Pročitajte što su nakon 26 godina kazali zapovjednik barkase BRM-42 i sin poginulog diverzanta
Darko Jurišin i Nikola Perleta poginuli su 28. siječnja 1992. nedaleko od otočića Škojić ispred ratne luke Lora
Paljenjem svijeća ispred spomen sobe poginulim pripadnicima HRM-a, polaganjem vijenaca na spomen ploču na otočiću Škojić i misom u kapelici u vojarni u Lori obilježena je 26. obljetnica stradavanja pripadnika HRM-a, diverzanata Darka Jurišina i Nikole Perlete. Poginuli su 28. siječnja 1992. godine kada je barkasa BRM-42 HRM-a, u akvatoriju ispred ratne luke Lora, naišla na podvodnu minu SAG-2. Posadu barkase činili su još Ivan Grubišić, Mario Jelača i zapovjednik Boško Balent koji se prisjetio tog kobnog dana.
- Bio je utorak, lijep dan nakon bure. Isplovili smo oko podneva iz Lore i išli smo prema ACY marini, a desetak minuta nakon isplovljenja naletjeli smo na kontaktnu protubrodsku minu SAG-2 koju je postavila neprijateljska vojska prilikom napuštanja Lore. Dva mornara su mi poginula, nas troje smo ostali invalidi. Ubrzo su stigli ljudi iz lučice Spinut, odvezli nas na kopno gdje su nas već čekala kola hitne pomoći kojima smo prebačeni u KBC - kaže Balent koji je u eksploziji zadobio frakturu slabinske kralježnice i potres mozga.
- Hvala dragom Bogu, oporavio sam se i sada je relativno dobro. Pamtit ću svoje suborce po tome što su bili dobri momci, slušali su me kao zapovjednika, nije bilo problema, radili smo, mučili smo se, letali, pomagali jedan drugome u nevolji... Bili smo prava ekipa - dodaje zapovjednik barkase koji svake godine s obitelji zapali svijeću i pomoli se za njih.
Nikola Perleta iza sebe je ostavio suprugu i sedmogodišnjeg sina. Supruga je preminula prošle godine, a sin Goran svake godine dođe zapaliti svijeću ocu. Na 20. obljetnicu njihove pogibije otkrio je i spomen ploču na otočiću Škojić, u blizini kojega je barkasa naletjela na minu.
- Išao sam tada u prvi osnovne. Zbog tatinog posla smo živjeli u Šibeniku, nekih dijelova se još sjećam, ali nije to više tako svježe. Taj dan navečer su kod nas došli kolege koji su radili s tatom, rekli su mami što se dogodilo jer nisu htjeli ispred mene, a ona je meni rekla nešto poslije. Naravno, u tim godinama ne možete ni shvatiti o čemu se radi, ali malo, po malo shvatite da više nećete imati tatu. I to je ono što je bilo najteže, ali zapravo je puno teže bilo mami jer je naglo postala samohrana majka. Sjećam se kada mi je rekla da nećemo više moći živjeti tu gdje jesmo i da ćemo se morati vratiti u Split gdje je živjela njezina obitelj. Meni je to bilo dosta teško jer sam ostao i bez prijatelja s kojima sam se družio i igrao do tada. Došao sam u novu sredinu, mama je morala promijeniti posao i sve navike, ali malo po malo se čovjek navikne na sve - prisjetio se Goran.
Barkasa BRM-42 ostat će zapamćena kao jedini brod Hrvatske ratne mornarice koji je potonuo tijekom Domovinskog rata.
