PRIČA O SPLITSKOJ JUNAKINJI 'Majko, nisan nikoga špijala. Spleti me, sutra će me strijeljati ili objesiti'

'Majko, nisan nikoga špijala', ove riječi je izgovorila 22-godišnja Splićanka Palmina Piplović dan prije smaknuća u Majdanu. Od utamničenja su je mučili, 'pregorila' je od pegle koju su stavljali na nju, nokte više nije imala, ali je štitila drugove koji se bore za slobodu. Na koncu su je Nijemci objesili, ali od nje nisu saznali ništa.

Uoči tužne obljetnice o kratkom, ali hrabrom životu, pričao nam je Radovan Piplović, nećak mučki ubijene heroine 10. listopada 1944. godine. 

- Palmina je često bila tema razgovora u našoj obitelji, ne samo o pokretu otpora nego o svemu. Bila je najmlađe dite, mezimica, svi su je volili - kaže nam Radovan Piplović.

Prije rata Palmina se s bratom Špirom uključila u pokret otpora, a nastavili su tijekom okupacije. Cijela obitelj se praktički pridružila u borbi za slobodu. Od osmero djece Mile Piplovića, pet sinova i tri kćeri, sedam ih je bilo u partizanima.

- Moj otac Vice, stričevi Špiro i Ivan su bili u partizanima na početku rata. Karlo, koji je igrao u RNK Splitu, zakasnio je za Prvim splitskim odredom i krenuo je sam. Uhvatili su ga Talijani, izbatinali, izmučili da se nikada nije oporavio. Cijeli život je proveo tako, nije mogao doći sebi. Špiro je, kazali su nam, skončao na Zelengori, vukovi su ga napali - priča nam nećak dio tužne, ali ponosne povijesti.

Palmina je, inače, bila 'veza' za prelazak u partizane, a kobnog 7. listopada su je nacisti pratili, a otkrivena je kada je jedan Nijemac dezertirao. Odvedena je u zatvor na Gripe, a isti dan su s njom obješeni njemački brijač Fritz i Nikola Zavoreo, koji su poticali Nijemce da se pridruže partizanima.

Osim prvih riječi majci kako nikoga nije izdala, poželjela je da joj uredi kosu.

- Majko, spleti me. Sutra će me ili strijeljati ili objesiti  - zasuzio je Radovan.

Mama joj je napravila pletenice s fjokom, jednu čuva nećak, a drugu teta Rina.

Piplovići su, inače, stara splitska obitelj, nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirano im je gotovo sve. Primjerice, Mile je bio mesar, imao je nekoliko mesnica. Preuzeo ih je Mesopromet. 

Ipak, ono što je najvažnije za Split zbilo se neposredno nakon oslobođenja. Obitelj su pitali da im ustupi zemljište na Prvoj vidilici na Marjanu za gradnju vrtića, za varošku djecu. I tada, a i sada, bila je to neprocjenjiva vrijednost. 

Iako je dida bio pokojan, u obitelji nisu oklijevali ni trenutak. Potpisali su darovnicu, a vrtić je dobio ime 'Palmina Piplović'. Nosio ga je do devedesetih. Tada su nastupile promjene, promijenjeno je ime, inače, greškom u 'Tamarin' umjesto 'Tamaris'.

- Svake godine okupimo se za Palminim rođendan, zapiva klapa Marjan, nađemo se i čuvamo sjećanje. Svima nam je želja vratiti ime - govori nećak.

Nikada mu, kaže, nije bilo jasno zašto se mijenjalo, i kakve veze ima Palmina s Bleiburgom, Golim otokom...

- Poginila je za svoj grad, za svoje ljude. Možemo bit ponosni šta je Split jedini grad koji je sam sebe oslobodija. Šta je u ljudima da se toliko promijenilo i da ne mogu cijeniti žrtvu? Bilo je boraca tada koji su ginuli za slobodu, isto je bilo i u Domovinskom ratu, treba se cijeniti to - kaže jasno.

Uz gorki osmijeh je rekao da se prilikom promjene imena vidjelo veliko neznanje, kao i da ti ljudi nemaju veze sa Splitom i Dalmacijom. Tada su se svi vrtići 'krstili' nazivima autohtonih bilja, primjerice 'Ruzmarin', 'Bosiljak'..., a Palminin je trebao biti 'Tamaris'.

- A koliko je netko poznavao o čemu se radi govori da je 'Palmina Piplović' promijenjeno u 'Tamarin'. To je vrsta majmuna - poentira.

Bilo je više zahtjeva za promjenom, nikada nisu uvaženi. Recimo i da je za vrijeme Ive Baldasara ostala tišina. Inače, mama Palminina, baka Radovanova, rođena je Baldasari, s prethodnim gradonačelnikom je rodica.

- Ništa me nije briga, nikakav imetak, ništa što smo izgubili, ali samo želim da se čuva spomen na Palminu. Da se vrati ime vrtića - poručio je.

Da nije poginula za slobodu, Palmina bi bila medicinska sestra.

- To je istinski zanimalo, o tome je pričala. U obitelji, žene su radile u našoj mesnici, to je bila tradicija, ali Palmina je željela biti medicinska sestra. I sigurno bi bila - otkrio nam je.

Plemenito zanimanje, u duhu nezaboravne djevojke.

Da se vratimo na poštenje ove jedinstvene splitske obitelji koja je dala sve najvrjednije što je imala za slobodu Splita.

'Glava obitelji', stari Mile, bio je na glasu kao poštenjačina, dok je bio mesar uzimao bi i na 'brk'.

- Za sedam dana ću platiti. To bi rekao i učinio - prisjetio se Milin unuk.

Poštenje se nastavilo i kroz generacije. Tijekom nacionalizacije, Piplovići su ostali bez puno toga, ali je u zemljišniku ostalo njihovo ime na kući u Varošu. Tamo su živjeli drugi ljudi, Radovan ih nije znao. Samo je otišao u javnog bilježnika i odrekao se.

Godinama nakon, došao je čovjek zahvaliti mu se...

- Ništa me ne zanima, ništa mi ne treba, samo nek se vrati ime Palmine Piplović - ponovio je.

Dodajmo na kraju da je vrijedni čovjek koji želi oživjeti uspomenu na svoju tetu sa svojim sinom stvorio svjetski poznatu konobu, krasi je Michelinova zvijezda.

Volio je kuhati, navigavao je, radio u restoranima, kuhao Tuđmanu, Đukanoviću, Mesiću, Izetbegoviću... Na koncu je ljubav prema kuhanju 'preslikao' u posao. 

Živi što voli, a srce će mu biti veselije kada se ispravi nepravda.

Za sada, Palminini sugrađani čuvaju uspomenu na nju, jedna od lijepih inicijativa je mural u Varošu, zaslugom udruge Domine koji će biti otkriven upravo na 76. godišnjicu smrti nesebične djevojke.