Umro je Renato Stefanović. Biranim riječima od splitskog umjetnika oprostio se njegov prijatelj Boris Dežulović.
'Danas je tiho ovim svijetom minuo Renato Stefanović, moj davni najbolji drug Crnac, kako smo se međusobno zvali u vrijeme kad to nije imalo nikakvih konotacija.
Crnac je bio sjajan crtač i markantni samouki atleta, junak brojnih kasnijih spotova što ih je Oliveru i Gibonniju radio Žare Batinović, ali i jedan od najvažnijih ljudi moje privatne povijesti.
Upoznali smo se u praskozorje osamdesetih, bili smo djeca i naumili praviti najbolje stripove na svijetu. On je tome bio mnogo posvećeniji od mene, mene je vuklo hiljadu drugih stvari. Na radnoj akciji Kozara 1981. osnovali smo, recimo, Komisiju za pizdarije i radili, jasno, pizdarije, prvi put se na izložbi akcijaških plakata suočivši i s cenzurom.
U drugoj polovici osamdesetih Crnac je počeo raditi u Omladinskoj iskri kao grafički urednik, teško me - ali ipak - nagovorivši da svoje privatne grafičko-satirične zajebancije počnem štampati u novinama: Crnac je, ukratko, kriv što sam kao apsolvent povijesti umjetnosti - s obećavajućom kunsthistoričarskom karijerom pod mentorstvom čuvenog dr. Krune Prijatelja - na koncu ipak završio u novinama.
Nikad mu to neću oprostiti, i nikad dovoljno zahvaliti.
Na prvoj fotografiji snimljen je kako mi negdje na našim lutanjima tuvi nešto u pamet, na drugoj je s tablom naše "Komisije za pizdarije" na Kozari, a na trećoj na nekom od naših divljih tuluma s mladim - da, to je on - Goranom Karanom.
Adio, Crni, i ne čini gore pizdarije bez mene.', napisao je Dežulović na Facebooku.