTAK Pobjeda

Imamo, eto, i jednu dobru vijest: Splitsko sveučilište ponovno je proglašeno najboljim - i to ne samo u državi, nego i u cijeloj regiji. 

Ne radi se o prvom ovakvom istraživanju i prvoj ovakvoj ljestvici, pa da bismo vijest prozvali slučajem ili incidentom; ne, očito je da se prethodnih godina ondje sasvim solidno radilo i da su rezultati počeli stizati. 

Doduše, možda treba kazati i da konkurencija nije baš na visokom nivou, ali svejedno. Pobjeda je pobjeda.

PETAK Stupovi

Zgodan je ovog tjedna objavljen podatak da je od trinaest stupova javne rasvjete koji su pali u proteklih godinu dana, njih deset na sebi imalo postavljene reklame.

Još je zgodniji podatak da tvrtka koja je dobila koncesiju za oglašavanje nije napravila točne i precizne izračune o tome mogu li oni podnijeti kombinaciju tereta i vjetra, odnosno da se poslužila tvorničkim parametrima, kao da se radi o ganc-novim stupovima a ne skalameriji staroj i do pola stoljeća.

I da pored toga osvjetljivanje reklama plaćamo mi - struja, naime, dolazi iz sistema javne rasvjete.

Je li sve to vrijedno bijednih 60 tisuća kuna, koliko se mjesečno uplaćuje na račun famozne 'Baldasarove' agencije Spalatum DMC?

Kako kome. Privatniku sigurno jest.

SUBOTA Savjetnici

Ali opet, kako bismo mogli očekivati da u Banovini vode računa o nekim tamo stupovima i reklamama kad se još uvijek nisu uspjeli ni organizirati kako spada. 

Zbilja bizarno zvuči podatak da se troškovi gradonačelnikovih savjetnika knjiže i isplaćuju iz proračuna Službe za imovinu - ej, Službe za imovinu. Kao da su kakav komad namještaja ili čestica zemljišta, a ne živi ljudi.

Prihvatimo li službeno obrazloženje da se ne radi o namjeri skrivanja troškova, kako sve skupa izgleda barem na prvi pogled, dolazimo do zaključka koji također izgleda realno.

Ako su po dosadašnjoj praksi savjetnici spadali u Službu zajedničkih poslova, te ako je ta služba reorganizacijom gradske uprave ukinuta i njeni ostaci strpani su pod 'gradsku imovinu', onda su se džabe reorganizirali.

NEDJELJA Arena

Neki Amerikanci, tvrdi se, žele unajmiti Spaladium Arenu kao studio za snimanje svojih sapunica i spremni su to plaćati 250 tisuća kuna mjesečno, pune četiri godine. Mašala.

Zvuči previše dobro da bi bilo istinito, odnosno previše normalno da bi zapalo baš nas.