REPORTAŽA IZ COVID BOLNICE: ' Voljeli bismo da se heroji s prve crte pamte po onome dobrome što su napravili u borbi s koronavirusom'

REPORTAŽA IZ COVID BOLNICE: ' Voljeli bismo da se heroji s prve crte pamte po onome dobrome što su napravili u borbi s koronavirusom'

'Plakao sam... Došao sam odmah u bolnicu, bio je to udarac kakav mislim da nisam nikad osjetio', kaže nam prof. dr. Vuković

Oko 160 sestara i 60 liječnika splitskog KBC-a, zajedno s tehničarima i pomoćnim osobljem privelo je borbu s koronavirusom kraju. U ovom valu jer nitko ne zna što će biti najesen, ali sada se ipak što se virusa tiče lakše diše. Kraj bolnice je mirno, nema više bjesomučnih dolazaka hitne pomoći i prijema Covid bolesnika, sva su upozorenja o opasnosti i dalje na vratima 'stacionara' i dijela gdje su ambulante. Još koji dan, a onda se vraća u 'život' za sve pacijente.

Dan prije početka seobe posjetili smo medicinske djelatnike u Covid bolnici. Upravo u dijelu koji će ostati i dalje u funkciji koronavirusa. Istočnom. U smjeni smo zatekli četiri medicinske sestre, redom Anja Milun, Željka Knezović, Petrana Milovac, Marija Mlikota koje su u kratkoj pauzi podijelili s nama iskustva. 

- U prvoj turi dolazaka oboljelih od koronavirusa bile smo doma četiri dana. 23 dana uopće nismo bili kući - kaže nam Petrana.

Dopunjuju jedna drugu opisima dana i noći, groznih sati u odijelu kojega su znali u početku nositi i šest sati.

-  Prestrašno je što si odvojen od obitelji, komuniciraš video pozivom, izložen si smrtonosnom virusu, a istovremeno moraš zaštititi sebe i učiniti sve za pacijenta - kaže Anja.

Pričaju da im je sada tek nešto lakše što se tiče obima posla. Upitali smo ih kako su se osjećali kada bi čuli da im je kolegica ili kolega obolio, tim više jer su se diljem svijeta vrtjele strašne slike umiranja medicinskih djelatnika.

- Ne bismo pomislile na sebe, nema mjesta takvom strahu, ali grozno nam je bilo  da osobe koje viđamo bježe od nas, primjerice cijela zgrada gdje živimo, kao da imamo kugu - govori nam Marija.

Za jutarnji obilazak pacijenata spremaju se doktorice dr. Ana Marija Babić i dr. Marina Maras.

- Za sada smo zadovoljni, uigran smo tim - govore nam dok navlače zaštitno odijelo.

Kroz bolnicu nas je proveo prof.dr.sc. Ivica Vuković, kardiolog, od pojave koronavirusa pomoćnik ravnatelja za upravljanje i koordinaciju Covid bolnice. S njim su i dr. Dinko Pivalica i dr. Ivan Brdar potonji voditelj Hitnog prijema na Križinama. Vodeća trojka Covid tima. Od mladog specijalista, cijeli tim, 60-ak djelatnika, liječnika, sestara, tehničkog osoblia i spremaćica dočekao je zdrav finiš korone. Iz cijele Covid bolnice, tri medicinske sestre su bile pozitivne.


- Naš je primarni cilj bio borba za zdravlje pacijenata, a onda i zdravlje naših djelatnika, da virus ne 'probije' ovdje i uspjeli smo - kaže nam dr. Vuković.

U smjeni je anesteziolog dr. Marin Ivanišević, korak do mirovine, ali nije 'pobjegao' od koronavirusa, radio je neumorno protekli period.

- Ovdje sam cijeli radni vijek, nisam se bojao, ovo je moj posao i poziv. Iako je bilo teško, ne znate zapravo s čim se nosite, nije nam pao moral. Bio sam na svim bojištima u ratu, najveća suradnja je baš u ovakvim situacijama - priča nam dok ga dr. Vuković grli.

Na tom odjelu su i 'covid patike', sigurno mjesto za postole za ostaviti. Koliko je situacija dobra, svjedoči i da je ostao samo taj dio za odložiti stvari. Do unatrag nekoliko tjedana, cijeli hodnik u tzv. sigurnom dijelu, na drugom katu bolnice poviše ambulanta je bio pun, a sada je prazan. Ponovimo, prazan. Od ožujka do sredine svibnja, u Respiratorni centar Križine bilo je 207 pacijenata od kojih čak 107 iz domova.

- Svi su bili kritični pacijenti, s više komordibiteta. Od takvih kritičnih, u svijetu umire 49 posto, a u nas je višestruko manja smrtnost. Po izračunu, da pojednostavim, koja se temelji prema broju umrlih na broj dokazanih i pomnožite sa sto, omjer kod nas je oko četiri posto. Među zadnjima smo u svijetu. Primjerice, Španjolska, Italija ili SAD imaju 6,8 posto - pokazuje nam dr. Vuković.

Zadovoljstvo minulim radom 'ubila' je sjena zbog zamjene pacijentica. Razlog zbog kojeg je ravnatelj dr. Julije Meštrović podnio ostavku.

- Diljem Hrvatske su imali 'covid pacijente', a mi smo napravili bolnicu za covid pacijente! Doista smo dali sve od sebe, nažalost dogodila se incidentna situacija koja se nažalost ne može pravdati ničim, ali treba je sagledavati u svim okolnostima, i težini kojoj smo izloženi - govori nam dok mu sjena prelazi preko lica.

Gotovo su suze doktoru u očima.

- Borili smo se protiv lavine i spriječili je, otišla je gruda... Vrlo teško je reći kako se dogodilo, napravio sam shemu, nemoguće je znati gdje se dogodilo... Ono što jest važno, obje su identificirane točno i završile gdje trebaju biti, s potrebnom terapijom, ali su na putu zamijenjeni kartoni - priča nam.

Prisjetio se trenutka kada su ga zvali.

-  Plakao sam... Došao sam odmah u bolnicu, bio je to udarac kakav mislim da nisam nikad osjetio. Preko 8000 puta sam ušao u salu, ali nisam se nikad tako osjećao - prepričava nam.

Ravnatelj je odmah pisao ostavku.

- Žao mi je, Julije nije kriv, to je u zoni moje odgovornosti, jer sam na čelu Covid tima, nudio sam ja ostavku i opet je nudim, ali rekao je da je on ravnatelj i da je on odgovoran - sjeća se te večeri.

Dr. Pivalica dodaje da jedino pravi čovjek, istinska veličina to može napraviti. Potom nam je dr. Vuković još podvukao:

- Nisam dvojio prihvatiti se ovoga. Kada su me predložili, kazao sam da ne znam hoće li biti najbolje, jer ne znamo u što ulazimo, ali ću dati sve od sebe. Sin me pokušao odgovoriti, rekao sam da sam sa 6 godina odlučio biti doktor i to ću biti do kraja života.

Ponosan je dr. Vuković na sve svoje djelatnike i tek ima želju da se svi 'heroji s prve crte pamte po onome dobrome što su napravili u protekla dva i pol mjeseca'.

- Spremačice su heroji, fizioterapeuti, sestre, tehničari, inženjeri medicinske radiologije...- nabrojao nam je za kraj. 

Dr. Pivalica, koji se brinuo za statistiku, dodao je tek da su svi podnijeli teret, i bolnica Firule koja je dala kadar za Križine kada je bilo najteže.


Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(65889, "");
Pregledaj komentare
29