PONEDJELJAK Performans
'Bazen na istoku grada' termin je koji se u gradskim planovima i proračunima provlači iz godine u godinu, bezuspješno, dok se njegova lokacija seljaka: krenuo je s Neslanovca, nakratko prošetao do Kile i još malo dalje, da bi se u najnovijoj verziji vratio natrag sve do Brda, na mjestu tamošnjeg legendarnog, ali spektakularno zapuštenog sportskog centra.
Ondje bi to trebalo biti to: vlasništvo nad zemljištem je čisto, a napokon postoji konkretna politička volja da se izgradi bazen zajedno s još nekoliko dvorana, otvorenim igralištima, prostorom za balote i druženje i velikom javnom garažom. Čini se da ni pare nije problem pronaći.
I što o tome misle na Brdima? Pa, ako je pitati onih stotinjak građana okupljenih na javnom predstavljanju projekta - a među njima je barem polovica evidentno ondje došla na partijski, HDZ-ov poziv - najbolje bi bilo ne raditi ništa. Mašala.
U krajnje bizarnom višesatnom performansu uglavnom s mahnito nerazumnim argumentima, promil stanovnika jednog od najvećih gradskih kvartova iz čisto političkih motiva, premda su se u pozadini dali naslutiti i osobni interesi kao i želja za osvetom predsjednice kotara kojoj se izjalovilo zapošljavanje u Banovini, nastojali su zapeti nogu jednoj sasvim logičnoj, lijepoj i napokon ambicioznoj gradskoj investiciji.
Ako nas pitate radi se o čistoj sramoti. Jer nije pitanje treba li ovom gradu novi veliki javni kompleks na Brdima čak i usprkos suludoj demonstraciji otpora - nego jesmo li napokon dobili gradsku vlast koja će ga i izgraditi.
UTORAK Projekti
Gradonačelnika Ivicu Puljka i njegovu garnituru često smo kritizirali upravo zbog nesraza između verbalnih ambicija i stvarnog stanja na terenu, gdje još uvijek vidimo malo ili ništa od najavljene renesanse, no treba biti pošten i reći da još uvijek ima vremena: treća godina mandata za svakog gradonačelnika tradicionalno jest presudna.
Upravo u tom periodu privodi se kraju planiranje gradskih projekata, donose realne procjene koji se od njih može započeti, a koji eventualno i završiti, a iz Banovine su nas posljednjih tjedana, moramo priznati, razveselili s nekoliko konkretnih najava.
Građevinske dozvole za Žnjan izdane su, a izabran je i izvođač radova, pa oko njega ne bi trebalo biti problema. Sasvim je realno da u idućoj godini krene skupa obnova Doma mladih i Poljuda, valjda će se započeti s gradnjom barem još dvije ili tri garaže, nazire se napredak oko Škverske ambulante, a krajnje ozbiljan posao odrađuje se oko desetaka splitskih osnovnih škola koje bi u roku od nekoliko godina - hvala Europskoj uniji - trebale imati svoje dvorane i kuhinje, te raditi u jednoj smjeni.
Nadodat ćemo najavljeno uređenje Hrvojeve ulice, ostatka Rive i 'varoškog trokuta', spomenuti da je prva faza ambiciozne zone na Dračevcu pri samome kraju, a na koncu registrirati da se, barem u ovom početnom stadiju, po svemu sudeći bez fige u džepu krenulo u planiranje kompleksa Brodarica s novim Hajdukovim stadionom.
Sve to skupa ipak nije malo; još samo da vidimo konkretniji napredak u planiranju Kopilice i Istočne obale kao projekata svih splitskih projekata, ocjena ovog Puljkovog mandata nesumnjivo bi bila itekako prolazna.
Ali još malo ćemo pričekati s time, u svibnju 2025. godine se mrtvi broje.
SRIJEDA Stadion
Spomenuti projekt za Brodaricu prošlog je tjedna iznenada izbačen u javni prostor, i to zato što će već ovog tjedna - ako bude pameti kod gradskih vijećnika - biti ubačen i u izmjene GUP-a, što je za splitske prilike nevjerojatna ažurnost. Jest da su se formalne prilike za to poklopile, ali svejedno.
U ideji izgradnje novog Hajdukovog stadiona, a zajedno s njime i drugih sadržaja koji bi to zapravo financirali, već naslućujemo klasično splitsku autodestruktivnost: jedni će grintati zbog lokacije, drugi zbog navodne neracionalnosti, treći zapomagati za Poljudom nesvjesni da će, čak i da se on potpuno ušminka, i dalje ostati četrdeset i kusur godina staro zdanje koje s modernim nogometnim standardima više nema ama baš nikakve veze.
Niti je opcija srušiti ga, jer tek tada graknuli bi dežurni sveznalice.
Na projektu Brodarica i Split i Hajduk morali bi demonstrirati svoju ambiciju, ali i sposobnost izvući projekt s vijekom trajanja od najmanje nekoliko desetljeća - kad po sličnom modelu jednaku stvar rade Zagreb i Rijeka, nema ama baš nijednog suvislog argumenta zašto ne bismo i mi.
Dapače, sve brojke pokazuju da upravo ova ideja ima najviše smisla i najveće šanse biti samoodrživa čak i bez trošenja javnog novca.
A da se nešto sitno i potroši, pa šta: malo je što obilježilo ovaj grad kao Hajduk i istovremeno je malo tko desetljećima bio tako zlostavljan - od oduzimanja Starog placa i prisilnog preseljenja u podstanarstvo na nenogometni stadion, preko višegodišnjeg uništavanja pod političkom paskom, do toleriranja neprijateljskog okruženja u kojemu i dalje igra i posluje.
Ako ništa drugo, Hajduk zbilja zaslužuje barem ovu šansu.
ČETVRTAK Proračun
Samo Gradsko vijeće rutinski je - zahvaljujući žetončiću Damiru Barbiru koji, kako se duhovito izrazio Igor Stanišić, 'kao i papir trpi svašta' - usvojilo gradski proračun za iduću godinu od rekordnih 336 milijuna eura.
Bilo je toliko neuzbudljivo i predvidivo da je gradonačelnik u jednom trenutku doslovno zadrijemao, valjda će se malo drmnuti kada dođe na red trošenje spomenutih stotina milijuna eura - jer ove godine dobacit će se do jedva dvjestotinjak. Papir, u ovom slučaju, zbilja trpi svašta.
I nije da nećemo za godinu dana sve moći provjeriti.
PETAK Jere
'Splitska zračna luka nosit će ime Zračna luka 'Sveti Jeronim', po zaštitniku Splitsko-dalmatinske županije, odlučeno je na Skupštini Zračne luke Split održanoj u petak u Zagrebu', rečenica je kojom nas je podario župan Blaženko Boban i time nam omogućio dvije važne spoznaje.
Prvo, kod određivanja novog naziva splitskog aerodroma dobro smo prošli: premda sveti Jere s današnjom Dalmacijom ima samo teoretske veze, izbor je ipak dosta logičan i razuman. Iskustvo nas uči da smo, kada je riječ o HDZ-u i aerodromima, mogli proći puno gore.
I drugo, teško je ne primijetiti da je sastanak skupštine Zračne luke Split održan u Zagrebu, dakle da u vlasti nema ni minimuma pristojnosti prema ovom gradu i regiji nego se i dalje njeguje polukolonijalni odnos.
Kad je tako, kad smo već u statusu sličnome onome koji uživaju Indijanci, mogla je ta skupština otići i jedan logičan korak dalje - pa da umjesto na 'Jeru' ubuduće slijećemo na 'Geronima'…
SUBOTA Franjo
Jer, imaju HDZ-ovci mašte: evo su nas baš ovog tjedna u Podstrani podarili još jednim spektakularnim spomenikom koji je formalno inspiriran Franjom Tuđmanom, ali u stvarnosti je bliži partizanskoj verziji Brada Pitta ili, recimo, nekom glavatom jadranskom galebu iz doba ranog pupanja turizma na obali.
No dobro, ionako smo odavno zaključili da nam je puna kapa spomeničke plastike i da je vrijeme za neka avangardnija rješenja, pa ovo u Podstrani predstavlja barem koračić u pravom smjeru.
NEDJELJA Advent
Kao nikad dosad traje snebivanje nad Adventom u Splitu, ili barem onim što je ostalo od nekadašnjeg prosinačkog spektakla - kojega je, ponovimo, prvi ustanovio i gotovo do savršenstva doveo upravo ovaj grad.
Em 'nema ničega', em je 'sve skupo', em 'nema koncerata', em je 'loša atmosfera', em 'ljudi zaobilaze grad' - grinta je već poprilično uhvatila maha. A u njoj uglavnom prednjače dežurni kritičari iz fotelje, pa su se na vlak ukrcali i političari.
Istina je negdje na sredini: jest da u gradu vlada dojam manjeg šušura nego ranije, ali nije da se nema kamo doći. Jest da je skupo, ali cijene bogme nimalo ne odskaču od zagrebačkih. I jest da je manja gužva - ali za to su krivi i sami Splićani koji sve očitije izbjegavaju centar svoga grada, s Adventom ili bez njega.
Valja katkad i mrdnuti dupe s fotelje, a možda koji put i zaobići šoping centre.
No gradska vlast barem u jednome je kiksala: ostaviti najvažniji i najljepši gradski trg Pjacu bez ukrasa u drugom tjednu Adventa čisti je i teški amaterizam. Njihova opravdanja teško prolaze, posve je nevjerojatno da su ih uspjeli iznenaditi čak i božićni blagdani.