RAZGOVARALI SMO S HRVATICOM KOJA JE PREBOLJELA KORONAVIRUS: 'Pomislila sam da ću umrijeti, ni plakati nisam mogla!'

Razgovor s poznanicom koja je preboljela koronavirus i trenutno se nalazi u izolaciji u Udinama napravili smo uz uvjet anonimnosti. Njeni doma, naime, još ne znaju razmjere onoga što je proživjela...

- Pristala sam na ovaj razgovor najviše zbog toga što vidim na Facebooku da neki ljudi u Hrvatskoj ne shvaćaju ozbiljno ovu bolest koja je zapravo jako teška - rekla nam je uvodno sugovornica pa potanko ispričala što joj se dogodilo:

- Ja spadam u rizičnu skupinu, bolujem od autoimune bolesti, gdje mi vlastiti organizam jede antitijela. Dakle, imuniteta nemam, što znači da me bolest hvata lakše nego druge. Dovoljno da netko kihne pored mene pa da nešto pokupim, a s obzirom na posao kojim se bavim, stalno sam u kontaktu s ljudima i teško mi je definirati kako sam se zarazila koronavirusom.

Njen posao ima veze s ugostiteljstvom.

- Radila sam u Parmi, gradu koji je drugi po ugroženosti u Italiji. Radi se o velikoj firmi, ono što je Hilton za hotele, to je moja tvrtka za opremu ugostiteljskih objekata u Italiji. Moj zadatak je obučavati direktore i personal, što znači da sam stalno u kontaktu s ljudima. Velika smo firma, ogromna je cirkulacija ljudi. U ovom poslu se nekad radi 14 ili 16 sati dnevno i naravno da je zdravlje na zadnjem mjestu.

Njeni problemi su počeli sredinom siječnja.

- Tog dana sam imala temperaturu 37,5, ali uz osjećaj kao da imam 40. Uhvatio me kašalj, smetalo me grlo i osjećala sam groznu bol u mišićima. No, sutradan sam, što je bila greška, opet otišla raditi. Bila sam na poslu šest dana, a onda sam jednostavno - pala. Mišići su mi otkazali. S obzirom da sam ovdje sama, odlučila sam preležati taj dan u hotelu u kojemu sam živjela u Parmi. Temperatura mi je stalno varirala, znala sam imati 37 pa 35, a onda za 15 minuta 39. Bilo mi je grozno. I sutradan sam otišla na hitnu pomoć.

Tamo ništa nije davalo naslutiti koliko je teško bolesna...

- Ja sam na hitnoj čekala četiri sata, gdje sam mogla zaraziti pola čekaonice. Izvadili su mi krv, nakon čega sam još sat i pol čekala rezultat, da bi mi na kraju rekli da imam gripu i bronhitis, te mi dali dvije kutije antibiotika. Kada su u mojoj firmi doznali što se dešava, poslali su me u Udine, moje stalno talijansko prebivalište, tako da nisam blizu ostalih zaposlenika, iako nisu točno znali što mi je.

Naša sugovornica je proživljavala jako teške trenutke...

- Bilo je pregadno. Imala sam temperaturu punih 25 dana. Mislila sam na trenutke da ću umrijeti, a kakav je to osjećaj može znati samo onaj tko je prošao ovaj teži oblik.

Zamolili smo je da nam još jednom ponovi prve simptome...

- Suhi kašalj i grlobolja bez ikakve upale grla, da bi nakon dva dana temperatura skočila na 39 i to je trajalo tjednima. Samo Bog zna kakve sam bolove imala, najradije bi bila plakala, a niti to nisam mogla. Tu je i ogromna bol u plućima, problem s disanjem, kratak je dah. Na trenutke vam se čini kao da vas je netko nožem sasjekao po plućima.

Po dolasku u Udine se javila svom liječniku.

- Doktor opće prakse me vidio, ustao sa stolice i makao se tri metra od mene. Nije mi htio prići bliže, niti da me pregleda. Rekao mi je da me moli da budem dva tjedna kod kuće. Ionako mi ne može pomoći, a vrijeme će učiniti svoje. Taj drugi put na hitnoj me nisu htjeli primiti jer sam rizična skupina i smatraju da me vjerojatno ne bi spasili. Ako primijete bilo kakve simptome, ne možete ući na hitnu. Ili se morate javiti liječniku opće prakse ili nazvati zeleni telefon, gdje oni odluče jeste li vi prioritet da dođu po vas s posebnim vozilima i u specijalnim uniformama. Odlučuju hoćete li biti hospitalizirani ili ostajete kod kuće i čekate da prođe. Došlo je vrijeme kada se bira koga će liječiti. Obrazloženje je da imaju manjak kreveta, a mi s autoimunom bolesti ili stariji ljudi koji također imaju problema sa zdravljem, jednostavno nismo u prvoj skupini onih koje žele primiti. S doktorom možeš komunicirati mailom.

Zanimalo nas je kako se onda liječila...

- Nema lijeka. Stojiš sam u kućnoj izolaciji i čekaš što ti Bog da. Radiš sve ono što i inače kad imaš virozu, pokušavaš smanjiti temperaturu i jačati organizam.

Na današnji dan je ona - izliječena.

- Danas sam osmi dan bez temperature, a ovo mi je 16-i dan u izolaciji. Situacija u Italiji je takva da je zatvorio i zadnji lokal, rade samo apoteke i dućani, a na ulici se ne smijete zadržavati duže od 20 minuta jer vas čeka kazna od 206 eura ili tri dana zatvora. Ne smijemo napuštati općine, gradove. Udine su trenutno mrtav grad, sve je zatvoreno. Policija i vojska su po cestama.

Za kraj je poručila:

- Sad sam dobro, ali savjetujem da ozbiljno shvatite situaciju, nije šala. Velik je problem što osobe jačeg imuniteta imaju samo kašalj ili grlobolju i ne pomisle na virus, što je loše, jer su kliconoše, a to ne znaju. Zaštititi se možete maskama, ali njih ovdje nema već mjesec dana za kupiti.