RADIMIR ČAČIĆ: Vratite Martinu Dalić!

RADIMIR ČAČIĆ: Vratite Martinu Dalić!

'U ratnom stanju nema reakcija s odgodom'

Jutarnji list donosi razgovor s višim ministrom gospodarstva i potpredsjednikom Vlade, danas je župan Varaždinske županije Radimirom Čačićem. Među ostali, Čačić poručuje da bi prvi potez kojeg bi trebala napraviti Vlada za ublažavanje krize i očuvanje gospodarstva, trebao biti 'Vratiti Martinu Dalić'.

- Svako ratno stanje traži sposobnost odlučivanja. U ratnom stanju nema reakcija s odgodom. Ova Vlada ni dosad nije pokazala snagu ni sposobnost o bilo čemu odlučivati. Izuzev Martine Dalić u Agrokoru. Uvijek sam jasno govorio: da nije bio Martine Dalić, imali bismo desetke tisuća ljudi na cesti. Je li ona ili nije do kraja poštivala sve uzuse, ako je bilo što kriva, neka odgovara. Ali bit je da je netko donio odluke. Plenković to ne zna. Ne znam ja ni pjevati, pa što onda, kakve to ima veze. Ne pjevam.

Nisam u stanju raditi ni u diplomatskoj službi, nije to moj habitus pa se ni ne pokušavam time baviti. Plenković je vrlo dobar premijer za dobra vremena. Ministar financija je, pak, po definiciji čovjek koji se teško nosi s kriznim vremenima, ima računovodstveni mozak. Takav je čovjek, tako postupa i rezultati su mu dosad dobri. U mirna vremena. A za stvarnu situaciju gdje treba odluku donijeti odmah, mi na žalost, nemamo u sektoru gospodarstva osobu s dovoljno ovlasti, autoriteta ni snage da te odluke nametne.

Ministar nije za to, a njegov šef nema znanja. E, tu bi do izražaja trebao doći potpredsjednik za gospodarstvo, kojega mi uopće ni nemamo. Vlada koja nema potpredsjednika za gospodarstvo... što tome možete dodati? Imamo potpredsjednika za vojsku, a ne za gospodarstvo. Imamo čovjeka, Štromara, zato da se tako naziva, potpredsjednikom, ali nitko ni ne zna čega je on potpredsjednik. Koordinacija gospodarskih resora strašno je zahtjevna zadaća. Znam, jer sam to radio. I znam da prvo moramo imati jasno definiranu osobu zaduženu za gospodarske resore. Od ovih ljudi to nije nitko. Vratite Martinu Dalić. Ozbiljno kažem.

Što bi ta osoba, tko god bila, u ovom trenutku trebala napraviti? Što biste vi napravili?

- Donijeti šest jednostavnih odluka. Odmah.

1. Bez ikakvog razgovora, svima kojima je Vlada zabranila rad, od portira do direktora, svima – bez jadnih ciganskih štosova o 201 kuni poreznog duga, imaju pravo sljedeća tri mjeseca na minimalac sa svim pravima iz radnog odnosa. Sve plaća država jer ih je ona zatvorila. Zdrava pamet bi rekla da to nije samo minimalac, ali pustimo sad to.

2. Svi koji to zatraže, svi – ne ulazeći u to jesu li ili nisu oštećeni – oslobođeni su svih poreza i doprinosa na svim razinama, državnoj, regionalnoj i lokalnoj. To se regulira zakonom koji odmah stupa na snagu. Neki neće to zatražiti. Jer to nije bespovratno, kao prva mjera. Nakon tri mjeseca, šest ili koliko već, jer ne znamo s čime se suočavamo, napravit će se analitika smanjenja ukupnog prihoda u odnosu na 2019. godinu, proporcionalni dio prema padu ukupnog prihoda će se otpisati, a ostatak vraćati beskamatno tijekom pet godina, s godinom dana grace perioda.

Netko će uzeti, netko ne, ali svatko zna da je potpuno zaštićen. Da mu netko drži leđa. Samo je pitanje osjećaja. Sto puta sam rekao i sto prvi ću put: nije najvažnije jesu li vremena loša, pitanje je znaš li pravila igre. Tko god je bio u gospodarstvu, duboko je svjestan činjenice, da se svi gospodarstvenici prilagođavaju pravilima igre kad ih znaju. A, ovako, kad se iz dana u dan mijenja... “Mi ćemo vama odgoditi, pa ćemo dalje vidjeti.” Pa ćemo dalje vidjeti? Nemamo mi što gledati, trebamo znati jasna pravila igre. Znam što me čeka i tome se prilagođavam.

3. Robne rezerve, bez bilo kakve ograde, preuzimaju sve poljoprivredne proizvode koji su ostali. Međimurci su, recimo, prošli tjedan prodali sav krumpir sa zaliha, neki se proizvodi u ovo vrijeme uopće ne prodaju. Neki će nestati sa zaliha, drugi doći u problem. Klaonice s farmama teladi za milanski rez (za vrhunsko meso, op. a.) u ogromnom su problemu, primjerice.

Poljoprivreda je širok pojam za reći “poljoprivreda je ugrožena”. Je i nije. Nešto sad ide fenomenalno, drugo ne. Zato robne rezerve trebaju preuzeti svu proizvodnju koja ovog trenutka nema tržište za otkup. Svu. Držiš sustav u pogonu i ljude održavaš na životu.

4. Država na tri mjeseca vrši otkup potraživanja svih banaka od svih privrednih subjekata. Dakle, sljedeća tri mjeseca ni jedan subjekt nikome ne treba platiti ništa. Najveća investicijska priča Hrvatske je turizam s gotovo 20% udjela u BDP-u. I ljudi u turizmu i drugi su uložili, zadužili se... Sve rate kredita država preuzima od banaka, a kasnije će ih ili otpisati ili dogovoriti uvjete povrata.

5. Kreditne linije za sve koji zatraže za održavanje poslovanja do razine mase plaća na godišnjoj razini, osiguravaju se s državnim kolateralom. Poduzetnik da sve što ima, banka mu to ne prizna. Što je problem s bankama? Uvijek daju novac kad ti ne treba, nikad kad ti treba. Ovo su takve situacije, službe bankovnog rizika ne dozvoljavaju dati novac.

Zbog međunarodnih bankarskih standarda u EU. Gospodarstvo, slabo kakvo je, malo se oporavilo i sad je ponovno ranjeno. Država mu treba držati leđa. Svi koji za likvidnost traže sredstva do mase plaća u sljedećoj godini, to automatizmom dobivaju uz kolateral države. NBH mora promijeniti svoj okvir. 

6. Na prvi pogled politička demagogija, koja je ovdje nužna. Smanjivanje svim državnim službenicima, osim za direktno izložene, plaću za 20 posto. A ne ova jadna demagogija “mi se odričemo plaće”. Koga briga kaj ste se vi odrekli, lijepo za čuti, ali to u konačnici ništa ne znači. Ali kad cijela država skine svom javnom sektoru, izuzev direktno ugroženima poput zdravstva, policije i specifičnih djelatnosti. Možemo očekivati 400.000 ljudi na udaru krize... To je ogromna brojka o kojoj moramo voditi računa. Već smo trebali sve to odraditi.

Što ako se ovih šest ne mjera ne donese?

- Preživjet ćemo, ali ćemo se oporavljati deset godina, kao i nakon krize 2008. Vratiti ćemo se i dublje od 2008. Obnavljat ćemo ranjeno gospodarstvo i čuditi se što opet imamo samo turizam. Hoteli kad propadnu i dalje su hoteli. Ali kad se sustavi, dodana vrijednost stvarana na drugi način – kad imate razvoj, marketing, brendiranja... - kad ti sustavi odu u stečaj... To je bio problem privatizacije, nije samo pljačka bila problem. Već izgrađeni sustav dodane vrijednosti, pretvorili smo u vrijednost zemljišta, kazao je, među ostalim za Jutarnji list, Radimir Čačić.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(61902, "");
Pregledaj komentare
29