S utvrde Glavaš se savršeno nadzire prostrana dolina oko izvora Cetine
Tvrđave Splitsko-dalmatinske županije Piše: Ivan Alduk

S utvrde Glavaš se savršeno nadzire prostrana dolina oko izvora Cetine

Dalmatinski portal u suradnji s Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije i konzervatorom Ivanom Aldukom donosi serijal o drevnim utvrdama

Glavaš je današnje ime za srednjovjekovnu utvrdu koja se nalazi sjeverno od izvora Cetine. Njeno prvo ime nam nije poznato, jer do sada nije pronađeno u povijesnim vrelima. Međutim, na karti Matea Pagana iz 1525. godine i kasnijim izvorima naziva se 'Dinarić' i tada je već u osmanskoj vlasti. 

S ovog se položaja savršeno nadzire prostrana dolina oko izvora Cetine (Paško i Cetinsko polje) te jedan od glavnih putova koji iz pravca Knina ali i općenito ovog dijela dalmatinske unutrašnjosti vodi kroz prijevoj Uništa prema Bosni. Komunikacija se razvila još tijekom prapovijesti o čemu svjedoče i brojne gradine (utvrđena naselja) i tumuli (prapovijesne grobnice) koji se nazivaju i gomilama, oko izvora Cetine. Spomenutu komunikaciju formira polunomadsko, pastirsko stanovništvo ovog dijela Dalmacije. Prije ljetnih vrućina i nedostatka svježe trave i vode (oko blagdana sv. Ante Padovanskog) ovim putem prolazila bi do prije 50-ak godina brojna stada stoke na 'izdigu' ili 'izgonu' prema pašnjacima na Dinari i udaljenijim bosanskom planinama. Stoka se sakupljala na širokom prostoru od obale preko šibenskog zaleđa do Knina, te se kroz nekoliko dana prebacivala na dinarske pašnjake gdje bi ostala do jeseni kada bi se prije prvog snijega vraćala u toplije i sigurnije doline.

Srednjovjekovna tvrđava sagrađena je na mjestu ranije prapovijesne gradine od koje je ostao sačuvan kameni nasip, ostatak nekadašnjeg bedema. O prapovijesnom naseljavanju ovog mjesta svjedoče i brojni ulomci brončanodobne i željeznodobne keramike. U 14. i 15. stoljeću vlasnici Glavaša su vjerojatno plemićke obitelji Čubranovića, Mišljenovića i Berislavića. Ova je utvrda neodvojiva od jednog od najpoznatijih kasnosrednjovjekovnih grobalja na ovom koje se formira oko starohrvatske (ranosrednjovjekovne) crkve sv. Spasa na vrelu Cetine. Neki od najljepših primjeraka srednjovjekovnog nakita potječu upravo s ovog mjesta gdje je arheolog Stjepan Gunjača istražio preko 1000 grobova ispod nekoliko stotina stećaka (kasnosrednjovjekovnih nadgrobnih spomenika). Nezaobilazan je pri tome nalaz srebrnog pozlaćenog gotičkog pojasa, remek djela domaćih zlatarskih radionica. 

S obzirom na svoje fortifikacijske i građevinske karakteristike, tvrđava je vjerojatno građena tijekom 14. a zasigurno u 15. stoljeću. Izduženog je tlocrta kojim dominira visoka okrugla kula izbačena iz linije istočnog bedema po njegovoj sredini. Ulaz u tvrđavu danas je uništen, a vjerojatno se nalazio na južnoj strani istočnog bedema. Iza ulaza nalazi se manje dvorište iz kojega se pristupalo u stambene prostorije najbolje sačuvane u sjevernom dijelu, između istočnog i zapadnog bedema. Iz tih se prostorija pristupalo na drveni ophod po vrhu bedema od kojega su danas ostali sačuvani otvori za grede. S njega se dolazilo i do ulaza u glavnu kulu koji se nalazi na visini njenog drugog kata. Taj kat bio je pokriven djelomično sačuvanom sedrenom kupolom. 

Zazidano srednjovjekovno krunište na vrhu istočnog bedema govori o pregradnjama, popravcima i ojačavanjima utvrda što vjerojatno možemo pripisati sve češćim turskim prodorima u drugoj polovici 15. stoljeća. 

(Do tvrđave se dolazi s ceste Vrlika-Knin. U Kijevu se skrene prema Uništu a s ceste za Unište, prema selu Glavaš - Podglavaš. Iz sela se stazom penje do tvrđave preko kamenite padine oko 20 minuta. Odlazak i obilazak tvrđave je na vlastitu odgovornost s obzirom da je daleko od glavnog puta a postoji i mogućnost ostataka minsko-eksplozivnih sredstava iz Domovinskog rata.)

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(9551, "");
Pregledaj komentare