PONEDJELJAK Trg
Otkako je objavio da neće kandidirati za novi mandat, gradonačelnik nam se čini nekako opuštenijim i lepršavijim, kao da više nema toga što ga može sputati.
I da ga više nije briga tko će mu što reći.
Ovog tjedna stidljivo je najavljeno da će spektakularnih pet milijuna kuna biti uloženo u uređenje Trga Gaje Bulata, odnosno asfaltne ledine s onom jednom tužnom palmom ispred zgrade teatra, a da nitko nema pojma ni zašto, ni kako.
Eto, 'uredit će se'.
Duga je povijest zgražanja nad izgledom 'kazališnog trga' s jedne i besplodnih rasprava o njegovom budućem izgledu s druge strane - od provedenog uzaludnog urbanističkog natječaja u doba gradonačelnika Nikole Grabića prije skoro kvarat stoljeća, preko Kerumove najave da će 'novcem iz donacija popločati trg' i obećanja intendanta Duška Mucala - ah, dobra stara vremena - da će 'umjesto groznog asfalta staviti kamen i rasvjetu', pa sve do Baldasarovog manevra kojim je uređenje trga pokušao podvaliti pod akciju postavljanja spomenika, a onda još raspisao natječaj kao da nabavlja vreću krumpira.
A sada se, evo, i Andro Krstulović Opara po svemu sudeći odlučuje za nešto slično.
Pred kraj mandata gradonačelnika uvijek je najlakše improvizirati i nastojati skupusiti kakav trgić ili ulicu, pa se time hvaliti, umjesto da uređenje javnog prostora u tom trenutku dođe kao logičan slijed ranijih akcija. Nije procedura toliki bauk, dapače: treba samo raspisati natječaj na vrijeme, a onda ga i provesti.
Ali treba i znati što hoćeš.
Redovno održavanje sasvim je druga stvar, naravno: da se iz godine u godinu ovaj prostor barem minimalno čuvao i pazio, da se tu našlo kakvo stabalce ili klupica, pa čak i da je dio asfalta zamijenjen kamenom - valjda ne bismo svi skupa ovoliko graktali.
UTORAK Ludost
Kad govorimo o gradonačelniku, u najmanju ruku neobično priopćenje izdao je nakon što je u svom uredu primio novog predsjednika Hajduka Lukšu Jakobušića: objavio je da 'ulaganja Grada Split u Hajduk za vrijeme njegovog mandata, u period od 2017. do 2020. godine, iznose gotovo 71 milijun kuna, u što se ubraja i odluka Vlade da se na Grad Split prenese 52.690 redovnih dionica u nominalnom iznosu od 26.345.000,00 kuna'.
Neupućeni promatrač pao bi na dupe od zaista respektabilnih brojki, a financijski minimalno pismen čovjek završio bi u nesvijesti od gluposti koja je servirana iz Banovine, valjda posredstvom šefa financija Dragana Brtana. Kakve veze imaju dionice koje je država poklonila Gradu, s novcem koji Grad navodno uplaćuje Hajduku? Tko je izmislio praksu zbrajanja prihoda i rashoda?
I kakvim se zapravo vratolomijama stiglo do iznosa od 71 milijun kuna, koji će se u bespućima parapolitike i paranormalnim zakutcima interneta i medija vjerojatno godinama spominjati kao dokaz da je Hajduk 'na gradskoj sisi'?
Ukratko, zbrajanjem baba i žaba, jer podaci su jednostavni, lako dostupni i provjerljivi. I govore da iz gradske blagajne za potrebe najmlađih uzrasta odlazi pet milijuna kuna godišnje, pristojno i korektno, makar manje nego u većini drugih gradova u državi. I svakako manje nego projektu zvanom Jugoplastika.
Zbrajati sve drugo, pa i ulaganje u vlastiti stadion, naprosto je ludost u rangu one da nakon zamjene bojlera u vlastitom stanu objaviš da si podstanaru poklonio tisuću kuna.
SRIJEDA Kampanja
Ali kakav god bio, žalit ćemo mi za Androm Krstulovićem Oparom. Sada se već jasno može naslutiti.
Škorićev nasljednik u Partiji i HDZ-ov izvjesni kandidat za gradonačelnika Vice Mihanović, koji se od prošlog tjedna u javnosti pojavljuje isključivo sa svojim zamjenicima Stipom Čogeljom i Ivicom Kusićem kao da su, božemiprosti, njih trojica u nekoj neobičnoj poligamnoj zajednici, već je krenuo u kampanju.
I to dosta gadljivu: najprije je medijima počeo plasirati fotografije ovog ambicioznog trojca na misi u jednoj crkvi - jer, eto, nisu se pomolili ako se nisu slikali - a onda su se ukazali i na prosvjedu Vranjičana zbog zagađenja i devastacije mora i obale.
Njih trojica - dakle šef Lučke uprave, županijski pročelnik za pomorstvo i pročelnik Porezne uprave - jednom dobro koordiniranom akcijom mogli bi (i valjda su već mogli) riješiti probleme i veće od nekoliko serijskih zagađivača okoliša, no umjesto toga odlučili su ukrcati se na brod i pozirati kao osjetljivi na probleme običnih ljudi.
Dapače, takvima su se čak i predstavili: 'kao obični građani podupiremo zalaganje za bolje sutra, za našu dicu', reći će Mihanović.
Eto. Valja nam izdržati još pola godine do izbora, u tom razdoblju čak i HDZ-ovci nastoje izgledati 'obično'.
ČETVRTAK Gigant
S vedrije strane, zabilježimo da je politički gigant Hrvoje Marušić pronašao novu stranku.
Uz rizik da nešto propustimo, spomenut ćemo da se dosad obreo u HSP-u, pa u Listi Veloga Mista, pa je malo bio nezavisan, pa je rasturao u HDZ-u, pa je otišao od njih i opet se skrasio u HSP-u, pa je opet uz tresak zalupio vratima i malo solirao - da bi se sada, evo, sa svojom ekipom našao u Domovinskom pokretu.
Mašala. Ako i neće dobiti priznanje za dosljednost, upornost mu nitko ne može poreći.
PETAK Kmečanje
A i splitski ugostitelji - odnosno njih devedesetak koji su formirali svoju udrugu - svakako su uporni. Rekli bismo, pomalo i dosadni.
Umjesto da fino zatvore svoje lokale zbog 'preuređenja', 'kolektivnog godišnjeg odmora' i drugih bezveznih izlika kao svih prethodnih godina, sada su se namečili na gradsku lovu i kmeče li ga, kmeče. Ponovno su se ukazali kod gradonačelnika i zatražili baš sve što im je palo na pamet - od ukidanja poreza na potrošnju do smanjenja cijena štekata, odvoza otpada, vode i tko zna čega sve ne, i to za respektabilnih 70 posto. Traže i da besplatno mogu staviti šankove na ulicama i proširiti štekate, valjda po principu 'sve dok ima potražnje', kako se svojedobno izjasnila njihova glasnogovornica.
Simptomatično je da danas najviše kukaju i zapomažu ugostitelji koji su se proteklih godina orijentirali isključivo na turiste i ljetnu zaradu, koji su na sve načine sabotirali uvođenje komunalnog reda, koji su vrištali kada su se cijene najma javnih površina pokušale dovesti barem na razinu Zadra i Šibenika - ako već ne Dubrovnika - i koji su nam dijelili lekcije da se Grad i država ne smiju miješati u njihove revolucionarne poslovne pothvate prodaje podgrijanog rižota za sto kuna i tankog gin-tonika za pedeset kuna.
Kad im je išlo dobro, nitko ih nije smio ni pogledati - 'jer ne diraj sveto tržište', naravno - a sad bismo trebali otkinuti vlastitu ruku i dati je njima. Ma nemoj.
Blaženi kvartovski kafići i njihovi vlasnici. Možda su manje ambiciozni, ali zato su i manje bahati i gramzivi.
SUBOTA Marjan
U Javnoj ustanovi Marjan došlo je do preokreta, pa se ravnatelja Damira Grubšića - koji je prije nekoliko mjeseci postao nepoželjan i bio smijenjen 'jer nije slušao Keruma' - najednom nastoji zadržati u toj fotelji. Opet, glasovima troje kerumlija, odnosno većine u Upravnom vijeću.
Zgodno je to kako su kriteriji fluidni, a procedura rastezljiva, kada treba provesti gazdinu volju - i obrnuto, kako se izmišljaju paragrafi i postavljaju prepreke kada nešto ne odgovara. Recimo kada treba zabraniti promet automobila ili postaviti javne bicikle na Marjan.
Možda je ovako i bolje: znamo na čemu smo i možemo se barem nadati da će jednom proći.
NEDJELJA Demokracija
Spomenuli smo lokalne izbore u svibnju, ali nismo onu neobičnu akciju nazvanu 'reforma lokalne uprave', koja se upravo pokazuje kao teška kozmetika. Ni na čemu se to ne vidi bolje nego na broju gradskih i županijskih vijećnika, koji je prije desetak godina doveden do monstruoznih 35 u gradu i 51 u županiji, hvala Arsenu Bauku.
Nakon pustih najava radikalnih rezova i dovođenja sustava u realne okvire, ovog tjedna doznali smo da će broj gladnih usta HDZ smanjiti za simboličnih četiri i na jednoj i na drugoj razini - bogme, dobro su se isprsili.
Tako izgleda demokracija na hrvatski način: SDP metne, a HDZ ne vadi.