Pročitajte top 4 ludosti sa sjednice Gradskog vijeća Splita

Sjednice splitskog Gradskog vijeća najčešće su maraton za mazohiste, do bola predvidive i dosadne. Međutim, otkad je postalo jasno da gradonačelnik Ivo Baldasar više nema većinu i da je prisiljen plesati kako Kerum kaže - ili kako se probudi buntovnički ili trgovački duh njegovih preostalih partnera - cijela stvar postala je nešto gledljivija.

Pa čak i pomalo zabavna: izdvajamo četiri dirljive scene, četiri male ludosti kojima su nas na početku ovog tjedna gradski vijećnici zadržali pred ekranima. Makar, da budemo pošteni, materijala ima još puno, puno više...

Ludost prva

SDP i HNS službeno su predložili da novi intendant Gradskog kazališta mladih bude Belmondo Miliša, iako su u stvarnosti učinili sve da se to ne dogodi. Naime, njihovoj kontroli oteo se član Kazališnog vijeća Anđelo Mojsović i sabotirao imenovanje Silvane Stanić, kojom su ove stranke već skoro godinu dana neobjašnjivo opčinjene. Mojsović je poslušao želju glumaca iz samog kazališta i podržao Milišu, a Baldasar i ekipa radije bi produljili agoniju GKM-a nego ispustili kontrolu nad foteljom intendanta.

I tako je na dnevni red Gradskog vijeća stigla točka koju su predložili vladajući, da bi je samo minutu kasnije oni sami krenuli rušiti. Najdirljiviji je bio pokušaj SDP-ove vijećnice Slavice Bartulović Barač, inače dosta samozatajne i šutljive: ona je zagrmila zbog rečenice u kojoj se na jednom mjestu spominju izrazi 'emocionalno' i 'racionalno', pa to protumačila kao - seksizam.

Akcije je propala, kao i mnoge druge na jučerašnjoj sjednici. Nadglasani gradonačelnik je izgubio kontrolu.

Ludost druga

Ljubica Vrdoljak u Gradskom vijeću sjedi već cijelu vječnost: nekad na strani vlasti, nekad u opoziciji. Samo su dvije činjenice kod nje konstantne - svaki mandat odradila je pod kapom neke druge stranke ili nezavisne liste, ali u svemu tome svejedno je ostala ovlašteni tumač za pitanja čistoće, škovacina, kontejnera i Karepovca.

I evo Ljubice ovog ponedjeljka kako svom stranačkom šefu Petru Škoriću objašnjava da je bivša Kerumova vlast nenamjenski potrošila 150 milijuna kuna za sanaciju Karepovca. A to je lova dovoljna da se metastazirani deponij potpuno sanira. Preskočila je samo jedan bitan detalj: ona sama bila je dio vladajuće koalicije baš u vremenu dok se nenamjenski rasipalo našu lovu. Nije ni zucnula, naravno.

Dobro jutro gospođo Vrdoljak, kako je bilo na Marsu?

Ludost treća

Opći raspad u SDP-u prelio se čak i na područje komunale, pa je Gojko Čepo - friško uhljebljen u Vodovodu i kanalizaciji - vrisnuo protiv Baldasarove ideje da se gradskim novcem otkupi zemljište za cestu oko budućeg 'Orinog' nebodera na Trsteniku.

Dok je s druge strane gradonačelnika podržao HDZ.

Ostao je nejasan jedino razlog naglog cvjetanja Čepine brige za komunalne probleme: smatra li zbilja da je veći prioritet uložiti tih par milijuna kuna u probijanje Manđerove ulice umjesto u dovršavanje kompleksa na Trsteniku? Ili samo prkosi stranačkom šefu?

Ili ga možda ipak žulja činjenica da će zbog probijanja ceste kuću njegove obitelji na Mejašima otkupiti privatna tvrtka, umjesto da se to plati iz gradske blagajne? Oko korištenja javnog novca on bi sigurno brže i lakše pregovarao, barem to je dokazano...

Ludost četvrta

Općenito, cijela ta priča oko odavanja počasti Prvom splitskom odredu izrodila se u trajnu i bolnu zajedničku sramotu. Tih nekoliko desetaka mladića zarobljenih i strijeljanih odmah na početku Drugog svjetskog rata, već godinama se vjerojatno okreću u grobu promatrajući kako ih njihovi nesuđeni potomci cipelare i loptaju se s njihovim imenom.

Najprije je postojala ideja da se po imenu postrojbe nazove jedna pristojna gradska ulica, pa se oporba digla na stražnje noge jer bi to građanima stvorilo nepotrebne troškove.

Onda je Baldasar zamjerio jednu bezimenu ledinu, navodni park na Plokitama, pa je problem bio u riječi 'partizanski'. Onda je i ona izbačena, pa je taj komadić trave trebao nositi jednostavan naziv 'Prvog splitskog odreda'.

Ali, eto, ni to nije bilo po volji Petru Škoriću, Luki Podrugu, Mariju Sičiću i Damiru Ćosiću zvanom Roda. Nešto su progunđali oko kompromisa i konsenzusa i dali do znanja da će srušiti ideju, a svima je bilo jasno da im je procedura tek smokvin list za izbjegavanje civilizacijske dužnosti. Barem ako svoj posao gradskog vijećnika doživljavaju ozbiljno.

Budite face, pa barem priznajte zašto ste protiv.

Pomogli su im i navodno nezavisni Damir Vidošević, Ivica Grubišić i Tomislav Alujević Grgas: oni su u četvrtak bili za ovu točku, a tri dana kasnije protiv. I sve je opet propalo.

Sve skupa, sramite se.