Škorić: Ideološka selekcija žrtava je nepravedna, sramotna i štetna
'Dijeliti žrtve prema političkoj podobnosti znači gubiti ljudskost'
Veteran Domovinskog rata, bivši saborski zastupnik i ravnatelj Županijske uprave za ceste Petar Škorić prisjetio se zločina totalitarnog komunističkog režima.
'Obilježavajući Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima, prisjećamo se tragične sudbine obitelji Ševo, čije je ubojstvo 1972. godine u Italiji počinila zloglasna jugoslavenska UDBA. U noći s 23. na 24. kolovoza, u San Donà di Piave kraj Venecije, likvidirani su Stjepan Ševo (36), njegova supruga Tatjana (26) i njihova kći Rosemarie (9), samo zato što su se usudili sanjati slobodnu Hrvatsku.
Stjepan Ševo bio je član Hrvatskog revolucionarnog bratstva, a zločin nad njegovom obitelji jedan je od brojnih komunističkih atentata nad hrvatskim emigrantima. Godinama kasnije, Vinko Sindičić, egzekutor UDBA-e, uhićen je u Škotskoj. U njegovim osobnim stvarima pronađena je jeziva bilješka: 'Mala me fiksirala u oči kada sam joj ubio majku. Onda sam ubio i nju.'
Ta rečenica otkriva svu brutalnost jednog totalitarnog režima, režima koji ni djecu nije poštedio.
Danas, 50-ak godina kasnije, o tom se zločinu šuti. Nema komemoracija, spomenika, gradskih pokroviteljstava, niti filmskih uradaka. Baš kao što se šuti i o 814 žrtava iz jame Jazovka, koje su jučer pokopane nakon desetljeća šutnje, bez da su ikada dobile zasluženu pravnu i društvenu satisfakciju. Baš kao što se šuti o 402 ubijene hrvatske djece u Domovinskom ratu, koja su pala pod granatama i mecima velikosrpske agresije. Djeca čija imena javnost ne zna, čije fotografije ne vise po gradskim pročeljima.
A onda, s druge strane, svjedočimo nevjerojatnom licemjerju i manipulaciji slučajem obitelji Zec, koji se u režiji ljevičarskih, jugonostalgičnih i anacionalnih platformi poput Možemo u Zagrebu, multiplicira, koristi i zloupotrebljava do neslućenih razmjera.
Tragedija obitelji Zec, koja je rezultat pljačkaškog pohoda kriminalaca, a ne državne politike, postala je sredstvo ideološkog napada na hrvatske branitelje, policiju i samu ideju slobodne Hrvatske. U tom narativu, hrvatska država se pokušava prikazati kao agresor, a Domovinski rat kao moralna siva zona, što je opasna i duboko nepravedna laž.
Gdje su danas Možemovci i drugi ljevičari da polože vijenac obitelji Ševo? Gdje je gradsko pokroviteljstvo nad žrtvama iz Jazovke, Macelja, Teznog? Gdje je pijetet za tisuće pobijenih na križnim putevima i za 402 ubijena hrvatska djeteta?
Ova ideološka selekcija žrtava je nepravedna, sramotna i štetna. Jer dijeliti žrtve prema političkoj podobnosti znači gubiti ljudskost.
Hrvatska ima obvezu, moralnu, pravnu i povijesnu, osuditi sve zločine, bez iznimke i bez dvostrukih mjerila.
Neka svi naši nevini mrtvi počivaju u miru Božjem, od Rosemarie Ševo i do djeteta iz Slavonskog Broda čijeg se imena nitko ne sjeća. Neka njihova krv nikada ne bude iznevjerena', poručio je.
