PREGLED TJEDNA: Terorist na cesti i teroristi u uredima

PONEDJELJAK Taracanje

Velika je ustreptalost u političkim strankama, na svim razinama i na svim stranama političkog spektra: ovo je, naime, period kada se zapravo dijele fotelje.

Sastavljanje izbornih lista najosjetljiviji je proces koji sretnima i spretnima ujedno nosi i najveće privilegije - ako se već ne dovuku do fotelje u Saboru, ostaje im agitirati za svoje kako bi, nakon dolaska na vlast, i oni iz drugog ešalona ugrabili kakvu sinekuricu.

A gužva je ogromna, gotovo pa nepodnošljiva.

Na prvi pogled, pobjednikom ove faze moglo bi se proglasiti Ivicu Puljka: na neobjašnjivi način omađijao je Peđu Grbina do te mjere da je liste SDP-a diljem Hrvatske nakrcao svojim kadrovima, čak i uz otvorenu verbalnu paljbu i protivljenje Grbinovih partijskih drugova iz Splita i Dalmacije.

Dapače, kako stvari stoje Puljak će im se čak i narugati tako što će Damira Barbira, svog megažetončića, također progurati na jednu od lista i dovući ga do Sabora. Mašala.

SDP-ovci laju, Puljak taraca sve pred sobom.

UTORAK Partije

Barem u ovom našem lokalnom HDZ-u proces sastavljanja izbornih lista godinama i desetljećima potpuno je jednak: lokalni ogranci drve svoju priču, gradski HDZ satima raspravlja o svojim kandidatima, a na koncu bude onako kako Ante Sanader odluči - odnosno, kako on došapne Andreju Plenkoviću.

Njegov utjecaj na stranačka gibanja demonstrirao se na ama baš svim izborima dosad i nije doveden u pitanje čak ni kada je bilo izvjesno da se Sanader naprosto zajebava - recimo, kada je u Sabor ugurao živopisnog, zapravo politički krajnje bizarnog načelnika Segeta Vinka Zulima.

On u HDZ-u može što god hoće i sada se samo čeka još jedan dokaz da je najbliži oltaru.

U SDP-u se, pak, na sve moguće načine pokušavaju otarasiti imidža luzera, pa nekako balansirati između bijesa zbog Grbinove izdaje i ambicije da pokažu da su još uvijek važni. Neobični pozivi da se na izborima glasa za njihovu listu, ali ne baš i za sve kandidate na njoj, vjerojatno će ući u antologiju hrvatskih političkih bizarnosti.

SRIJEDA Bizarnosti

Još bizarnije je da stranka Most u desetoj izbornoj jedinici, gdje u Splitu zapravo živi polovica kompletnog biračkog tijela, već treće parlamentarne izbore zaredom sustavno i namjerno blokira bilo kakvu ambiciju svojih članova iz ovog grada.

Vrhu liste i prolaznom mjestu ne može se približiti nitko tko živi kilometar izvan Metkovića.

Krajnje je zabavno u Domovinskom pokretu čiju će listu nositi čovjek koji nema veze s Dalmacijom - evo, iz hibernacije se probudio čak i Robert Pauletić samo kako bi objasnio da su ga zajebali. Za stranku Možemo nismo sigurni hoće li uopće uspjeti skupiti dovoljno kandidata za liste i to bi, zapravo, bilo to.

Dosta siromašna ponuda, rekli bismo.

ČETVRTAK Boban

U posebno neobičnoj situaciji našao se župan Blaženko Boban koji će, govore indiskrecije, biti kandidat na stranačkoj listi u desetoj izbornoj jedinici premda se njegov Solin, u kojemu živi i glasa na izborima, nalazi u susjednoj, devetoj izbornoj jedinici. Čovjek neće moći glasati ni za samoga sebe.

Da nije partijske stege sam Boban bi vjerojatno najbolje objasnio svu besmisao hrvatskog izbornog sustava u kojemu je županija koju vodi prepolovljena, pa se teško može razaznati tko su doista njeni narodni zastupnici, a granice izbornih jedinica su skrojene tako da cijepaju logične, prirodne i povijesne cjeline, što Split i Solin jesu.

Mogao bi, ali interesi partije i njemu su preči.

PETAK Nezrelost

U pauzi od predizbornih prenemaganja nadali smo se nečemu konkretnom u realnom životu, no najbolje što nam je ponuđeno ovog tjedna jest gradonačelnikova turbomegasenzacionalna najava da će se na Duilovu graditi veliki akvarij. 

O kojemu se raspravlja već skoro sedam godina i kojega uopće ne planiraju gradske, nego županijske strukture.

No dobro, poslužilo mu je kao navlakuša.

Pobjedu ipak odnosi njegov zamjenik Bojan Ivošević koji je objavio da je do današnjeg dana ostao uvrijeđen nekakvim blesavim tekstićem u Slobodnoj Dalmaciji do te mjere da ove godine toj kući neće dozvoliti organizaciju tradicionalnog (i jubilarnog desetog) 'Vinskog podruma' u Podrumima.

Nezrelo i djetinjasto, no dobro, očito je da se ovaj čovjek ne može promijeniti, niti odrasti.

SUBOTA Obraz

Ivošević je možda nezreo, ali HDZ-ovci su i dalje drski, beskrupulozni i skloni prodavanju magle.

Na jednom od svojih predizbornih igrokaza usred Splita pohvalili su se onom famoznom sjednicom Vlade u ovom gradu prije točno šest godina i predstavljenim 'strateškim projektima' od kojih nisu proveli ama baš ništa - hvala Olegu Butkoviću i već skoro desetljećima staroj laži da je brza cesta Split-Omiš 'apsolutni nacionalni prioritet', a da ne spominjemo brda laži o pruzi do aerodroma koja samo što nije, ili recimo odčepljivanju izlaza iz gradske luke.

Zbilja treba imati obraza, nakon osam godina vlasti u kompletnoj državi i desetina milijardi eura koje su sustavno zaobišle drugi najveći grad u državi, nekom drugom zamjeriti da 'nije izgradio ni dva metra ceste'.

NEDJELJA Sram

'Prometni terorizam.'

Tim riječima jedan prometni stručnjak opisao je tragediju u Kaštelima u kojoj je, barem kako se zasad čini, jedan divljak motorom prošao kroz crveno svjetlo na semaforu i ubio mladu majku i samoga sebe.

Stručnjak je u pravu, samo što je izostavio jedan bitan dio priče: da nije ovakve vlasti, ovakvih Hrvatskih cesta i ovakvog prezira prema pravima i potrebama Splita i okolice, odnosno nemara i aljkavosti Hrvatskih cesta, semafor na 'brzoj cesti' u Kaštelima nije trebao ni postojati već bi projekt bio izveden kako pravila, struka i zdrav razum nalažu. Bez štednje, bez semafora i pješačkih prijelaza, s normalnim čvorištima i bez improvizacija.

No, rekli smo, ondje srama nema.