PREGLED TJEDNA: Taxi dilema - 'liberalizacija' ili red na ulicama?

PONEDJELJAK Giganti

Tužno je to kako splitski HDZ melje i proždire svoje ljude. Obično one koji nas najviše uveseljavaju.

I to sve brže, sve očitije i sve bezobzirnije.

Evo recimo Vice Mihanović: imamo dojam da smo čovjeka upoznali prekjučer, taman smo se nekako podešavali na njegove valne duljine, a Partija ga već nemilosrdno šalje na stovarište političkih giganata.

Tamo negdje pored nikad prežaljenog Petra Škorića.

Mihanovićeva ostavka dakako je prirodan i očekivan potez nakon dvije - preciznije, četiri - izborne katastrofe u manje od godinu dana. Izgubio je baš sve krugove izbora na kojima se pojavio, izravno i neizravno. I to sa stilom.

No hoće li biti baš jedini Pedro? Gdje se skrio Ante Sanader? 

Ovog tjedna napokon smo dočekali jedan prvi disonantni ton u partijskom jednoumlju i poziv Ivice Tafre - formalno ne odviše visokorangiranog, u stvarnosti dosta utjecajnog - koji poziva na masovne ostavke na više razina HDZ-a, pa tako i onu Sanaderovu. Čovjek očito ima dovoljno razuma da već može predvidjeti katastrofu na izborima za tri godine i povijesni gubitak vlasti u županiji, o čemu mrmore brojne strukture i zasad skriveni anonimni izvori.

Samo se boje prdnuti da se ne bi usrali.

UTORAK Pubertetlija

Umjesto da je pristojno čestitao izbornom pobjedniku, premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković i ovog se tjedna ponio poput razmaženog derišta: za poraz u Splitu krivi su mu birači kojima su stvarne i izmišljene afere navodno 'okej', valjda i dalje hoće reći da su građani nenormalni. Kojemu je kampanja bila 'prepuna prljavština' - a to se zapravo odnosi upravo na skandale koje on sam potencira i nadograđuje čak i tjedan dana nakon izbora - i kojemu je uvođenje dramatično potrebnog komunalno reda tema za sprdanje. Mašala.

S tako jalnim i nerazumnim čovjekom na čelu države Split bi se zaista trebao zabrinuti za svoju sudbinu.

No Plenković zasad ovdje ima puno veći problem: sam je priznao da je petnaest jakih stranačkih ljudi od kandidature za splitskog gradonačelnika bježalo kao vrag od tamjana, te da je nevoljni Zoran Đogaš bio izbor očajnika. Odnosno da je i samim HDZ-ovcima postalo neugodno predstavljati HDZ, koliko god im s druge strane partija omogućila sve u životu: direktorsku fotelju, službenu karticu, kakvu koncesijicu, posao za maloga od sestre i par nadzornih odbora za ženu i prijatelje, besplatan doktorat, vezu kod liječnika i prestižnije mjesto za obiteljsku grobnicu. Sve, baš sve.

A kad je tako s njima, možemo tek zamisliti koliko je običnim 'nenormalnim' ljudima zapravo dopizdio ovakav HDZ.

SRIJEDA Svađa

U drugoj partiji, SDP-u, razvoj događaja je sasvim očekivan: premda su u Gradsko vijeće uspjeli progurati svoja dva vijećnika, uspjeli su postići i da se njih dvojica međusobno zavade.

Svaka čast.

Stvar još uvijek nije potpuno javna, ali sasvim se lijepo nazire iz priopćenja i izjava za medije koje obojica šalju nekoordinirano, bez dogovora - dakako i s nekoordiniranim sadržajem. Jedni ukratko žele u formalnu koaliciju s Puljkom, drugi bi u njoj radije bili samo s jednom nogom, neslužbeno.

A zapravo mole nebesa da se gradonačelnik nekako dogovori s Mostom, kao što se i Most ufa da će ga SDP spasiti od petljanja u vlast.

Igraju na 'ko će manje, a ne smiju ni zucnuti o tome jer bi, zbog Puljkove gotovo referendumske pobjede, sami sebe do kraja pokopali.

ČETVRTAK Stratezi

Zanimljivo je bilo prvo ozbiljno javno predstavljanje Ivice Relkovića i Jurice Galešića, savjetnika i PR-ovaca stranke Centar koje se smatra 'kreatorima Puljkove pobjede u Splitu', te njihovo razlaganje predizborne strategije i kampanje na proste faktore.

Recept je zapravo bio jednostavan: Zoranu Đogašu nalijepiti etiketu 'smokvinog lista', vezati HDZ za Keruma i nabiti mu na nos korupciju i klijentelizam - što uostalom nije osobito kompliciran posao - i samo čekati da im vlast ponovno padne u krilo. Raspoloženje u gradu je naprosto bilo takvo.

Zanimljivo je i njihovo objašnjenje da optužnica protiv Bojana Ivoševića zapravo nije bila povod za izvanredne izbore, jer oni su ih ionako planirali odavno, ali i njihovo objašnjenje da je na ovim izborima Ivošević možda bio 'važan' - ali pobijedio je Ivica Puljak. Drugim riječima, skoro da je mogao i bez njega.

Bila bi to tek nevažna crtica da ne znamo da je upravo stranka Centar u svojim ranijim istraživanjima i anketama uporno provjeravala upravo Ivoševićev javni imidž koji je uporno - reći će mnogi, vrlo neobično - bivao znatno lošiji od Puljkovog. I da su upravo taj segment svojih opširnih istraživanja baš svaki put plasirali u javnost.

Zlobnici će kazati - kao upozorenje ili opomenu da ga se uvijek mogu riješiti.

PETAK Taksi

Bit će, recimo, zanimljiv eventualni okršaj Puljka i Ivoševića na temu nereda kojega je nekoliko tisuća taksista sa strane ovog ljeta ponovno dovelo u grad: staju gdje god hoće, formiraju svoja vlastita stajališta, bezobrazno potežu turiste za rukav i od Rive do Radissona im naplaćuju po sto eura, a pritom velik broj njih nema ama baš nikakve papire i dozvole.

Naprosto kupe reklamu na nekom oglasu, nataknu na krov i krenu u biznis.

I voze svi: od umirovljenih službenika do domaćica, od ekipe iz Banovine do policajaca izvan radnog vremena, od Nepalaca i Indijaca do Kanađana i Bosanaca. Svi, baš svi.

U ovom slučaju inspekcije tradicionalno ne rade baš ništa, pa su od početka ove godine do danas ukebali tek jednog (brojkom: 1) ilegalca, a u samo devet slučajeva uspjeli su pronaći neke nepravilnosti. Premda je javna tajna da 70 posto auta na cestama nema potrebne dozvole, što zapravo znači da - osim što stvaraju nered - predstavljaju sasvim realnu opasnost za građane i njihovu sigurnost.

No zašto bi se na ovoj temi mogao dogoditi sukob Puljka i Ivoševića, kad se i jedan i drugi nominalno zalažu za strogo uvođenje reda? Pa, zato što nijanse ipak postoje: prvome je navodna liberalizacija tržišta vječna mantra zbog koje je možda spreman i zažmiriti na odstupanje od pravila, a drugi je - kako se reklamirao - 'kandidat bez kompromisa'.

Uglavnom, rezultat ćemo vidjeti na gradskim ulicama.

SUBOTA Desinec

Tema ovog tjedna zapravo je ponovno famozni 'slučaj Desinec', incident na autocesti koji je rezultirao time da hrvatska policija ispuca više desetaka metaka u nenaoružane civile, temeljito ih prebije i ponizi, a onda još - uz odobravanje dijela javnosti podlegloj moralnoj panici - više desetaka njih strpa iza rešetaka bez ikakvih dokaza.

Samo zato što su bili 'dio mnoštva'.

Ovog tjedna, dakle, Ustavni sud nedvosmisleno je potvrdio da su u ovom slučaju navijači bili u pravu - odnosno da im je hrvatska policija narušila osnovna ustavna i ljudska prava time što ih je privela bez da je za ijednog od njih imala ijedan konkretan dokaz, da bi potom Državno odvjetništvo zatražilo, a sud odobrio, po mjesec dana u ćeliji.

Mjesec dana. Da se nije digla javna dreka, nesretnici bi vjerojatno i danas ćamili ondje.

Policija, Državno odvjetništvo, sud, svi su radili nezakonito. Sjetite se toga kada u kakvoj idućoj prigodi lakomisleno i prvoloptaški uskočite u vlak histerije i zgražanja. 

NEDJELJA Semafor

Tjedan je lijepo završio za grad, barem na simboličkoj razini, tako što je kavana 'Semafor' potpuno i do kraja uklonila svoj bespravni štekat u centru grada.

Cijelih godinu dana ponašali su se kao da se ništa od propisa njih ne tiče, potom su se usred kampanje malo pravili pametni i nastavili raditi na ilegalnom podestu, a već drugi dan nakon povratka gradske vlasti ipak su i njega maknuli. I sada mogu početi raditi.

Doduše, da se nas pita, dozvole bi dobili tek kada izvade one panjeve zaostale nakon tajnovitih noćnih sječa, valjda da bi dobili stol ili dva viška, i kada na njihovo mjesto vrate stabla ukradena gradu.