Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Razgovarali smo s članom akademske zajednice koji je fakultet zamijenio privatnom tvrtkom: 'Svi su se iznenadili!'
Promo Piše: Sponzorirani sadržaj

Razgovarali smo s članom akademske zajednice koji je fakultet zamijenio privatnom tvrtkom: 'Svi su se iznenadili!'

Postao je novi član Uprave Spegre

Dr. sc. Ante Buzov, poslijedoktorand Fakulteta građevinarstva arhitekture i geodezije u Splitu, donio je - moglo bi se reći - neuobičajenu životnu odluku (barem za naše prostore) odlučivši javni sektor zamijeniti privatnim. Prihvatio je, naime, poslovnu ponudu tvrtke Spegra te postao članom Uprave i dio njihovog respektabilnog tima. Ponukani tim 'nesvakidašnjim' potezom, odlučili smo porazgovarati s njim.

Ante Buzov rođen je u Splitu,  živi u Kaštelima gdje je ujedno i završio osnovnu školu. Pohađao je srednju Graditeljsko-geodetsku tehničku školu, a potom i Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Diplomirao je na području Zidanih konstrukcija što ga je obilježilo u nastavku njegovog školovanja (poslijediplomski tj. doktorski studij) te je 2019. godine doktorirao s temom 'Utjecaj nekih parametara na ponašanje i graničnu nosivost višedijelnih kamenih stupova pri statičkom opterećenju i potresu'.

Vi ste jedan od onih ljudi koji su od djetinjstva znali čime se žele baviti?

- Da, iako zvuči kao floskula, možemo tako reći sada kada pogledam unatrag. Budući da živim 'na selu', od ranog sam djetinjstva bio uključen u sve vrste aktivnosti, tj. radova koji su bili uobičajeni. To je obuhvaćalo pomaganje roditeljima u svemu pa tako i u građevini. U srednjoj (građevinskoj) školi mi je išlo odlično jer mi je građevina draga i cijeli sam život usput razvijao i hobije koji su također bili na neki način vezani uz građevinu tj. uz kreaciju. Uvidjevši moje sklonosti i afinitet prema 'lijepom', nastavnica u srednjoj školi usmjeravala me je da upišem studij arhitekture, ali je ipak u meni, kada je za to došlo vrijeme, prevladala inženjerska strana te sam upisao studij građevinarstva. Tu sam upoznao brojne dobre ljude i stekao mnoga prijateljstva, ali i - što je najbitnije svoju buduću suprugu.

Kako je došlo do Vašeg angažmana na fakultetu?

- Na završetku studija odabrao sam za diplomski rad temu iz predmeta Zidane konstrukcije, budući da me to najviše privlačilo. U tom trenutku, zadnja mi je misao bila da bih mogao ostati predavati na fakultetu, ali Božja providnost je bila da me profesor Jure Radnić, šef Katedre za betonske konstrukcije i mostove, po završetku studija pozvao da, zajedno s kolegicom iz generacije, ostanem raditi na fakultetu. Prihvatili smo poziv i postali dio navedene katedre. Uključen sam od samog početka u sve aspekte rada katedre te bih naglasio kako sam sukladno, da se tako izrazim, politici katedre tj. šefa katedre prof. Jure Radnića, bio involviran u nastavni, znanstveni i stručni rad. U nastavi sam sudjelovao u gotovo svim predmetima katedre i stručnom radu. Kao suradnik projektanta radio sam na izradi brojnih projekata, studija i ekspertiza. Zajedno s kolegama,  sudjelovao sam i u istraživanjima te objavi znanstvenih članaka. Kao produkt znanstvenog rada izašao je i doktorat koji sam obranio u ožujku 2019. na FGAG-u u Splitu.

Napisali ste doktorat po 'Skandinavskom modelu', što to konkretno znači? 

- Model doktorata nazvan 'Skandinavski model', za razliku od tradicionalnog oblika, najjednostavnije rečeno predstavlja skup više znanstvenih članaka, koji se, naravno, bave istom tematikom te uz dodatak zajedničkog uvoda i zaključka čine jednu cjelinu. Radovi trebaju biti objavljeni u najeminentnijim svjetskim bibliografskim bazama što im daje potvrdu autentičnosti i vrijednosti - budući da svaki članak u postupku objave prolazi temeljite recenzije eminentnih svjetskih stručnjaka iz tog područja. Sam proces objave rada je dugotrajan i traži maksimalnu suradnju i posvećenost, ali naposljetku daje opipljiv i prepoznat rezultat u vidu objave rada u svjetski priznatim časopisima. Navedeno je, po mom mišljenju, teže ostvarivo, prvenstveno zbog vremenskog limita, budući da izrada i objava svakog pojedinog rada tj. članka uzima dosta vremena, ali se ovim tipom doktorata brže postižu rezultati tj. osposobljava mladog znanstvenika za njegov budući rad.

Kako ste doživjeli podučavanje studenata?

- Podučavanje je nešto za što ne možete proći nikakav tečaj ili edukaciju, ne postoji škola za to kao što ni za brak ne postoji škola, ali krenete, rastete i razvijate se u zajedničkoj suradnji. To je za mene jedno predivno iskustvo i mislim da će mi iskreno malo i nedostajati. Rad sa studentima uvuče vam se pod kožu i htjeli vi to ili ne postane vam i posao i hobi, i obveza i zabava. Zbog toga mi nije bilo jednostavno donijeti ovu odluku, ali kako se radilo o specifičnoj ponudi i specifičnoj tvrtki, ipak sam prevagnuo.

Što je bilo toliko specifično u Spegrinoj ponudi? 

- Specifično je to što me gospodin Berislav Borovina, čovjek kojeg iznimno cijenim i poštujem, koji je tvrtku Spegra osnovao i izgradio od temelja, pozvao na razgovor i ponudio zaista nesvakidašnju ponudu. Sve se odvilo kada sam bio u završnoj fazi organizacije skupa na fakultetu 'Zajednički temelji' te budući da sam tražio partnere iz gospodarstva za sponzore i donatore, a Spegra je, kao i uvijek, bila jedan od donatora skupa, mislio sam da me poziva na razgovor vezano za skup, ali se na kraju ispostavilo drugačije. Gospodin Borovina mi je ponudio mjesto u Upravi tvrtke Spegra, iskazavši mi potpuno povjerenje. 

Spegra je tvrtka koju sam uvijek doživljavao kao pozitivan primjer iz gospodarskog sektora, a u svom se radu bave upravo radovima koji su meni izrazito zanimljivi, štoviše upravo u tom smjeru se i kretao moj razvoj u znanstvenom radu. Mišljenja sam kako su u Hrvatskoj, a i šire, najbolji u svom području - što je i vidljivo kroz brojna priznanja i odlikovanja koja su kroz godine stjecali. Kao nastavno osoblje, u Spegri smo uvijek imali primjer lijepe priče. Od njih smo mogli učiti, primjenjivati njihove konkretne projekte kao realni primjer u nastavi, njihove detalje, rješenja, slike s gradilišta… Oni su nam izlazili ususret u brojnim organizacijama terenske nastave, gdje su studenti imali mogućnost upoznavanja i uvida u suvremene tehnologije izvedbe, materijale i rješenja pojedinih problema - sve ono što ih sutra očekuje u njihovom radu. 

Koliko je važna povezanost znanstvene zajednice i gospodarstvenika?

- Potreba povezanosti znanstvene zajednice i gospodarstvenika je po meni neupitna. Jedno bez drugoga ne ide, barem ne dugoročno. Povezivanje i suradnja su neophodni i samoj znanstvenoj zajednici i ljudima iz prakse, a upravo to i jest poticano od strane svih razvijenih zemalja jer je preduvjet inovacija i razvoja, kako struke tako i društva u cjelini. Hvalevrijedno je što to gospodin Borovina prepoznaje. Zbog svega navedenog i činjenice da sam u njemu vidio osobu koja pristupa bez fige u džepu, iskreno i otvoreno, odlučio sam se na ovaj iskorak. 

Kakvi su vaši prvi dojmovi o Spegri?

- Da se ponovno referiram - kao i u braku, na početku sve je super i ružičasto, ha, ha. Šalu na stranu, jako su me lijepo primili u Spegri i imam samo riječi hvale. Od gospodina direktora i njegove obitelji, preko kolega u Upravi, do svih ostalih u tvrtki, jako su me lijepo primili. Vidim kako je ovo jedna kvalitetna sredina, temeljena na izvrsnosti, a ponavljam kako smatram da je to osnovni preduvjet kako bi nešto funkcioniralo. Spegra to i dokazuje!

Posvećenost izvrsnosti odlikuje vrhunske gospodarstvenike, jer da bi mogli funkcionirati - moraju imati dobro ustrojen aparat. Naravno, u građevinarstvu imamo periode lijepih i manje lijepih dana, odnosno perioda s više investicija tj. posla i manje, ali Spegra je uvijek rasla i jačala, neovisno o periodu, konstantno jačajući brend i status.

Kako vidite budućnost Spegre? 

- Budući da sam tek prešao u tvrtku, teško mi je dati konkretan odgovor na to pitanje. Usudio bih se reći kako budućnost Spegre vidim u kontinuitetu dosadašnjeg rasta i održavanju stabilnosti tvrtke. Naravno, uz nastavak implementacije svih postojećih postavki gospodina Borovine i njegovih suradnika te konstantan razvoj i praćenje suvremenih trendova, što je bila i dosadašnja uzanca ove tvrtke. U znanstvenom radu sam se bavio i eksperimentalnim istraživanjima i moja strast je bila upravo ovo čime se bavi tvrtka Spegra. Zidane konstrukcije, pogotovo sanacija, rekonstrukcija i obnavljanje povijesnih objekata - očuvanje vrijedne baštine koju smo naslijedili od predaka te osiguranje njene stabilnosti i prenošenja na sljedeće generacije ono je što me posebno zanima i ispunjava. U ovo kratko vrijeme, nakon prelaska u tvrtku, a i u dosadašnjim obilascima gradilišta tvrtke Spegra u sklopu nastave, dobio sam uvid u toliko toga zanimljivoga. Kada vidim ovu referentnu listu i fotogaleriju radova Spegre, to mi je, jednostavnim rječnikom rečeno, kao da dijete dovedete u tvornicu čokolade! Ha, ha. Za dio ovog mog afiniteta tj. ljubavi prema zidanim konstrukcijama, sanaciji i obnovi, osim mentora prof. Radnića, zaslužan je i prof. Boris Trogrlić koji mi je prvo predavao predmet Zidane konstrukcije na fakultetu, zatim bio mentor na diplomskom radu, te u konačnici s kim sam i sam držao navedeni predmet. On me uveo u ovaj svijet i nesebično dijelio svoje znanje i iskustva u svakoj prilici. 

Koliko Vam je obitelj pomogla u odluci da fakultet zamijenite Spegrom?

- Obitelj mi je na prvom mjestu. Vjera, obitelj i domovina. Vrijednosti koje su mi utkali moji roditelji, kojima se nikada neću moći dovoljno odužiti i uzvratiti za sve što su mi pružili i kako su me usmjerili, ljudi koji s malo znaju napraviti mnogo! Obitelj mi je, naravno, bila ključna pri donošenju odluke. U braku sam sa suprugom Tomislavom i imamo troje djece. Supruga je iste struke, upoznali smo se na studiju. Ona mi je u svemu podrška; u svakom mom poslu i hobiju, u svakom izgubljenom i ne-izgubljenom vremenu. Naravno, sve smo zajedno 'pretresli' i komunicirali, ali kako smo sličnih razmišljanja brzo smo se usuglasili, stoga sam odluku mogao donijeti lakše.

Kakva je bila reakcija okoline na odlazak iz javnog u privatni sektor?

- Kolege s fakulteta su bile, naravno, iznenađene. Kako sam s kolegama imao jako dobar odnos i izvrsnu suradnju, koja je bila i izvan radnih zadataka i obveza, navedeno ih je jako iznenadilo. Naravno, ne mislim s njima prekinuti suradnju, već doprinijeti povezivanju i suradnji fakulteta i gospodarstva, te biti uključen i u dio nastave koji se dotiče područja kojim se tvrtka Spegra bavi. Što se tiče reakcije ostalih, iako je ovo još svježe i većini nepoznato, reakcije su različite, ali me većinom podržavaju u odluci budući da znaju kako ne bih ništa takvo poduzeo a da to nisam dobro odvagnuo. Možda to široj javnosti i nije poznato, ali i u radu na fakultetu ne možeš imati neku sigurnost, a pogotovo očekivati kako ćeš imati siguran posao, a ne raditi ništa. Štoviše, u dosadašnjem radu na fakultetu cijelo vrijeme sam bio zaposlen 'na određeno vrijeme' i konstantno treba zadovoljavati određene uvjete usporedno obavljajući tekuće obveze u nastavi. To najbolje znaju svi mladi suradnici na fakultetima i oni će najbolje razumjeti o čemu govorim, a posebice kolege s FGAG-a čiji sam ujedno i bio predstavnik. S druge strane, privatna tvrtka je, u očima većine, nesigurna pozicija. Ipak, mislim da Spegra nije uobičajena tvrtka i da za njih ne vrijede uvriježene fame o privatnom sektoru. Mislim da su renomirani dio tržišta i tvrtka koja se dokazala kroz brojne reference tako da sam tu vidio izazov i priliku za razvoj te doprinos vlastitim znanjem.

Na kraju bih iskoristio priliku te zahvalio svim kolegama s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu na dosadašnjoj suradnji, a posebice kolegama s Katedre za Betonske konstrukcije i mostovi čiji član namjeravam ostati, barem kao 'vanjski'. Da parafraziram prof. Borisa Trogrlića: 'Jednom asistent - uvijek asistent'. Kolegama u tvrtki Spegra želim zahvaliti na srdačnoj dobrodošlici i poželjeti nam uspješan zajednički rast i razvoj.

Vaša reakcija na temu