PRIČA O PAUKU Andrija Matijaš je u jednom danu čak tri puta ranjen, a nadimak je dobio na dubrovačkom bojištu
Nikad nije sebe isticao, nakon uspješnih akcija uvijek je govorio 'moji ljudi'. Držao je do discipline i obuke. Strašno strog, ali samo je sebi dozvoljavao da nas kori, nikome drugome
'Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja', legendarna je rečenica iz Domovinskog rata koju je neposredno prije svake akcije izgovarao general bojnik Andrija Matijaš Pauk, neustrašivi zapovjednik 4. gardijske brigade koja je po njemu i dobila naziv 'Pauci'.
Poginuo je na današnji dan prije 24 godine u akciji Južni potez kod Mrkonjić Grada. Za njega je to trebala biti posljednja akcija, ona koja će označiti kraj rata i njegove vojne karijere. Međutim, predzadnjeg dana akcije Andrija Matijaš Pauk stradao je u prvim redovima, u metežu bitke, od odbijenog hrvatskog metka u selu Podrašnici.
Bio je profesionalan vojnik, stručnjak za tenkove i oklopnu borbu, te izvrstan sportaš u više disciplina. Obrani Hrvatske priključio se na samom početku, a njegovo znanje tada je bilo dragocjeno.
Prije nego je napustio JNA organizirao je bijeg ročnika iz vojarni JNA i povezao se s MUP-om. Prvi teren bio mu je na Banovini, a potom se priključio Četvrtoj. Poslije oslobođenja Dubrovnika Pauk je osnovao oklopno-mehaniziranu bojnu 4. brigade i početkom studenoga 1992. postao njezin zapovjednik. U bitci za Maslenicu, u siječnju 1993., sudjelovao je s 27 tenkova i 13 BVP-a. Uvijek je bio u pokretu, izviđao je neprijateljske položaje, navodio paljbu svojih tenkova, zapovijedao, hrabrio i tješio. Nakon uspješnih borbi za Dubrovnik nastavlja nizati pobjede na šibenskom i zadarskom bojištu, a sudjeluje u svim velikim akcijama hrvatske vojske: Maslenica, Skok 1, Skok 2, Zima '94., Ljeto '95., Oluja i Južni potez.
Andrija Matijaš Pauk bio je rođeni vojnik, a veliku karizmu je stekao i zbog toga što je uvijek bio prvi u akcijama, smiren i koncentriran samo na vojno djelovanje. Suborci ga opisuju kao poštenjačinu i vrhunskog vojnika kojeg su zbog načina na koji se odnosio prema njima doživljavali kao drugog oca.
- Nikad nije sebe isticao, nakon uspješnih akcija uvijek je govorio 'moji ljudi'. Držao je do discipline i obuke. Strašno strog, ali samo je sebi dozvoljavao da nas kori, nikome drugome. Njegov dril učinio je od nas prave vojnike, podšišane, urednih odora, disciplinirane. Kad bismo se vratili s prve crte, s nekoliko suboraca obišao bi obitelji poginulih, do toga je posebno držao - ispričali su njegovi suborci.
U akciji Maslenica je čak tri puta ranjen u jednom danu, a upravo je on u Oluji izveo tenkove na Dinaru, na 1800 metara nadmorske visine što je bilo protivno svakoj vojnoj logici. Taj čin šokirao je Srbe, a sličan je pothvat izveo kada se oslobađao Crni lug i Šator-planina u akciji Skok 2 kada su njegovi tenkovi bili čak na 2000 metara nadmorske visine.
Nadimak Pauk dobio je 1992. godine, prilikom oslobađanja dubrovačkog bojišta Matijaševa. Ideja je bila da se tenkisti rašire poput paukove mreže, a i u kodnoj karti njegovo je ime bilo 'Pauk'. Poslije njegove smrti cijela Četvrta brigada prozvala se 'Pauci'.
- Ako bi se takva veličina mogla opisati u nekoliko riječi, one bi bile - nesebično davanje! Bila je čast biti u istom stroju s čovjekom u brigadi koju je s toliko ljubavi gradio - kazao je o Pauku njegov suborac i današnji ministar obrane Damir Krstičević prošle godine selu Pozorac kod Marine, na obilježavanju 23. obljetnice pogibije jedne od legendi Domovinskog rata.
