Splitski autobusni kolodvor uoči stupanja na snagu zabrane kretanje među županijama je sablasno prazan. Tko je želio doći u Split prije lockdowna već je to napravio, a put sjevera u utorak navečer gotovo nitko nije putovao. Na željezničkom kolodvoru slika je življa, barem što se povratka iz Zagreba tiče. Zagužvalo je na izlazu iz perona, padali su dugi zagrljaji. Možemo reći da su brojni uhvatili posljednji vlak za Split bez propusnica.
Nama je pažnja otišla u drugom smjeru, na tračnice koje vode u Zagreb. Stisak ruku dvaju prijatelja pa 'besa', potom tapšanje i tako nam se činilo unedogled. Pričanje bez prestanka, upadanje u riječ, još jedan drugome imaju nešto reći. Kondukter se pojavio na vratima i doziva za ulazak. Kao u filmovima, još jednom.
Na koncu, jedan mladić, poslije saznajemo, Jakov, ukrcao se i odjurio u svoj vagon, gdje ga je već čekao otac. Prijatelj Karlo ga je ispratio.
- Oni sigurno imaju propusnice, odlaze za Irsku - govori nam Karlo.
Uzbuđen i tužan, kako nam je rekao, još pod snažnim osjećajima jer prijatelj odlazi u novi život u drugu zemlju.
On i otac, a majka će se uskoro pridružiti, neka se smjeste njeni muškarci.
Njihova priča je tim više zanimljiva jer su iz IT sektora, onoga koji je trebao manje osjetiti krizu zbog koronavirusa.
- Pao im je posao u siječnju, čekali su svibanj i najave boljih vremena. Nisu dočekali i prihvatili su poziv poslovnih partnera, odlučili su otići - prepričava nam Karlo na putu do motora.
On i Jakov su vršnjaci, 21 godinu, korona ih je 'presjekla'. Ne samo njih, cijela jedna generacija u najboljim, mladenačkim godinama je praktički limitiranog življenja.
- Ja ću se obučavati, prolaziti seminare i nadati se da će ovo što prije proći, da mogu opet živjeti. Nadam se i ja u Irsku - završio nam je Karlo.
Da završimo s propusnicama. Njih se na ulazu u prijevozna sredstva nije pitalo jer je ukrcavanje bilo prije ponoć, ali su ih putnici morali imati, kad otkuca sat u drugoj županiji.