PONEDJELJAK Matematičar
Blagdanski tjedan dočekali smo kako tko: penzioneri i nezaposleni, recimo, bez ikakve božićnice, pa i onih bijednih sto-dvjesto gradskih kuna koje im se obično dodijele samo uoči kakvih izbora. Nema, pa nema: gradski vijećnici zadnji put su se sastali prije mjesec dana, ali samo kako bi odigrali svoju partiju šaha i kako bi gradonačelnik dobio proračun - odnosno još godinu dana na vlasti. I dobio ga je, iako se izvrtila priča da su u kupnji dvoje Kerumovih vijećnika zgodno došli aduti poput koncesijica za kafiće i noćne klubove na plaži Žnjan.
U cijeloj toj neugodnoj i mučnoj akciji u Banovini, kada je najvažniji gradski dokument izglasan bez rasprave i u manje od tri minute, pitanje božićnica logično je ostalo po strani. Nije ga se sjetio čak ni gospodin Stanislav Čudina, vijećnik Hrvatske stranke umirovljenika čija je jedina svrha postojanja upravo žicanje i kamčenje love za penziće. Ne, čini se da je gospodin imao neke druge prioritete.
Gradonačelnik je, s druge strane, ovih dana najavio da će ipak 'nešto napraviti'. Kaže da mu treba malo vremena za računanje, a poznavajući njegovu hitrinu, munjevitost, odlučnost i preciznost ne treba nas čuditi najava da njegovih 'malo vremena' znači - do Uskrsa.
UTORAK Brčkanje u principima
Župan Zlatko Ževrnja, pak, organizirao je svoje tradicionalno božićno primanje u jednom hotelu u Podstrani izgrađenom prije desetak godina na samoj plaži. Iako je bilo nekih peripetija oko građevinskih dozvola i urbanističkih planova, jer se monstruoznost zgradetine nasađene tik uz morsko žalo vidjela čak i iz Zagreba, sve je završilo povoljno jer je neimarski pothvat bio solidno pokriven papirima. Možda i zato što je gazda hotela baš u to doba bio vijećnik HSP-a u Općinskom vijeću - pogađate - Podstrane.
Kad mu je to prošlo dobacio se i do Splita, gdje je na krovu jedne zgrade u samom srcu Palače nasadio bespravni jacuzzi. Čak su i poslovično traljavi konzervatori reagirali, ali gospodin je nastavio po svome.
Lijepo je da naš župan vodi računa o sitnicama i svoje suradnike i novinare dovlači baš na prava mjesta, gdje mogu vidjeti kako su nam efikasni sistem i javna uprava. To je valjda Ževrnjino zalaganje za red.
SRIJEDA Potpis
Teška bitka vodi se u Prometu: gradonačelnik je smijenio predsjednika Nadzornog odbora Branka Barčota - navodno jer se protivio da se unajme busevi od kojih će nas svaki stajati najmanje pet tisuća eura mjesečno - ali i povukao iz tvrtke svog glavnog operativca Dragu Davidovića. Njega, valjda, upravo zato što se zalagao za ovaj genijalan poslovni potez. Bit će zgodnije ako umjesto njega ugovor potpiše dogradonačelnik Goran Kovačević.
U tvrtki su u međuvremenu u velikoj panici jer joj se otimaju parkirališta, zajedno s pripadajućih 22 milijuna kuna godišnje, a i kod najneukijih radnika stravu je izazvala Baldasarova izjava da će nakon toga gradska blagajna biti bogatija, pa će im lakše prosljeđivati naše milijune. Kako, ako je cilj izdvajanja parkirališta u novu tvrtku upravo da ona sama sebe isplaćuju i još stvaraju lovu za gradnju novih? Nitko nema pojma, valjda će gradonačelnik u dogledno vrijeme uspjeti nešto sračunati, nadamo se malo brže nego što zbraja ono oko božićnica.
Vjerojatno jedino u čemu on jest u pravu je ukidanje autobusnih linija za razne pripizdine, sve dok njihove općine ne počnu i same snositi dio troškova ako žele imati priliku truckati se do Splita. Ovo bi možda bila sjajna prilika za župana Ževrnju da odriješi kesu i iskrca nekoliko od onih svojih četiristotinjak milijuna kuna, pa tako pokaže da same županije uopće imaju smisla u realnom životu - ali, kvragu, otkad javni prijevoz spada u stvarni problem?
ČETVRTAK Izgubljena bitka
Taman kad se mirne duše moglo zaključiti da stvar s kućicama i božićnim sajmom funkcionira sjajno, eto ti problema: stanari na Prokurativama podivljali su zbog muzike, buke i zapišanih portuna. Dijelom ih se može razumjeti, ali bogme dijelom i ne - ako ništa, onda zato što znaju gdje žive.
Ove godine Split je ipak izgubio medijsku bitku protiv Zagreba, možda i zato što nije platio stranačke PR agencije koje će ga promovirati po medijima, pa sajam u metropoli ostavlja dojam boljeg, jačeg, zanimljivijeg i šarmantnijeg.
A možda je problem u tome što smo zadržali isti koncept kao i prethodnih godina i računamo da su za dobar provod dovoljni potoci rakije i kuhanog vina, dok od dodatnih sadržaja ne treba ništa osim malo glazbe i onog otužnog dječjeg vlakića na dnu Marmontove. Nigdje inovacije, nigdje maštovitosti; a da nazovemo Zadrane da nam pošalju kakvu svoju svijetleću pizdariju?
Kod njih to dobro funkcionira.
PETAK Dežuranje
U stvarnom životu, pak, dogodila nam se još jedna sramota: grad od dvjesto tisuća stanovnika na Božić i Novu godinu ostao je bez dežurnih pedijatara jer su liječnici u ambulanti na Mertojaku odbili dežurati. I nitko ih ne može natjerati.
Problem se ponavlja iz godine u godinu i kad se gospoda već ne mogu dogovoriti da netko od njih odradi jedan praznik svakih pet ili deset godina, vrijeme je da ih na Hipokrata podsjete šefovi. Opet, čeka se Zlatko Ževrnja.
Neka rade i prestanu maltretirati cijeli grad, ili neka im se stavi ključ u bravu. Ima načina, mora ga biti.
SUBOTA Tufina
Sramota je valjda i činjenica da deset tisuća kazališnih kostima trune u nekakvom atomskom skloništu na Brdima, da zakopano u betonu, tufini, smradu i carstvu miševa blago HNK čeka svoju konačnu propast.
Intendant Goran Golovko je frišak na funkciji i ne bi ga bilo pošteno razapinjati zbog toga, barem ne zasad, ali njegovim prethodnicima kapa dolje. Toliku količinu nebrige rijetko se može pronaći.
NEDJELJA Štreber
A ove nedjelje pronašli smo barem jednog čovjeka koji se u gradu ludo zabavlja. Ime mu ne znamo, ali znamo da po Rivi vozi onaj kamiončić Čistoće i naprosto obožava uvaliti se u masu. Toliko da ga se moglo vidjeti kako patrolira usred najveće gužve na Banovom koncertu.
Mašala, lijepo je vidjeti tu revnost - kod njega, kao i kod policajaca koji budno paze da se svi raziđu doma već do ponoći, ni minutu kasnije. Nećeš majci zabavljat se nakon što je Baldasar kazao da je dosta.