PRIJE 30 GODINA OSNOVANA JE 4. BRIGADA 'Kad smo praktično bili goloruki, beskrajna ljubav prema domovini, vjera u Boga i hrvatski narod nadoknađivala je tehniku'

Na današnji dan prije 30 godina, 28. travnja 1991., u Splitu se rodila 4. gardijska brigada koja je na svom ratnom putu izrasla u legendu. Brigada koja tijekom Domovinskog rata nije znala za poraz postala je simbol snage i upornosti hrvatskog naroda. Ustrojena je odlukom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, kao 4. brigada ZNG-a, kasnijim preustrojem nazvana 4. gardijska brigada Hrvatske vojske.

- U samom početku ljudstva je bilo dovoljno. Temelj brigade činili su specijalci MUP-a, dolazili su časnici i dočasnici iz JNA, javljali su se dragovoljci s području hrvatskog juga i BiH, ali i neki stranci koji su osjetili potrebu da se bore na strani Hrvatske vojske. Međutim, problem je bio što nismo imali niti najosnovnije naoružanje i opremu - prisjeća se pukovnik Marko Vukasović, zapovjednik prve pješačke bojne Četvrte brigade.

Organizirani su kampovi za obuku na Resniku, u Trilju, Imotskom i Omišu, a 31. srpnja 1991. godine brigada je dobila i prvu borbenu zadaću na prostoru zadarskog zaleđa. Sutradan se dogodio i prvi oružani sukob, a dva dana nakon toga, 3. kolovoza 1991., pogiba Nikola Đalto, prvi njihov stradali pripadnik. Ubio ga je ranjeni neprijateljski vojnik.

- Dok mu je Đalto pokušavao pomoći, ovaj je ispalio rafal i ubio prvog našeg pripadnika. To samo govori o karakteru naših pripadnika i našem odnosu prema neprijatelju - kaže Vukasović.

Do kraja 1991. brigada sudjeluje u svim borbenim djelovanjima od Velebita do Dubrovnika, a koncem 1991. godine, nakon stabilizacije srednjodalmatinske bojišnice, težište djelovanja brigade se prebacuje na Južno bojište. Dok Hrvatska vojska planira oslobađanje Dubrovnika i dubrovačkog područja, neprijatelj pokreće napadnu operaciju s pravcem Kupres-Livno-Split i Mostar-Metković-Ploče.

- U tim okolnostima general Jelić donosi, po meni, jednu vrlo razboritu odluku. Petu bojnu šalje na Livanjsko bojište gdje organizira aktivnu obranu i uspješno zaustavlja prodor neprijatelja pravcem Kupres-Livno-Split, a 4. bojnu šalje na Mostarsko bojište gdje zaustavlja prodor neprijatelja prema Metkoviću i Pločama - priča Vukasović.

Stabilizacijom obrane na području Livna, Mostara i Tomislavgrada bilo je moguće organizirati oslobađanje juga Hrvatske i od svibnja 1992. do listopada 1992. u potpunosti je oslobođeno dubrovačko zaleđe sve do Prevlake.

- Tu su naše pješačke postrojbe imale herojske podvige. Na njima je bio najteži teret oslobođenja i obrane toga prostora jer je teren bio kršovit i vrlo teško pristupačan. Posebno važna je i uloga je oklopno-mehanizirane satnije pod zapovjedništvom Andrije Matijaša. Po prvi puta je osim pješaštva 4. brigada dobila i oklopna sredstva, koristili smo tenkove u složenim uvjetima terena i tada se počela ustrojavati naša oklopna bojna, koja je bila oštrica napada u svim sljedećim operacijama - kaže Vukasović.

Nakon oslobođenja južne Hrvatske uslijedila je akcija Maslenica kojoj je cilj bio povezivanje sjevera i juga Hrvatske preko Masleničkog ždrila. Nakon iscrpljujućih bitaka na Južnom bojištu ljudstvo 4. brigade je bilo prepolovljeno i umorno, ali su u akciju ušli visoko motivirani i spremni.

- Brigada je ovdje prvi put pokazala punu snagu, upotrijebila je sva bojna sredstva koja do tada nije imala. Imali smo oklopno-mehaniziranu bojnu, protuoklopna sredstva, topništvo, veze... ali bez obzira na to, akcija Maslenica pokazala se kao jedna od težih i zahtjevnijih u Domovinskom ratu za 4. brigadu koja se iskazala kao jedna od najboljih postrojbi Hrvatske vojske - rekao je Vukasović.

Koncem 1994., od 29. studenog do 24. prosinca, dogodila se Zima '94., akcija koja je označila prekretnicu u Domovinskom ratu. Označila je početak kraja srpske agresije na Hrvatsku. Vukasović kaže da je ta akcija imala dvojako značenje: za Hrvatsku je cilj bio stvoriti manevarski prostor za oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske, a za BiH je bilo potrebno razvući snage neprijatelja i tako oslabiti pritisak na oslobođeni Kupres te zaustaviti neprijateljske ofenzive na Bihać.

- Operacija se provodila u surovim zimskim uvjetima, bilo je dosta smrzotina i pojavila se mišja groznica, ali i u takvim okolnostima neprijatelj je teško poražen i prisiljen je na uzmicanje. Ovo je bila jedna od onih pobjeda koja će kasnije rezultirati operacijom Oluja - prisjeća se Vukasović.

Nakon Zime '94. uslijedila je aktivna obrana i tada se 4. brigada prvi put smjenjuje sa 7. brigadom te ostaju zajedno sve do kraja rata. Branili su prostor Dinare i Livanjskog polja, proveli dvije manje akcije, Skok 1 i Skok 2, da bi u ljeto, od 25. do 30. srpnja 1995., bila provedena operacija Ljeto-95. U toj operaciji po prvi put sudjeluju sve postrojbe HV-a i HVO-a pod nazivom Hrvatske snage, pod jednim zapovjedništvom i zapovjednikom, generalom Antom Gotovinom. Cilj operacije je bio osloboditi Bosansko Grahovo i Glamoč. Bosansko Grahovo su oslobodile zajedno 4. i 7. brigada i time stvorile uvjete za oslobađanje Knina i Kninske krajine.

- Na identičan način na koji smo 4. i 7. brigada oslobađali Bosansko Grahovo, provedena ja i operacija Oluja. Neprijatelj je vojnički poražen i prisiljen na bezglavo povlačenje. Oslobađanjem središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj ostvaren je najznačajniji strateški i vojni cilj Domovinskog rata. Oluja je sinonim za sve operacije, ali Oluja vjerojatno ne bi bila provedena i dovršena na način na koji jest da joj nisu prethodile sve akcije prije. Oluja je bila odgovor na velikosrpsku agresiju s početka Domovinskog rata i kao takva je simbol pobjede HV-a u Domovinskom ratu, a 4. brigada je dala nemjerljiv doprinos u toj operaciji - smatra Vukasović.

Iako je Oluja, kao kruna tadašnjih ratnih zbivanja, označila pobjedu Hrvatske vojske, rat još nije bio završen. Uslijedile su operacije Maestral i Južni potez kojom 4. brigada završava svoj slavni ratni put.

- Tako je neprijatelj odbačen s hrvatske granice i spriječen je mogući protuudar, ali su i stvoreni uvjeti za završetak rata u BiH. Nažalost, u posljednjoj bitci poginuo je zamjenik zapovjednika brigade, general Andrija Matijaš Pauk, jedan od simbola brigade - kaže Vukasović i naglašava kako je snaga 4. brigade uvijek bila u njenim ljudima.

- U početku, kad smo praktično bili goloruki, beskrajna ljubav prema domovini, vjera u Boga i hrvatski narod nadoknađivala je tehniku. Kad smo bili dobro opremljeni i obučeni svjedočili smo nizu pobjeda, moralu bez kojeg se ne pobjeđuje, ponosu i časti svih naših pripadnika koja je ostala neokaljana tijekom cijelog rata. Danas, 30 godina poslije se s ponosom prisjećam našeg ratnog puta, svih naših pripadnika, djevojaka i mladića, koji su svojom krvlju i znojem ispisali stranicu novije hrvatske povijesti. Mi smo postavili čvrste temelje moderne hrvatske države, 196 poginulih, 4 nestala te više od 1600 ranjenih 4. brigada je ugradila u temelje samostalne suverene države Hrvatske, a na našim mladima je da je nastave graditi i da tu ostvare svoje snove - zaključuje Vukasović.