Sanja koja vrlo budno pazi na dječje snove

...tu u mjestu gdje se izlilo more iz zjenice sunčeva oka,

gdje su se krila galeba pozlatila sutonom predvečerja

i gdje zaboraviš dah uzeti od straha da trenutak ne nestane...

(Zvjezdana Čagalj)

Biti učitelj oduvijek je zahtjevno zvanje, a danas posebice kada učenike u 'tiraniji svakodnevice' ne odgajaju samo roditelji i škola već i 'skriveni kurikulum' koji, među ostalim, čine ulica i različite društvene mreže - istaknuo je prof. dr. Vlatko Previšić, laureat državne Nagrade Ivan Filipović za životno djelo u području visokoga školstva na svečanosti dodjele te nagrade za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti u 2013. godini, održanoj prošle srijede u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS). 

U tu istu srijedu dodijeljena je ova prestižna, državna nagrada i Sanji Ćurin, ravnateljici dječjeg vrtića Vanđela Božitković iz Hvara za poseban doprinos predškolskom odgoju i obrazovanju u 2013. godini.

Što je to ova iznimna žena napravila da bi bila jedinstvena? Što to treba učiniti netko da bi bio dostojan ovakvog priznanja? Čini se da su, naizgled obične stvari, koje bi se trebale podrazumijevati, došle u poziciju da budu iznimne, jer im se pomalo zatire trag. Entuzijazam, ljubav prema djeci, poslu, kolegama, vječita borba s 'vjetrenjačama' poput iznalaženja materijalnih sredstava za stvaranje dobrih uvjeta za naša najveća blaga, našu djecu (zar to ne bi trebao biti prioritet cijelom svijetu?!), osmišljavanja projekata koji su odavno prešli granice Hrvatske i u mali, pitoreskni gradić unijeli dašak europskog, ali i sačuvali u svojim njedrima patinu davnina, iskona koji počiva u nama i na kojemu počivamo mi.

Kad u takvom ozračju, ogrnutom patinom, zaštićenom zagrljajem djeteta, putnik namjernik pronese svoju dušu, nemoguće je živo ne osjetiti kako pulsira bilo ritmom raja, kako svaki kamen, svaka mreža stoput zakrpana, svaka barka zaljuljana, oblutak ili zrno pijeska, govore... Govore jezikom razumljivim, jednostavnim i trajnim – jezikom djeteta. I, dok se pitam u tišini prebiranja po doživljajima, što bi bilo kad bi stali oni koji su utkali niti svojih znanja, iskustava, niti beskrajne ljubavi, u osmišljavanje načina kako bogatstvu zadržati sjaj, a ne uništiti mu srž, ozbiljnošću i mudrošću kojom mi zbori vrtić - devedesetogodišnjak s iskrenošću djeteta, odgovaram sebi i svima što sumnjom se usudiše poremetiti mir da, sve dok ne zaboravimo dozvoliti slobodu, pobuditi znatiželju, upustiti se u nemoguće, dotle ne postoje stajanja, ne postoji predah, ne postoji bojazan od nepovratnog odlaska. I tu je Sanja dala sebe. Upravo minuli 10. Dani baštine u organizaciji dječjeg vrtića Hvar, zaokružili su jednu prekrasnu priču početka i trajanja i postavili Sanju Ćurin na pijedestal za zasluženu nagradu.

Što Vam znači ova nagrada?

- Nagrada je u svakom slučaju veliko priznanje, znak da je ostavljen trag, da je taj trag poboljšao nešto, unio dodatnu kvalitetu, vrijednost, da je time nešto potaknuto i da će se vjerojatno nastaviti, nadograditi. Sama po sebi nagrada ima značaj tek onda ako se ono zbog čega je dodijeljena nastavi, da zaživi nova vrednota. Državna nagrada 'Ivan Filipović' nosi ime velikog i vrlo značajnog prosvjetnog radnika iz 19. st., tako da kada ona uđe u vaš dom to znači veliku obvezu, obvezu da se bude još bolji, ustrajniji, spremniji na davanje. Naš je posao vrlo osjetljiv, odgajamo i obrazujemo najosjetljiviju populaciju, djecu najranije dobi, te samo u dobrom odnosu s obiteljima, empatijom, razumijevanjem i tolerancijom možemo polučiti uspjeh. 

Kako zamišljate predškolski odgoj u nekoj bližoj budućnosti? Mislite li da mu ugled pada, ili i dalje ide krivuljom rasta?

- Rani i predškolski odgoj je vrlo značajan segment u kompletnom odgojno-obrazovnom procesu. To je činjenica, koja je znanstveno potvrđena. Broj sinapsi koje se razviju u mozgu do sedme godine djetetova života,višestruk je u odnosu  na kasniju dječju i mladenačku dob. Ako u jasličkoj i vrtićkoj dobi  omogućimo mnoge poticaje za kompletan razvoj djece, osmišljavanjem kvalitetnog i kreativnog kurikuluma, učinit ćemo mnogo. Žao mi je da i mnogi prosvjetni radnici u vertikali školstva to ne znaju, u javnosti se misli da uloga vrtića nema onaj značaj koji zapravo ima, te su odgojitelji(ce) vrlo često i na najslužbenijim mjestima, u npr. medijima nazivane 'tetama'. Svi ostali imaju svoja zvanja - učitelji, nastavnici, profesori, samo su u vrtiću 'tete'. Npr. u Saboru kažu: 'Ponašate se neozbiljno, kao da ste u vrtiću'... A čini mi se da je ozbiljno pitanje gdje ima više neozbiljnosti!

Hoće li nam ugled rasti ili padati ovisi prije svega o nama samima, od toga kako ćemo se sami  znati predstaviti društvu i pojašnjavati svoju ulogu. Moramo preuzeti odgovornost i za svoje predstavljanje, za svoj marketing. Nitko to neće učiniti umjesto nas. Mnoge kolegice i poneki kolega (ima ih malo) rade izvrsno, daju sve od sebe, kreativni su i vrijedni, ali misle da to netko treba primijetiti. Ne treba nitko, jer ne mora to niti razumjeti. Moramo unijeti u svoj posao i marketing, ali i obrazovni menadžment. Danas se u svakom pogledu očekuje cjelovit pristup u radu. 

Koje, po Vašem mišljenju, karakteristike mora imati netko koga se predlaže za nagradu?

- Prije svega treba voljeti svoj posao i svoje zvanje, treba biti spreman dati se bez radnog vremena, bez gledanja na vrijeme i brojanje sati rada. Svaka se osoba može dati potpuno, ako pored ljubavi prema onome što radi ima cilj, ako zna što želi postići. Na putu prema cilju treba svakako okupiti suradnike, koji žele ići prema istom cilju. Dakle, s predanošću, ljubavlju, dobrom suradnjom, međusobnim razumijevanjem i uvažavanjem, dolaze i rezultati, a onda dođe i vrijeme da to netko iskreno primijeti. Moj rad i mene je dugo godina poznavala i pratila kolegica odgojiteljica savjetnica Zvjezdana Čagalj, prof. iz DV 'Radost' Split Jedinica Šareni svijet, koja me je predložila za ovu nagradu, a njen prijedlog su poduprli Grad Hvar, Gradska knjižnica i čitaonica Hvar, izv.prof.dr.sc. Hicela Ivon s Filozofskog fakulteta u Splitu, s kojom na nekoliko projekata radim dugi niz godina, kolegice iz otočkih vrtića… Svima njima zahvaljujem na dobivenoj nagradi.

U čemu mislite da je problem tako malo prijedloga upravo za predškolski odgoj?

- Zapravo i ne znam je li mali broj prijedloga danas. Gledajući nagrađivane desetak godina u nazad, vidjela sam da je bilo nekoliko godina da nije bilo nagrađenih u području predškolskog odgoja. Ali u zadnje vrijeme predškolski odgoj je zastupljen kao i ostali segmenti školstva. Možda se radi o malo komotnosti, jer predlagač treba napraviti puno posla kako bi dokazao Odboru za dodjelu nagrade da osoba koju predlaže doista nagradu i zaslužuje. Ako možda i postoje neki drugi razlozi 'niže vrste', jako mi je žao. Evo ja sam dokaz da predlagateljica dolazi upravo iz vrtića i da je spremna napraviti puno posla za ostvarenje cilja - zaključuje Ćurin.

Ova izuzetna žena postigla je nevjerojatan spoj uma i emocija na jednom mjestu, istančane profinjenosti i suptilne topline, mudre razigranosti i razigrane mudrosti, podižući struku i stručnjake na visoku razinu osviještenosti o međusobnoj povezanosti i važnosti svakog pojedinca. Sanja, čestitamo!