PRONAŠLI SMO ČOVJEKA 'Istina je, zaskočili su me migranti i uz prijetnju pištolja natjerali da ih satima vodim kroz šumu'

PRONAŠLI SMO ČOVJEKA 'Istina je, zaskočili su me migranti i uz prijetnju pištolja natjerali da ih satima vodim kroz šumu'

Nakon što je policija demantirala informaciju o incidentu na granici Hrvatske i BiH, uputili smo se prema Aržanu...

'Danas su prijatelju migranti oteli dida koji živi kraj Aržana na granici. Šest sati su ga četvorica tirala da ih vodi do određene lokacije, imali su pištolj sa sobom i jedan od njih je govorio bosanski. Izaša bi imenom i prezimenom, ljut je ka pas, prijavljeno je sve policiji, ovi se prave mutavi.'

Ovu sam poruku dobio u nedjelju iza 21 sat. Odmah sam nazvao tog momka kojemu su navodno oteli djeda i dogovorio kavu u 10 sati ujutro u splitskom kafiću. Odmah u 8 smo nazvali policiju, a glasnogovornica je rekla da nije bilo takve prijave. Kako je informacija o incidentu na granici došla i do gradskog vijećnika Martina Pauka, a on je objavio na Facebooku, u eteru se također čula informacija od PU splitsko-dalmatinske kako se ništa takvo nije dogodilo.

Sjeo sam na piće s Robertom Lučićem, prepričao mi je detaljnije slučaj otmice. Ukratko: maskirani migranti među kojima je jedan bio s pištoljem su na granici natjerali njegovog 77-godišnjeg djeda Marijana Babića da ih vodi kroz šumu par sati, zbog čega je doživio šok i zadobio ogrebotine.

- Možeš izaći s našim imenima i prezimenima, kao i s mojom izjavom - rekao mi je 31-godišnji Lučić.

'Priče o migrantima često budu iz druge ili treće ruke, a ja želim iz prve. Ajmo s autom do Aržana, do tvog dide, neka mi on to sve ispriča', predložio sam mu.

- Neće ti on govoriti 100 posto, mogu ga jedino ja nazvati i snimiti pa da čuješ - odgovorio mi je Lučić.

'Dobro, otići ću ja sam, a ti mi samo osiguraj u didovom mjestu kojeg mlađeg prijatelja koji će me uputiti', rekao sam mu, na što je unuk pristao.

Pred Aržanom sam stao pročitati Robertovu poruku. Glasila je ovako: 'Aržano, naglasak na zaseok Podjaram, pa malo pronjuškaj. Zva sam ljude, ka po đavlu nikoga od mladih. Al nać ćeš nekoga sigurno'.

Dakle, policija demantira, unuk ne može nagovoriti djeda, a sad ne može ni osigurati nekog prijatelja da mi pomogne u prikupljanju informacija. Prevedeno: u 13.40 sati nemam - ništa.

Došao sam do Aržana, zaustavio se kod prve dvojice mlađih momaka na koje sam naišao, predstavio se i ispričao zašto sam u njihovom kraju. Znali su o čemu se radi, poznavali su Marijana Babića, a o migrantima su mi rekli:

- Ma ima ih dosta, doduše sada nešto manje jer su pojačane policijske ophodnje. Pa ja sam 'pao' prevozeći ih, dobio sam godinu zatvora - rekao nam je Ante, jedan od dvojice momaka.

Dodao je da je sada to 'opasan posao' jer ima dosta više policije, a i ne znaš ni kakvi su migranti.

- U kombiju sam ih prevozio njih 32, a kada su nas priveli kod 16-orice su pronašli bodeže sakrivene u opasačima. Oni ne plaćaju unaprijed, samo za gorivo - dodao je.



Uglavnom, taj iskreni dvojac me odveo do kuće Marijana Babića. Ona je udaljena svega kilometar od mjesta gdje smo ih sreli, ali kako je 1. ožujka zatvoren granični prijelaz Vinica, trebali smo se do Babićeve kuće voziti dobrih dvadesetak minuta. 

- Mještanima je to ogroman problem, umjesto da za par minuta dođu po lijekove i hranu u Aržano, gube po pola sata kružeći do idućeg graničnog prijelaza. Ne zna se kada će ga otvoriti - upozorio je na glavni problem ove mikro lokacije.


Pokucali smo na vrata kuće, otvorio nam je Marijan Babić. Rekli smo mu zbog čega smo došli, pozvali se na njegova unuka, a on nam je spremno ispričao što se dogodilo jučer nakon ručka oko 14 sati:

- Istina je, skočili su preda me s pištoljem. 'U šumu', kazali su mi. Rekli su da su migranti. Išao sam ih odvesti preko vodovoda, ali su mi naredili da ih vodim kroz šumu. Trebao sam ih odvesti do Vukića stina. Bila su dvojica, maskirani su bili, ovaj što je govorio bosanski je imao pištolj. Taj je bio bez brade, dok je drugi bio bradat, radi se o mlađim ljudima. Inzistirali su da ih vodim kroz šumu, a to je meni bilo teško, izgrebao sam se cijeli.

Marijan Babić nam je ispričao da je oko 6 sati trajala ta agonija. Po vrućini, bez kapi vode...

- Vratio sam se u 20.15 sati. Da nije bilo drinjaka, dehidrirao bih. Jedva sam se vratio kući, toliko sam bio smantan da nisam znao gdje ići. Sve je zaraslo iz vremena kada sam prije tu šetao, 50 godina nisam tu prošao. Na jednom mjestu bih pao da se nisam uhvatio za granu.

U jednom trenutku su mu rekli da ide nazad, a na mjestu gdje ih je doveo je bilo još ljudi. Komunicirali su putem mobitela s nekim na stranom jeziku ('Ne znam je li to arapski'). Pitali smo ga za policiju, koja nam je rekla da nije prijavljen slučaj.

- Ma ja im se ne bih javljao, ali već sinoć ih je nazvao moj rođak kada me vidio, a jutros su bili ovdje. I hrvatska i bosanska policija - rekao nam je Babić.

Zamolio nas je da ga ne fotografiramo, ali nam je dopustio da snimimo njegove izgrebane ruke. 

Na kraju kažimo da nam je priznao da je doživio šok, ali danas je s nama skroz pribrano razgovarao, čak je naglasio da ga otimači cijelim putem nisu ni u jednom trenutku taknuli, koračao je ispred njih.


Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(73987, "");
Pregledaj komentare