PROJEKT SOLAR: 'Sredinom 19. stoljeća bilo je 11 zabilježenih parkova u staroj gradskoj jezgri, a danas je ostao samo Đardin'

Javna kampanja 'Sunčani Varoš sretnih stanovnika' provodi se u svrhu približavanja stanovnicima Grada Splita i široj javnosti pogodnosti uspostave novog modela javno-civilnog partnerstva kod (su)upravljanja društveno kulturnim centrom u kontaktnoj zoni povijesne jezgre grada Splita koji za cilj ima jačati poziciju organizacija civilnog društva kod kreiranja kulturnog, umjetničkog, društvenog programa. Kao dobar primjer prakse, sinergijom učinaka EU Projekta 'PROJEKT SOLAR – SUNČANI VAROŠ SRETNIH STANOVNIKA revitalizacija prostora i uspostava društveno kulturnog centra u kontaktnoj zoni povijesne jezgre grada Splita' (UP.04.2.1.07.0150) nadaju se multipliciranju ideje društveno kulturnih centara u centru Splita i pozitivno utjecati na sestrinske i bratske organizacije civilnog društva koje potiču progresivne promjene u nastojanju da unaprijede i poboljšaju procese kreiranja programa sa (i za) gradske kotareve, njihove stanovnike, ali i šire građane. 

U tekstu koji slijedi iznijeli su neke zanimljive povijesne činjenice o Đardinu, ali i dali smjernice što napraviti kako bi se taj jedini splitski park zaštitio.

Koji značaj i status Đardin danas ima u urbanom tkivu grada Splita, a koji bi mogao, odnosno trebao imati?

Đardin je u ovom trenutku bez primjerene zaštite. U GUP-u grada Splita predlaže se njegova zaštita na temelju Zakona o zaštiti prirode u kategoriji Spomenika parkovne arhitekture, no još uvijek nije sprovedena. Ako se vratimo 40 godina u prošlost i pročitamo 'Prijedlog obnove Strossmayerovog perivoja', izrađen 1983. pod vodstvom Dražena Grgurevića iz tvrtke Parkovi i nasadi, naći ćemo zaključak koji vrijedi i danas: 'Postojeće stablašice trebaju se sanirati, sve vrjednije označiti i zakonski zaštititi'. Prijedlog obnove nikada nije doživio realizaciju iako je 1989. izrađen izvedbeni projekt, kada je i snimljeno postojeće stanje perivoja.

Ako promatramo odnos grada Splita prema Đardinu u posljednjem desetljeću, ne možemo reći da je perivoj zapušten. Gradska tvrtka Parkovi i nasadi se dobro brine o biljnim vrstama, park se redovito održava i čisti. Problem je u ekstremnoj eksploataciji Đardina u komercijalne svrhe, što je započelo u vrijeme gradonačelnika Baldasara, a nastavili su ga svi kasniji gradonačelnici pogodujući organizatorima raznih manifestacija. Đardin je veći broj dana u godini bio koncertna arena, stadion, kafić , restoran, trg... nije služio za odmor i relaksaciju, što bi trebala biti njegova osnovna i najvažnija namjena. Sredinom 19. stoljeća bilo je 11 zabilježenih parkova u staroj gradskoj jezgri, a danas je ostao samo Đardin. Grad je prepun kafića, restorana, barova. Smatram da postoje mjesta primjerenija održavanju koncerata, gdje se neće ugrožavati park niti narušavati uvjeti života stanovnika gradske jezgre. Osim što svojim posjetiteljima može pružiti neophodan kisik i zdraviji život, ovaj perivoj odražava još neke važne čimbenike života grada, koji nisu dovoljno istaknuti.

Đardin nam priča o povijesti Splita od 1806. godine do danas; o parkovnoj arhitekturi, o urbanističkim rješenjima i problemima grada, o pristupu prirodi i bioraznolikosti...

Jesu li Splićani dovoljno educirani o povijesti Đardina?

Povijest Đardina poznaje mali broj Splićana. Čak i oni koji žive blizu perivoja ne znaju njegovu povijest i vrijednost biljnih vrsta. Većina ljudi hodajući Zagrebačkom ulicom ne zna da prolaze pokraj drvoreda platana, a još manje njih zna da je taj drvored star više od 200 godina... Informativne ploče i oznake pokraj stabala educirale bi i zasigurno znatno promijenile odnos stanovnika prema ovim vrijednim zelenim površinama. Interaktivni identifikacijski znakovi, društvene mreže i on-line alati, mogu pridonijeti većoj posjećenosti, ali na primjeren način - imaju edukacijsku funkciju. Dobar su primjer i neke osnovne škole s područja Splita koje su u kurikulum uvrstile posjet Palači i Marjanu, za učenike su osigurana predavanja uz stručnog vodiča. Djeca bi trebala izaći iz škola s više znanja o povijesti Splita, naročito s aspekta urbanizma. Najčešći razlog  neprimjerenog odnosa prema vlastitoj baštini je neznanje.

Prvi javni perivoji u Splitu vezani su uz razdoblje francuske vladavine (1806.-1813.). Splitom tada upravlja maršal Marmont, koji nije samo cestama povezao dalmatinsku obalu i unutrašnjost, nego je izvršio velik utjecaj na uređenje parkova i zelenila u Splitu. Uveo je Ured za uljepšavanje Splita te je dao porušiti pojedina oštećena gradska utvrđenja. Između branika Cornaro i Contarini bila je nasuta CORTINA - obrambeni spojni zid između dvaju bedema. Godine 1808. Marmont daje porušiti cortinu i izravnati teren. Prva katastarska karta Splita iz 1831. nam potvrđuje da je prostor zadržao identične granice i površinu sve do danas: 92 x 62 m. Marmont daje oblikovati glavni gradski trg na području Prokurativa, ali isto tako oblikuje impresivne drvorede kojima spaja taj prostor s Đardinom. Dio platana je preživio do danas, najočuvaniji je drvored u Zagrebačkoj, ostavština Marmontovog 'Zelenog plana' realiziranog u samo 7 godina vladavine gradom. Između 1861.-1864. g. Đardin se ponovno preuređuje na poticaj gradonačelnika Bajamontija koji je odlučio obnoviti i urediti perivoj kao park-vježbalište. Budući da su se sve osnovne škole i gimnazija nalazile u tom dijelu grada, staze su bile predviđene za đake, ali i za građane. Spominju se sprave za vježbanje i rustične klupe. Ovaj trenutak splitske povijesti smatra se začetkom suvremenog sporta u Hrvatskoj. Namjena vježbališta uskoro se gubi, a perivoj – od tada nazivan Gradskim perivojem – doživljava bitne stilske promjene te sve do 1. svjetskog rata postaje omiljeno šetalište. Za vrijeme i nakon 1. svjetskog rata perivoj je zapušten, da bi se 1919. organizirala njegova obnova. Uvođenjem novih oblika javnoga gradskog prijevoza - trolejbusne pruge 1964., javlja se potreba za proširenjem prometnica, pa se sjeverna granica perivoja, Zagrebačka ulica, širi tako da se uklanja niski kameni zid perivoja. Pješački se promet kroz perivoj pojačava, a njegovo se značenje sve manje vrednuje, da bi postao ciljem izrazito radikalnih prijedloga (parkiralište, privremena tržnica). Prijedlog obnove iz 1983. nije proveden, tek se 2002. godine potpuno rekonstruira po projektu bečkog arhitekta Borisa Podrecce.

Kolika je umjetnička vrijednost Đardina ako ga promatramo samo kroz prizmu krajobrazne arhitekture?

Đardin je i kao takav izuzetno vrijedan. Naročito zbog činjenice da je zadržao istu funkciju i dimenzije kroz period od 200 godina. Kroz njega se može pratiti izmjena  umjetničkih stilova kroz desetljeća, način života stanovnika u koji se Đardin savršeno uklopio. Zanimljivo je da Marmontov glavni gradski perivoj na Prokurativama, iako predivno projektiran nikada nije zaživio. Remetio je ustaljeni put pučana prema gradskoj tržnici, što je izazivalo otvoreno negodovanje stanovništva Veloga Varoša pa se taj perivoj postupno transformira u gradski trg, a Đardin preuzima njegovu namjenu. Zahvaljujući maršalu Marmontu Split je bio među prvim gradovima u Europi koji ima javne parkove. Plan poznatog splitskog arhitekta i konzervatora Vicka Andrića, iz 1847. prikazuje na prostoru Đardina elipsasti drvored od po četiri reda stabala, mjestimično obrubljenih živicom. Zabilježeni su i ulazi u perivoj na sredini istočnoga i zapadnoga dijela u obliku okruglastih proširenja, također obrubljenih živicom. Bajamontijev projekt čitamo iz podataka bečkoga ratnog arhiva: postojeći elipsasti put nešto smanjenog opsega i obrubljen stablima. Pretpostavlja se da su tri reda stabala posječena kako bi se otvorio prostor za dvije trkaće staze kojima je hlad pružao samo jedan red stabala. Spomenuli smo već sprave za vježbanje i rustične klupe. Krajem 19. st. perivoj poprima izgled baroknog utjecaja - na središnjem dijelu tada se nalazio se manji drveni paviljon kojeg na samom početku 20. stoljeća zamjenjuje kamena fontana sa skulpturom putta na vrhu. Podatci i nacrti iz 1879., 1926. i 1989. pokazuju puno sličnosti u izgledu i rasporedu površina, što dokazuje očuvanje oblikovnih elemenata od kraja 19. st. sve do posljednje rekonstrukcije 2002. g. Danas najljepša splitska fontana izrađena je u klesarskoj radionici splitskoga kipara Pavla Bilinića, u kojoj su 1900. šegrtovali Ivan Meštrović i Toma Rosandić. Mramornu skulpturu putta, Bilinić je isklesao 1903. Iste godine, 3. srpnja, skulptura je postavljena na vrh fontane. Skicu za figuru napravila je Bilinićeva supruga Regina prema uzorku sa Svjetske izložbe u Parizu 1900. g. Godine 1907. uklanja se drvena ograda i postavlja niski kameni zid.

Oboreno je mnogo trulih stabala, zasađeno novo drveće i ukrasno grmlje: česmina, bagrem, kostelja, šimšir, ruže, grmušice razne, palme, postavljene su nove klupe, te pojedini dijelovi perivoja ograđeni postavljanjem bodljikave žice. Kako bi ubuduće općina imala vlastito ukrasno bilje, osniva se i rasadnik na Lovretu sa staklenikom. Početkom 20. stoljeća, teži se za dopadljivošću, estetika je u prvom planu, boravak u parku važan je dio dokolice - perivoj je više manje gospodska kategorija, sve je u stilu - gledaj i divi se. Između dva svjetska rata u Splitu je učestala sadnja egzota, poslije pod negativno konotiranim nazivom 'tropizam'. Iako gradski perivoji reprezentativnoga karaktera obično sadrže autohtone vrste, takva se promjena ovdje dogodila više spontano negoli planski. Nakon 2. svjetskog rata radovi u perivoju su minorni, uklanjaju se bambusi i trstika, sadi nešto parterne vegetacije - viprina te kanarski bršljan. Grad se širi, uslijed čega se intenzivira se pješački promet - park postaje najkraća spojnica sjevernih i južnih dijelova grada, a gradska uprava ne nalazi sredstava ni volje za uređenje perivoja. Preris perivoja iz plana 1968. g. s grupiranim stablima u kutovima potvrđuje pretpostavku sadnje stabala čempresa i alepskog bora. Nažalost, 'Prijedlog obnove Strossmayerovog perivoja' iz 1983. g. nikad nije proveden. Nisu bili planirani radikalni zahvati, išao je u korist zelenila, suženja pješačkih staza, isticao ekološku ulogu zelenila: '... da javno zelenilo omogući što pogodnije uvjete za boravak u već prilično zagađenoj urbanoj sredini. Dakle, Strossmayerov perivoj treba postati oaza mira, mjesto za odmor u gradu, 'tvornica' kisika i svježine... I da nije Đardina, sigurno bi uvjeti stanovanja u gradskoj jezgri bili još teži'. Projekt Borisa Podrecce unosi radikalne stilske izmjene, uklanja se velik broj stabala, proširuju staze, mramorne klupe ne zadovoljavaju potrebe posjetitelja za odmorom i opuštanjem.

Koje su najvrjednije biljne vrste perivoja? 

GINKGO BILOBA L. je jedinstveni primjerak na području Splita i regije, bez sumnje najvrjednije stablo Strossmayerovog perivoja i grada. Proglašen je raritetom i egzemplarom I. kategorije. U raritete III. kategorije uvrštena je tisa - TAXUS BACCATA L. jer su rijetke u zelenim površinama Primorja (Zaštićena je vrsta u RH). Raritet II. kategorije je JUGLANS NIGRA L. crni orah, vrlo rijedak na području Splita i PINUS BRU. Ogromni poljski brijest ULMUS, također je raritet jer se ove vrste više ne sade u perivojima Splita. Zbog svoje starosti impozantne visine i izgleda brijestovi su ocijenjeni kao izuzetna stabla parka. Navedeni brijestovi, a vjerojatno i borovi, kao i platane (PLATANUS ORIENTALIS L.) iz Zagrebačke ulice, sudeći po visini u robusnosti i planu grada i utvrda iz bečkog Ratnog arhiva iz 1868. godine, su najstarija parkovna stabla grada. Prve platane u Splitu su posađene još za vrijeme Marmonta, ne znamo točnu godinu sadnje drvoreda u Zagrebačkoj, ali izvjesno je da su stare oko 200 godina. Đardin pruža biljkama izuzetne uvjete rasta jer je položen na visokom nasipu zemlje. Osim toga, sigurno je da su ovdje prisutni i jaki podzemni tokovi, što najbolje potvrđuje impozantan rast platana u Zagrebačkoj ulici, koje su poznate kao hidrofilne vrste. Sve to upotpunjuju i povoljni klimatsku uvjeti te smještaj okolnih građevina - 'ograđen' je bedemima i visokim zgradama Zagrebačke ulice sa sjevera, što ga štiti od udara jakog vjetra.

Što treba napraviti da se Đardin primjereno zaštiti?

Provesti prijedlog iz GUP-a o proglašavanju Đardina Spomenikom parkovne arhitekture. Po mogućnosti zaštićenu zonu zaokružiti i zelenom površinom između Đardina i Palače te perivojem bedema Cornaro. Važan potez bi bio označavanje stabala i drvoreda, dodavanje edukacijskih, multimedijalnih i umjetničkih elemenata. Parkovi i perivoji danas postaju pokretači 'zelenog' turizma. Procjena dostupnosti zelenim površinama u Europskim gradovima, provedena kako bi se ostvario cilj '10 minuta hoda do parka', pokazala je da Split nažalost ima najniže tablične vrijednosti i po dostupnosti parkovima i po udjelu zelenih urbanih površina u ukupnoj gradskoj površini. Ono što se može napraviti odmah je zabraniti aktivnosti i manifestacije koje uzrokuju zagađenje i devastiranje perivoja. Zagađenje može biti buka, vibracije, svjetlosno zagađenje (postavljanje jakih reflektora, treperava svjetla...), zagrijavanje (spremanje hrane, postavljanje frižidera i sličnih uređaja i opreme koji emitiraju toplinu, prevelik broj ljudi na koncertima...), kemijsko zagađenje (klizališta)... - takvim djelovanjem pozitivan efekt parka se gubi, ugrožava se zdravlje ljudi, zaštićenih biljnih vrsta, staništa malih životinja, ptica i kukaca te same krajobrazne strukture. Đardin treba biti čuvan i tretiran s poštovanjem, onako kako i on pazi na nas.

EU projekt 'PROJEKT SOLAR – SUNČANI VAROŠ SRETNIH STANOVNIKA revitalizacija prostora i uspostava društveno kulturnog centra u kontaktnoj zoni povijesne jezgre grada Splita' (UP.04.2.1.07.0150), čiji je nositelj umjetnička organizacija IKS Festival uz partnere Grad Split, Udrugu stanovnika povijesne jezgre grada Splita GET i Splitsko-dalmatinsko društvo za celijakiju, financiran je bespovratnim sredstvima u iznosu od 1.816.076,50 kuna (15% iz Državnog proračuna Republike Hrvatske i 85% iz Europskog socijalnog fonda) u sklopu operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.